tag:blogger.com,1999:blog-48275919342586023962024-02-18T06:06:11.007+01:00Blog sa zanimljivim temama iz više oblastiBlog koji se bavi temama iz istorije, filozofije, simbolike, mitova, legendi, obredima drevnih naroda, društvima sa tajnom, kao i tajnim društvima, ezoterije, pravoslavnom i hrišćanskom tematikom, misticzmu, medicine, pseudonauke i sl.Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.comBlogger19125tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-80023727675699909822024-01-01T19:57:00.006+01:002024-02-14T20:55:13.068+01:00Hermetizam<blockquote style="border: none; margin: 0px 0px 0px 40px; padding: 0px;"><h3 style="text-align: left;">Umesto Uvoda</h3></blockquote><p>Priroda ne otvara vrata svetišta svakome bez odabira.</p><p>Niko ne može težiti za velikom tajnom, ne usmeri li svoj život skladno istraživanjima koja vrši. Nije dovoljno biti revan, aktivan i istrajan, ako nemate čvrsta načela i čvrste temelje, ako vas neumereni entuzijazam čini slepim za razum, ako ponos nadvlada procenu i ako se poveća pohlepa pred izgledima zlatne budućnosti.</p><p>Tajna nauka traži veliku preciznost, tačnost i pronicljivost u posmatranju činjenica, zdrav, logičan um sklon razmišljanju, živahnu, ali ne previše probuđenu maštovitost, toplo i čisto srce. Ona takođe traži najveću jednostavnost i potpunu ravnodušnost u odnosu na teorije, sisteme i hipoteze koje su opšte prihvaćene bez preispitivanja o svedočenju knjiga ili ugledu njihovih autora. Ona od svojih kandidata zahteva da nauče više razmišljati svojim mozgom, a manje tuđim. I na kraju ona insistira na tome da proveravaju istinitost njenih principa, znanje njenog učenja i praksu njenih postupaka, iz prirode, majke svih nas.</p><p>Neprestanim uvežbavanjem veština posmatranja i zaključivanja te meditacijom, početnik će se uspeti stepenicama koje vode do</p><p><b>ZNANJA</b></p><p>Jednostavno oponašanje prirodnih procesa, veština kombinovana sa domišljatošću, uvid rođen iz dugotrajnog iskustva osiguraće mu</p><p><b>MOĆ</b></p><p>Kada to postigne, još će mu uvek trebati strpljenje, postojanost i nepokolebljiva volja. Hrabrog i odlučnog, sigurnost i poverenje, rođeno iz snažne vere, učinit će ga sposobnim</p><p><b>USUDITI SE</b></p><p>Kada konačno uspeh okruni mnogobrojne godine rada, kada mu se ispune želje, Mudar će se Čovek, prezirući ispraznosti sveta, primicati skromnima, razbaštinjenima, svima onima koji ovde dole rade, pate, bore se i žaluju. Kao anonimni i nemi učenik večne Prirode, apostol večnog Milosrđa, on će ostati veran svom zavetu tišine.</p><p><u>U</u> <u>Znanju</u> i <u>Dobroti</u> <u>Adept</u> <u>mora</u> <u>zauvek</u> <b><u>ĆUTATI</u></b></p><p><b>O Ezoternom i Duhovnom</b></p><p>Ezoterno i hermetično je jedna stvar. Duhovno i rad na svesti je druga stvar.</p><p>Duhovno se ne bavi ezoternim misterijama, ključevima, znanjima i tako dalje. Duhovni rad na sebi ide direktno u buđenje vlastitog duha koji će se manifestvovati u telu.</p><p>Nažalost, Zapad nema izgrađenu čistu duhovnu tradiciju oslobođenu hrišćanske dogme, tako da je stvaran rad na sebi usko povezan sa ezoternim. No postojale su individue koje su ostvarile visoke stepene prosvećenja poput Sv. Franje Asiškog, Sv. Augustina, Maister Echarta, Tier de Shardena i drugih.</p><p>Ezoterno i hermetično, s druge strane, koristi veliki broj ezoternih znanja i misterija iz raznih nasleđa, kao na primer egipatskog, keltskog i nordijskog, persijskog, grčkog ili bilo kojeg drugog. Ezoterno u sebi sadrži i duhovno, ali je pristup dolaska do pretpostavljenog cilja sasvim drugačiji. Ezoterno je u većini slučajeva vezano za razna bratstva ili pak Škole Misterija. Ono podrazumeva i izučavanje ritualne strukture misterija, specifičnih unutrašnjih i spoljnih harmonizacija, kabalističke principe, zvezde, elementarna bića i još mnogo, mnogo drugih stvari. Duhovno se time ne opterećuje jer suštinski za samu realizaciju bića nije bitno.</p><p>U svim hermetičnim društvima ili bratstvima postoji jedno pravilo, a glasi – da se jedan deo učenja predaje pismeno, jedan deo usmeno, a zadnji deo učenik mora sam intuicijski odraditi. Tako je i sa mnogim delovima prakse. Ono što piše u regularnim izvorima o samoj praksi ne mora biti i potpuno.</p><p>Možda neke druge prakse poput veštičarstva omogućavaju samoinicijacije i samostalno učenje, ali kod hermetičkih i okultnih znanja učenik ne može doći do ispravnih relevantnih informacija bez autentičnog Reda ili majstora. Tako je sistem postavljen još od starog Egipta.</p><h3 style="text-align: left;">Istorijska pozadina Hermetizma</h3><p>Ime hermetizam potiče od boga Hermesa Trismegistosa ili Triput Velikog Hermesa. Trismegistos, sa druge strane, je tako nazvan zbog poistovjećivanja sa velikim Egipatskim bogom Mudrosti i Magije, Totom. Tot je grčki pokušaj fonetičkog podražavanja Đehuti, kasnije antičke forme vrlo drevnog egipatskog imena Tehuti. U pokušaju da se izrazi visočanstvo Tehutija, egipatski pisari su prilikom pisanja njegovog imena često dodavali epitet Ao, Ao, Ao (doslovno: Veliki, Veliki, Veliki) u smislu Najveći. Grci i Egipćani koji su govorili grčki preveli su taj egipatski epitet kao Trismegistos, takođe koristeći ga za njihovog Tota – Hermesa.</p><h3 style="text-align: left;">Hermetički sinkretizam</h3><p>U smeru kazaljke na satu imate: Teurgiju, Kabalu, Rojzenkrojcerizam, Gnosticizam, Potragu za Gralom, Alhemiju, Viku i neopaganizam (pentagram), i Drevne Religije Misterija (ankh).*</p><p>Hermetizam je bio jedan od mnogih proizvoda dodira drevnih helenističkih i egipatskih kultura u vekovima neposredno prije kraja Stare i početkom Nove Ere. Hermetizam je tada, najprostije rečeno, kombinovao egipatsku i grčku teologiju, filosofiju i duhovnu praksu. Ali naravno, nije sve bilo tako jednostavno. Možda i primarni razlog složenosti porekla hermetizma leži u tome što je on našao najplodnije tle u velikom grčko-egipatskom metropolisu Aleksandriji, kada je ovaj bio kulturni centar Mediterana za vreme Pax Romana. Religijska i filosofska mudrost tekla je iz brojnih kultura u grad, koji je izrodio jednu sintezu religije, filosofije i prakse poznate kao hermetizam. Nominalno egipatski i povezan sa egipatskim bogom Totom u liku prosvetljenog drevnog majstora, hermetički eliksir bio je sačinjen od sastojaka svih velikih tradicija koje su bile aktivne u Aleksandriji. U milenijumskoj bogatoj zaostavštini egipatske religije, filosofije i magije dodati su brojni elementi grčkog paganizma, delimično i Misterija i filosofskih škola platonizma, neoplatonizma, stoicizma i neopitagorizma, te aleksandrijskog judaizma sa svojom anđeologijom, magijom i dubokom posvećenošću za svetu knjigu, zatim mnogim školama hrišćanstva (gnostičkog i drugog), persijskog zaratustrizma sa svojom dubokom pažnjom na dobro i zlo; kao i sa novim razvojnim tokovima koji su tekli uporedo sa hermetizmom kao što su Alhemija i jambličanska Teurgija.</p><p>Moderni Hermetizam zadržava ovaj duhovni eklektizam, istražujući i asimilujući sve što je kompatibilno i vredno iz tradicija sa kojima dolazi u dodir, deleći i svoja saznanja sa njima.</p><h3 style="text-align: left;">Karakteristike Hermetizma</h3><p>Hermetička Tradicija nije jedna dogmatska škola misli ili jedan spiritualni sitem. To je pre svega živo telo znanja i prakse koje izvire iz zajedničkog korena, a cveta u mnoštvu! Kao i u slučaju originalnih hermetičkih škola, stimulišući različitost pogleda i iskustava, i u današnjem Hermetizmu može se naći da postoje neke opšte karakteristike.</p><p>Baš kao što je i Aleksandrijski Hermetizam potekao iz široke palete različitih filosofskih tradicija, tako i moderni hermetizam istražuje široko polje duhovnih puteva u okviru Hermetike ili Zapadne Tradicije. Oni uglavnom uključuju: drevne religije misterija, Kabalu, Alhemiju, Rojzenkrojcere, Gnosticizam i druge tipove ezoternog hrišćanstva, Teurgiju, Viku i Neopaganizam, te potragu za Gralom. Prihvatiti ovaj multiplicitet znači da hermetici moraju biti u stanju primjenjivati paradoksalnu ideju različitih stvarnosti. Spiritualni paradoks je misterija koju treba razumeti, a ne protivrečnost koju treba odbaciti. Iako se po definiciji hermetici ograničavaju na istraživanje Zapadne Tradicije, oni poštuju sve spiritualne puteve jer svi oni sadrže zrak Božanske svesnosti kojoj streme.</p><p>Nadalje, hermetici su tragači za božanskom Istinom, za Mudrošću, za Razumevanjem, Gnozom! Hermetička spiritualna radoznalost ohrabruje otvorenost i toleranciju prema svim načinima i duhovnim putevima drugih. Ova radoznalost može biti zadovoljena kroz knjige. Ali nije dovoljno samo čitati o duhovnom, jer ćemo steći malo, bez istinskog i ličnog iskustva. Stoga se ne može dovoljno snažno naglasiti nezamenjiva vrednost učešća u duhovnom, kroz rituale, meditacije i druge duhovne prakse, kroz rad na sebi naposletku.</p><p>Kako svoje korene ima u drevnim paganskim tradicijama, hermetizam, uopšte uzev, ima politeistički pristup duhovnosti. Božansko se prikazuje kroz mnoštvo imena i nosi mnoštvo lica. Mnoge Boginje i Bogovi su važni za Hermetizam. Ipak, iza toga, ujedinjujući ovaj politeizam, leži ultimativno božansko Jedinstvo, ultimativni monoteizam. Ovaj koncept se dalje proširuje na hermetičko shvatanje Univerzuma. Univerzum je u mnoštvu formi i različitosti, no ipak ujedinjen u Jednom. Tako možemo tražiti i otkriti skrivene veze koje će nas dovesti do spoznaje Jedinstva iza pojavne različitosti sveta. Hermetička Kabala je izraz ovoga, da svaki sefirot predstavlja izraz različitosti Božanskog, svi emaniraju iz i ujedinjeni su u Ketheru, koji je samo Jedinstvo, kao emanacija nemanifestvovanog Ein Sopha!</p><p>Hermetci nadalje vjeruju da je Božansko istovremeno imanentno i transcedentalno. Božansko je u svakoj manifestvovanoj stvari u Univerzumu i iznad njih takođe. Zbog te povezanosti između gore i dole, ono što se dešava na duhovnom planu ima posedice u materijalnom i obratno. Stvaranje ekvilibrijuma između ovih stvari – materije i duha, tela i duše, unutra i izvan, noći i dana i uopšte svih polarnosti je ključna stvar u radu hermetika. Ravnoteža je ključ rasta!</p><p>Kako je Božansko u svim stvarima, sve je Božansko! Kroz kontemplaciju i razumevanje Univerzuma, uključujući i nas same, kroz posvećenost i gnozu, ljudska bića mogu postati više ono što u istinu jesu „godlike“ i napokon se sjediniti sa tim principom. Mnogi hermetici smatraju da se ovaj cilj ne može ostvariti u jednom životu, dok neki ističu da je ovaj ideal nemoguće postići u fizičkom telu.</p><p>Ljudska bića imaju jedinstveno mesto u Božanskom planu zbog naše Volje. Imamo mogućnost da težimo Božanskom i to je nešto što moramo raditi da bi postali! Tragalac mora želeti da nađe, filosof mora željeti da sazna! U oba slučaja on ili ona mora koristiti snagu sopstvene Volje da to ostvari! Ohrabren Božanskom Ljubavlju i kroz upotrebu ljudske moći želje i Volje, svako ima mogućnost da dostigne sjedinjenje sa svojim Višim Sobstvom, te napokon i jedinstvo sa Božanskim.</p><p>Ljudska bića imaju mogućnost da pristupe nefizičkim svetvima – psihičkim, mentalnim i duhovnim. Nadalje, ovo je prirodna i urođena sposobnost koja se može razviti kroz mnoštvo tehnika, kao što je Teurgija ili rad sa Božanskim kroz rituale. Ritual može biti posebno korisna praksa u Potrazi, jer kombinuje mnoštvo individualnih psihospiritualnih tehnika u moćnu celinu koja omogućava kontakt sa nefizičkim ravnima.</p><h3 style="text-align: left;">Hermetička verovanja i 7 osnovnih principa</h3><p>U hermetičkom sistemu verovanja, sve je u Umu Svega (The All). Hermetizam priznaje postojanje mnogih bogova, ali da svi oni zajedno sa svim drugim bićima postoje u Svemu, i stvoreni su od Svega. Kako je to rečeno u Kibalionu: „Dali smo Vam hermetička Učenja uzimajući u obzir mentalnu prirodu Univerzuma – Istinu da je Univerzum Mentalan, sadržan u Umu Svega“. Svako i sve u Univerzumu je deo ovog entiteta. Kako je sve mentalno, sve je i vibracija. Sve vibracije vibriraju od najzgusnutijih fizičkih čestica, kroz mentalna stanja, do najviših spiritualnih vibracija. U Hermetizmu jedina razlika između različitih stanja fizičke materije, mentalnosti i duhovnosti jeste frekvencija njihove vibracije. Što je viša vibracija, to je dalja od bazne materije. Cilj hermetičke prakse je transmutacija te materije fizičkog tela u bistrije i čistije forme energije i svesti.</p><p>Sedam osnovnih principa na kojima je zasnovana cijela hermetička filozofija su:</p><p>1. Mentalni Princip</p><p>2. Princip Korespondencije</p><p>3. Princip Vibracije</p><p>4. Princip Polarnosti</p><p>5. Princip Ritma</p><p>6. Princip Uzroka i Posledice</p><p>7. Princip Roda</p><p><br /></p><p><b>1. Mentalni princip</b></p><p>Ovaj princip smatra da je SVE svest. Objašnjava da je SVE duh koji je u suštini nesaznajni, nemoguće ga je definisati ali se može smatrati univerzalnim, beskonačnim, živom svesti.</p><p><b>2. Princip korespodencije</b></p><p>"Ono što je iznad, jednako je onome ispod"</p><p>Ovaj princip smatra da uvek postoji veza između zakona i principa na bilo kom nivou postojanja. Ovaj princip objašnjava mnoge paradokse i misterije prirode. Postoje nivoi koji su van naših shvatanja a ako na njih primenimo princip korespodencije moćićemo da dobijemo sliku koju u suprotnom ne bismo imali.</p><p><b>3. Princip Vibracije</b></p><p>"Ništa ne miruje, sve se kreće, sve vibrira"</p><p>Ovaj princip su ljudi primetili i shvatili pre mnogo godina a moderna nauka ga dokazuje iz dana u dan. Ovaj princip objašnjava da razlika između razlicite manifestacije materije, energije, svesti... zavisi isključivo od njenog/njegovog nivoa vibracije. Od SVEGA do najjednostavnije materije sve je u vibraciji, veća vibracija, veća pozicija na skali. Vibracija Duha je na tako visokom nivou, beskonačno visokom nivou, da deluje kao da miruje.</p><p><b>4. Princip Polarnosti</b></p><p>Ovaj princip smatra da je sve dualno i da sve ima dva kraja, dva pola. "teza i antiteza su iste u suštini ali različite u stepenu" "suprotnosti su iste samo je razlika u stepenu"</p><p>Da bi ovo ilustrovali uzećemo toplotu i hladnoću kao primer. To su složićemo se dve suprotnosti. Oni su u suštini ista stvar samo različitog stepena. Da li možemo da definišemo kada toplota prestaje i kada počinje hladnoća? Jedino što možemo je da na osnovu lične predpostavke smatramo da u nečemu ima više toplog nego hladnog ili obrnuto. Priroda ista, razlika u stepenu. Isto važi i za svetlost i tamu, meko i tvrdo, veliko i malo, crno i belo. . .</p><p><b>5. Princip Ritma</b></p><p>Ovaj princip smatra da u svemu postoji kretanje ka i od, zanos napred i nazad. Postoji uvek akcija i reakcija. Ovaj zakon manifestuje stvaranje i uništenje svetova, uzdizanje i pad civilizacija. Hermetisti su našli u ovom principu univerzalnu primenu i donekle našli način da ga prevaziđu. Ne može se princip anulirati ali se može menjati nivo. Sa nivoa koji je u opadanju preći na nivo koji je u progresu.</p><p><b>6. Princip uzroka i posledice</b></p><p>Svaki uzrok ima svoju posledicu. Ovaj princip objašnjava da se sve dešava po određenom zakonu, da ne postoji slučajnost. Svaki uzrok i posledica imaju svog vladara na višem nivou. Shodno tome, Majstori koji mogu da se podignu na viši nivo, vladaju dešavanjima sa nižeg nivoa. Oni koriste ovaj princip umesto da budu deo njega.</p><p><b>7. Princip Roda</b></p><p>Sve poseduje svoj muški i ženski aspekt. Ovaj princip smatra da se rod manifestuje u svemu. Ovo je činjenica ne samo na fizičkom nivou već i na mentalnom pa i duhovnom. Ni jedna kreacija, fizička, mentalna duhovna nije moguća bez ovog principa. Svaka stvar koju posmatramo ima u sebi i ženski i muški princip.</p><h3 style="text-align: left;">Kosmogonija</h3><p>Priča je data u prvoj knjizi Corpus Hermeticuma od strane boga Nousa Hermesu posle mnogo meditacija. Počinje tako što Sve stvara elemente nakon što vidi Kosmos i napravi jedan nalik njemu (naš kosmos) od njegovih konstitutivnih elemenata i duša. Potom, Sve, budući da je i muško (božanski Otac) i žensko (božanska Majka) držaći Reč, rodi drugog Nousa, kreatora Sveta! Drugi Nous stvori sedam moći ili božanstava (često viđeni kao Merkur, Venera, Mars, Jupiter, Saturn, Sunce i Mesec i njihove atribucije) da putuju po krugovima i vladaju Sudbinom.</p><p>Reč se onda nastavi dalje od materijalizujućih elemenata koji im načini neinteligentnog Nousa i načini da se vladari okreću i od njihove materije potekoše stvorenja bez govora. Zemlja bi razdvojena od Vode i životinje (osim čoveka) dođoše od zemlje.</p><p>Vrhovni Nous stvori Čoveka, androgina, po svom liku i predade mu svoju kreaciju. Čovek pažljivo osmotri stvaranje svog brata, nižeg Nousa, i primi svoj i autoritet svog oca nad svim! Čovek potom ustade iznad sfera da bolje vidi kreaciju i onda pokaza formu Svega Prirodi. Priroda se u nju zaljubi, i Čovek, videvši sličnu formu njegovom odrazu u vodi, zaljubi se u Prirodu i požele da boravi u njoj. Smesta čovek postade jedno sa Prirodom i postade rob njenih ograničenja kao što su pol i san. Čovek potom postade nem (jer izgubi Reč) i postade dvojan, budući smrtan u telu i besmrtan u duhu, imajući uticaj nad svim ali sam pod uticajem sudbine.</p><h3 style="text-align: left;">Tri Dela Mudrosti Celog Univerzuma (Trivium Hermeticum)</h3><p><b>Alhemija</b> – Operacija Sunca- nije čisto promena fizičke žive u fizičko zlato. Hermetički inicijati su ismijavali takve „alhemičare“ koji su nastojali da stvore zlato a koji nisu shvatali suptilne alegorije hermetičkih alhemijskih tekstova. Iza alegorijskih faza hemijske destilacije i fermentacije u cilju da ubrzaju Prirodne procese da bi doveli prirodno telo do savršenstva, leži alhemijska umjetnost transmutacije (Ars Transmutoria). U ovom Velikom Delu hermetičke alhemije, prva materija (Prima Materia), koja je fizičko telo (simbolizovana živom = Saturn, Chronos; pod vlašću Vremena) je transmutovana u više i razređenije forme energije, kreirajući „telo svetlosti“ (simbolizovano zlatom = Sunce, solarno telo) sa krajnjim ciljem dostizanja besmrtne svesti (Božanske Svesnosti) u jednoj inkarnaciji. Ovo se postiže pomoću moćnog eliksira poznatog kao Kamen Mudrosti, koji kad se unese u telo, isto transmutira i čisti njegovu vibraciju. Sastav Kamena Mudrosti ostaje jedna od najbolje čuvanih tajni hermetičke tradicije. Ipak, alhemijski tekstovi jasno navode da Kamen Mudrosti nastaje čišćenjem Žive u filosofsku Živu. Ovakva Živa, čija prava priroda ostaje sakrivena za neinicijate posredstvom alegorija, je transmutovana i pročišćena tako što se „kuva“ na suptilnim vatrama fizičkog tela, uključujući ljubav i seksualnost. Alhemija se shvata kao ključ za teurgiju, krajnjim ciljem da se ujedinimo sa višim parovima, sve do Božanske Svesnosti.</p><p><b>Teurgija</b> – Operacija Zvezda – Dve su različite vrste magije po Mirandolinoj „Apologici“, potpuno suprotne jedna drugoj. Prva je znana kao Goetia, crna magija koja se oslanja na saveze sa „zlim“ duhovima, druga je Teurgija, božanska magija koja počiva na savezu sa božanskim entitetima. Teurgija se prevodi kao „Nauka ili Umetnost Božanskih Dela“ i praktični je aspekt hermetičke alhemijske umetnosti. Nadalje, alhemija je ključ za Teurgiju, vrhunski cilj Jedinstva sa višim delovima, vodeći ka sticanju Božanske Svesnosti.</p><p><b>Astrologija</b> – Operacija Meseca – Hermes tvrdi da je Zaratustra otkrio ovaj deo mudrosti celog Univerzuma i poučio ljude. U Hermetičkoj misli jasno je da kretanja planeta imaju značenja koja prevazilaze fizičke zakone i zapravo sadrže metaforičke vrednosti kao simbole u Umu Svega, ili Boga. Astrologija utiče na Zemlju, ali ne diktira naše akcije i mudrost je stečena kada znamo kakvi su to uticaji i kako da se nosimo sa njima. Hermetička astrologija nije čisto pasivno sredstvo za predviđanje budućnosti, kako je obično shvaćena u današnjem vremenu, već aktivno primjenjuje stelarne uticaje radi duhovnog razvoja uz pomoć alhemije i teurgije. Hermetička alhemija i teurgija su takođe zavisni od astroloških ciklusa. Stoga hermetička teurgija može biti posmatrana kao svojevrsna astrološka magija.</p><h3 style="text-align: left;">O Velikom Delu (<a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Magnum_opus_(alchemy)" target="_blank">Magnum Opus</a>)</h3><p>Termin Veliko Delo (Magnum Opus) je termin koji se koristi u hermetizmu i alhemiji, kao i u nekim okultnim tradicijama i religijama kakva je Telema.</p><p><b>U alhemiji</b></p><p>Veliko Delo je termin koji vodi poreklo iz srednjevjekovne Evropske alhemije i odnosi se na uspešan završetak transmutacije materije u zlato i stvaranju Kamena Mudrosti. Shodno tome, u hermetizmu je korišćen kao metafora za duhovnu transformaciju. Originalno ima četiri faze:</p><p>• <b>Nigredo</b> – razdvajanje, individuacija (Sunce u alhemiji) – Sol Niger*</p><p>• <b>Albedo</b> – čišćenje, spaljivanje nečistoća, Mesec, žensko</p><p>•<b> Citrinitas</b> – spiritualizacija, prosvetljenje, Sunce, muško</p><p>• <b>Rubedo</b> – sjedinjenje čoveka sa Bogom, sjedinjenje ograničenog sa neograničenim</p><p>*Nakon XV veka mnogi pisci spajali su citrinitas i rubedo, i tako u obzir uzimali tri faze.*</p><p>Ipak, upravo u citrinitasu se odvija Hemijsko Venčanje, stvarajući filosofsku živu (Merkur) bez koje bi Kamen Mudrosti, trijumf Dela, bio nezamisliv.</p><p>U okviru <b>Magnum Opusa</b> je kreacija Sanctae Moleculae, koje nastaju iz Sacrae Particulae, potrebne za dovršavanje procesa postizanja Velikog Dela. Po Krouliju, ove individuacije su prave Volje onih koji su postali istinski oni, unutaar šeme univerzalnog oni su poput fiksnih zvezda, nalazeći svoje mesto u životu i postojanju savršeno nakon toga.</p><p><b>U Hermetizmu</b></p><p>Elifas Levi je dosta diskutovao o Velikom Delu, šireći ga od čisto alhemijskog pojma ka više spiritualnom:</p><p>„Nadalje, u prirodi ne postoji sila neuporedivo moćnija od pare, i sredstvima samog čoveka, koji zna kako da je prilagodi i usmeri može uznemiriti i promeniti lice sveta. Ova sila bila je poznata u Antici, sastoji se u univerzalnoj supstanci, imajući ekvilibrijum kao svoj najveći zakon, dok je njen pravac istovremeno upućen u Veliku Arkanu transcedentalne magije... Ova supstanca je upravo ono što su srednjovekovni adepti nazivali prvom materijom Velikog Dela. Gnostici su ga predstavljali kao ognjeno telo Svetog Duha, on je bio predmet obožavanja u tajnim ritualima Sabata i Hrama, pod hijeroglifskom figurom Bafometa ili Mendešovog Androgina“ .... „Veliko Delo je pre svega kreacija čoveka od njega samog ili bolje rečeno, potpuno i kompletno osvajanje njegovih mogućnosti i budućnosti, to je posebno savršena emancipacija njegove Volje“</p><p><b>U Telemi</b></p><p>Veliko Delo se uopšteno definiše kao one duhovne prakse koje vode mističnom sjedinjenju Sopstva i Svega. Krouli u „Magici bez suza“ kaže:</p><p>„Veliko Delo je sjedinjenje suprotnosti. Može značiti sjedinjenje duše sa Bogom, mikro sa makrokosmosom, ženskog i muškog, ega i ne-ega. Za svaku individuu ovo Veliko Delo može imati različite forme“</p><p>Svoje lično Veliko Delo, Krouli opisuje u „Magici“(knjiga 4):</p><p>„U mojoj trećoj godini na Kembridžu, svesno sam se posvetio Velikom Delu, podrazumijevaći pod tim Delo Postanka Spiritualnim Bićem, slobodnom od ograničenja, sudbine i varki materijalnog postojanja.“</p><p>U sistemu magijskog reda AA Veliko Delo na stepenu Početnika podrazumeva potragu za samospoznajom ili kako Krouli kaže u „Ispovestima“ : „Steći znanje o prirodi i moćima sopstvenog bića“ Ipak, Krouli nastavlja, Veliko Delo treba biti nešto integrisano u životu svih:</p><p>„Insistiram da u privatnom životu ljudi ne bi trebalo da dozvole strasti da bude kraj, povlađujući im i tako se degradirajući do nivoa životinja, ili potiskujući ih stvarati neuroze. Insistiram da svaka misao, reč ili delo moraju biti posvećeni Velikom Delu. Štogod činili, jeli ili pili, činite sve u slavu Boga“</p><p>Iako Krouli često diskutuje o idejama uspjeha ili postignuća u Velikom Delu takođe smatra da je u pitanju tekući tj. proces koji traje. U svojim „Malim Esejima o Istini“ kaže:</p><p>„Potraga za Svetim Gralom, traženje Kamena Mudrosti ili kako god već nazivali Veliko Delo je stoga beskrajno. Uspeh otvara samo nove avenije briljantnih mogućnosti. Da, vrlo i Amen! Zadatak je neumoran i njegove radosti bez granica; jer šta je ceo Univerzum, i sve u njemu, ako ne beskrajno igralište Krunisanog i Osvajajućeg Deteta, nezadovoljivog, nevinog, uvek radosnog Naslednika Prostora i Večnosti, čije je ime ČOVEK?!“</p><h3 style="text-align: left;">Praksa</h3><p>Kao što smo dosad videli, Hermetizam pretpostavlja prenošenje Znanja kroz odgovarajuće redove i njihove sisteme. Međutim izuzetak koji je učinio to dostupnim za sve, bez potrebe pripadnosti nekom Redu, a istovremeno i omogućivši odgovarajući duhovni razvoj svakom pojedincu nalazi se u delu Franca Bardona. Ovde posebno napominjem njegovu knjigu "Inicijacija u Hermetizam". U ovoj knjizi autor je izložio sistem Inicijacije u 10 koraka, od kojih svaki sadrži vežbe za sva tri nivoa postojanja (mentalni, astralni i fizički), ističući time neophodnost uravnoteženog razvoja. U knjizi vas čekaju teorija i praksa: O Elementima; Akaša; Karma; Astralni i Mentalni Plan; Crno i Belo Ogledalo Duše; Autosugestija; Koncentracija; Prenos svesti; Rituali; Komunikacija sa Anđelom čuvarom i umrlim ljudima; Stvaranje elementala; Razvoj astralnih čula; Vidovitost; Odvajanje mentalnog od astralnog tela; Talismani i amajlije; Uzdizanje duha na više nivoe; Komunikacija sa božanstvima; Kosmička magija...</p><p>Ipak kroz praktični rad možete saznati najviše o svemu o čemu sam govorio.</p><p><b></b></p>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-79810877818610509972023-10-28T19:48:00.002+02:002023-10-28T20:48:46.819+02:00 Triologija "1984", "Vrlo Novi svet" i igrane serije "Black Mirror" <h1 style="text-align: center;"><br /></h1><h1 style="text-align: center;"> Triologija </h1><h1 style="text-align: center;">"1984", "Vrlo Novi Svet" i igrane serije "Black Mirror" </h1><p><br /></p><p><br /></p><p>Pitanja slobode, kontrole i manipulacije u današnjem vremenu je vrlo aktuelna. U ovom tekstu ćemo videti, kroz prizmu romana "1984" autora Džordža Orvela vizionara svog vremena, igrane serije "Black Mirror" autora Čarltana Brukera i romana "Vrlo Novi Svet" autora Oldusa Hakslia, elemente kontrole i upravljanja ljudima. </p><p><br /></p><h3 style="text-align: center;">Manipulacija informacijama i kontrola narativa</h3><p>Jedan od ključnih fenomena koji se pojavljuje u ovim delima je manipulacija informacijama i kontrola narativa. Vlasti u tim svetovima koriste cenzuru, lažne vesti i propagandu kako bi oblikovali mišljenje masa. Kroz ovu manipulaciju, stvaraju svoju verziju istine i ograničavaju pristup drugim perspektivama. U "1984", Ministarstvo Istine menja prošlost kako bi kontrolisalo sadašnjost, dok "Black Mirror" prikazuje tehnološke inovacije koje omogućavaju manipulaciju sećanjem i percepcijom. U "Vrlo Novom Svetu", ljudi su genetski programirani i indoktrinirani kako bi prihvatili postojeći poredak. Ova tema nas podseća na važnost kritičkog razmišljanja i samostalnog istraživanja kako bismo izbegli manipulaciju i očuvali svoju slobodu uma. Slično tome, serija "Black Mirror" istražuje teme manipulacije informacija i lažnih vesti. Epizoda "Hated in the Nation" prikazuje kako društveni mediji mogu biti iskorišćeni za manipulaciju javnim mnjenjem i podsticanje mržnje. Ova tema nas podseća na opasnosti koje dolaze sa širenjem dezinformacija i kontrolom informacija u digitalnom svetu.</p><p><br /></p><h3 style="text-align: center;">Nadzor i gubitak privatnosti</h3><p>Drugi fenomen koji se javlja u ovim delima je nadzor i gubitak privatnosti. Tehnološke inovacije omogućavaju vladajućim silama da imaju neprekidan nadzor nad pojedincima, pristupajući svim aspektima njihovog života. U "1984", Veliki Brat nadgleda svaki korak građana, dok "Black Mirror" prikazuje tehnološke naprave koje neprekidno prate i snimaju ljude. U "Vrlo Novom Svetu", ljudi su pod stalnim nadzorom i nemaju privatnost. Ovaj nadzor dovodi do gubitka privatnosti i postavlja pitanje koliko smo spremni žrtvovati svoju privatnost za sigurnost i udobnost. Sve ovo nas podstiče na razmišljanje o važnosti zaštite naše individualnosti i intimnosti. U romanu "1984", Veliki Brat koristi tehnologiju i stalni nadzor kako bi kontrolisao svoje građane. Slično tome, serija "Black Mirror" često istražuje teme nadzora i kontrole putem tehnologije. Epizode poput "Nosedive" i "White Christmas" prikazuju društva u kojima ljudi surovo ocenjuju jedni druge i gde njihov društveni status zavisi od njihovih ocena. Ova kontrola kroz ocenjivanje i nadzor postavlja pitanje koliko smo zaista slobodni i autonomni u digitalnom dobu. </p><p><br /></p><h3 style="text-align: center;">Dehumanizacija i gubitak autonomije</h3><p>Treći fenomen koji se pojavljuje u ovim delima je dehumanizacija i gubitak autonomije. Ljudi su svedeni na brojeve, ocene ili mašine, gde su individualnost i slobodna volja potisnuti. U "1984", pojedinci su dehumanizovani i postaju samo delovi mašinerije totalitarne države. U seriji "Black Mirror", tehnologija dovodi do gubitka autonomije, a ljudi postaju zavisni od veštačke inteligencije. U "Vrlo Novom Svetu", ljudi su genetski programirani i indoktrinirani kako bi prihvatili postojeći poredak. Ova tema nas podseća na važnost očuvanja naše ljudskosti i individualnosti, kao i na borbu za autonomiju i slobodu izbora.</p><p><br /></p><h3 style="text-align: center;">Otpor i posledice</h3><p>Iako su ova dela često pesimistična u svojim prikazima kontrole i manipulacije, ona takođe naglašavaju važnost otpora i razumevanja posledica. U "1984", Vinon Smit se bori protiv totalitarnog režima i pokušava očuvati svoju individualnost i slobodu misli. U "Black Mirror", pojedinci se suočavaju sa posledicama tehnološke kontrole i manipulacije, dok "Vrlo Novi svet" prikazuje posledice dehumanizacije i gubitka autonomije na društvo u celini. Ova dela nas podstiču na kritičko razmišljanje i angažovanje. Važno je biti svestan potencijalnih opasnosti i boriti se za očuvanje naše slobode, autonomije i ljudskosti.</p><p><br /></p><h3 style="text-align: center;">Umesto zaključka</h3><p>Kroz analizu fenomena kontrole i manipulacije u romanu "1984", seriji "Black Mirror" i romanu "Vrlo Novi svet", shvatamo da su ova dela filozofski duboka i relevantna za naše društvo. Ova dela nam pružaju uvid u opasnosti koje dolaze sa manipulacijom informacija, gubitkom privatnosti, dehumanizacijom i gubitkom autonomije. Ona nas podsećaju na važnost otpora, kritičkog razmišljanja i borbe za očuvanje naše slobode i ljudskosti. Kroz ova dela, shvatamo da je naša sloboda i autonomija neprocenjiva i da moramo biti budni i angažovani kako bismo se suprotstavili svakoj formi kontrole i manipulacije. Samo tako možemo sačuvati integritet našeg društva i očuvati pravo na slobodno razmišljanje i izbor.</p>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-36855985068534641262023-06-22T17:21:00.001+02:002023-06-22T17:21:25.809+02:00 Prva prizrenska liga kao putokaz političkog nasilja nad Srbima u Staroj Srbiji<h1 style="text-align: center;"> Prva prizrenska liga kao putokaz političkog nasilja nad Srbima u Staroj Srbiji</h1><p><br /></p><p><b>Radoslav Gaćinović∗</b></p><p><b>Institutu za političke studije u Beogradu</b></p><p><br /></p><p><br /></p><p>Nikada na prostorima Kosova i Metohije nije bilo elemenata albanske državnosti. Granice sa susedima nije određivala Srbija, već međunarodna zajednica na osnovu etničke strukture stanovništva i turskih deftera. Te granice su određene na Londonskoj konferenciji 1913. godine, a revizijom su konačno potvrđene na konferenciji u Firenci 26. jula 1926. godine. Srbi imaju ustavno i istorijsko pravo na Kosovu i Metohiji, koje je uvek starije od etničkog prava, a i međunarodno pravo je na strani Srbije, jer Povelja OUN zabranjuje nasilno otimanje delova suverenih zemalja. Brojnost jedne nacionalne zajedni- ce se ne određuje njenim brojnim stanjem u okviru jednog dela države, već njenim brojnim stanjem u okviru cele države, pa i na osnovu tog kriterijuma Albanci su nacionalna manjina u Srbiji. Nigde u svetu do sada nacionalna manjina nije imala pravo na svoju državu. Jedna nacionalna zajednica ne može sama za sebe određivati da li je narod ili nacionalna manjina. Pored ovih pravnih činjenica treba posebno istaći da Kosovo i Metohija predstavlja centar srpske duhovnosti i kulture. Naučna istraživanja tokom XIX i XX veka utvrdila su da na Kosmetu postoje 162 objekta, koji su danas proglašena za kulturno dobro od izuzetne važnosti, dok je 500 objekata zaštićeno kao spomenici kulture, a više od 1.400 je evidentirano kao kulturna baština Srpskog naroda na tom tlu.</p><p><br /></p><p>Ključne reči: Kosovo i Metohija, Prizrenska liga, Nasilje, Proterivanje, Stara Srbija</p><p><br /></p><p><br /></p><p><i>Odreći se slobode znači odreći se svega ljudskog:</i></p><p><i>dostojanstva, ljudskih prava pa čak i svojih dužnosti.</i></p><p><br /></p><p><b>Žan Žak Ruso</b></p><p><br /></p><h2 style="text-align: center;"><span style="color: #04ff00;">Uvod</span></h2><p><br /></p><p>Na Kosovsko-Metohijskim prostorima „nema nikakve državne tvorevine albanskog naroda, niti se neka značajna etnička skupina Albanaca ili albanskih predaka javlja u XX veku kao istorijski činilac.“1 Srpskom narodu je u stvari svejedno da li su Albanci potomci</p><p><br /></p><p>_________</p><p>∗ Prof. dr Radoslav Gaćinović je naučni savetnik.</p><p>1 D. Bogdanović, Knjiga o Kosovu, Narodna knjiga i Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1999, str. 32.</p><p><br /></p><p><br /></p><p>Ilira ili Tračana ili Pelazga, ali nije svejedno ako oni u suštini i rasističkim metodama ugrožavaju biće i pravo Srpskog naroda na Kosovo i Metohiju, i time žele da se istorija preokrene „s noga na glavu“ i vrati za vekove unazad.2 Poznato je da Srbi, dolaskom u VII veku nastanjuju prostore tadašnjeg Vizantijskog carstva i obrazuju svoje oblasti zvane „Sklavinije“, i zatim od Vizantije primaju Hrišćanstvo, a onda stvaraju svoje lokalne kneževine (od IX do XI veka) kojih je bilo nekoliko do stupanja na scenu slavne porodice Nemanjića, polovinom XII veka. Stefan Nemanja prvi uspeva da, ratujući ali i sklapajući mir sa Vizantijom, organizuje samostalnu Srpsku državu pri kraju XII veka, i tada Kosovo i Metohija ulaze u sastav srpske države, da bi odmah postali i njen središnji državni i crkveni deo. O ulasku Kosova i Metohije u sastav samostalne Srpske države jasno svedoči n Nemanjino Žitije, koje je napisao Sveti Sava na početku XIII veka. Teritorije Kosova i Metohije su, zahvaljujući plodnosti, gustoj naseljenosti povoljnim komunikacijama, vrlo rano postale središte Srpske države. Pomeranje njenog težišta iz Rasa3 na Kosovo potvrđuju naročito vladarske rezidencije i promene u crkvenoj organizaciji. Kao i savremenici u mnogim drugim evropskim zemljama vladari Srbije nisu tada imali jednu stalnu prestonicu, već više dvorova u kojima su povremeno boravili, primali strane poslanike, okupljali državni sabor itd. Ras je početkom XIII veka napušten i postepeno zapostavljen, dok glavnu ulogu u političkom životu dobijaju Prizren, i dvorovi na Kosovu: Pauni, Radimlja-Nerodimlja, Štimlja, Svrčin, Petrič, a u Milutinovo i Dušanovo vreme i Priština, koja je bila ne utvrđeno naselje.4 Prizren i Lipljan, bili su sedišta crkvenih Episkopija u Vizantiji. Kada su Turci zauzeli Kosovo i Metohiju (1455. godine, padom Novog Brda) i susedne krajeve, popisali su na njima zatečeno stanovništvo koje je bilo skoro Srpsko, sa svega 2–3 % Arbanasa zapadno od Đakovice.5 U srednjem veku nije postojalo posebno ime za ovu pokrajinu, osim opšteg imena Srbija. Pod ovim imenom teritoriju Kosova i Metohije pominju putopisci u XVI i XVII veku, od kojih su neki i Arbanasi. Mletački poslanik Jakov Soranco, 1575. godine kaže kako prelazeći Drim ulazi u Srbiju.6 Arhibiskup barski Marin Bici (Marin Bizzi) 1610. godine, takođe uzima Crni Drim kao granicu između Arbanije i Srbije.7 Petar Mazarski, apostolski vizitator, inače Arbanas, 1623. godine, kaže da Drim deli Arbaniju od Srbije.8 Nadbiskup Đorđe Bijanki vršeći kanonsku vizitaciju u Srbiji 1638 godine napisao je izveštaj u kome naglašava da se Prizren nalazi u Donjoj (južnoj) Srbiji (Servia, „inferiore“).9 Prema pisanim izvorima, Kosovo i Metohija i drugi krajevi današnje Kosmetske pokrajine bili su u XIII, XIV, XV i XVIII veku etnički naj homogenije oblasti srpske države.</p><p><br /></p><p><u>fusnone</u></p><p><u>_________</u></p><p>2 Priština je bila centar srednjovekovne srpske feudalne države za vreme kralja Milutina /1282-1321/, a jedno vreme Prizren je bio prestonica srpskih careva Dušana i Uroša. Osim toga, grad Peć je u dva vremenska perioda od 1346-1457. i od 1557-1766. godine bio sedište Patrijaršije srpske crkve, koja je odigrala značajnu ulogu u istoriji Srba pre i posle okupacije Balkana od strane Turske imperije. (Radoslav Gaćinović, Otimanje Kosova i Metohije, Novinsko-izdavački centar „Vojska“, Beograd, 2004, str. 7).</p><p>3 Ras nije današnja Raška, kako misli naručeni NATO istoričar Noel Malkolm (Noel Robert Malcolm), nego je to današnji Novi Pazar, gde je crkva Sv. Ap. Petra i Pavla, gde je Nemanja kršten. (Memorandum o Kosovu i Metohiji svetog arhijerejskog sabora srpske pravoslavne Crkve, Beograd, 2003. g. str. 19).</p><p>4 Isto.</p><p>5 Naučni Demografski zbornik: „Naselja i stanovništvo oblasti Brankovića 1455. godine“, urednik akademik</p><p>M. Macura, Beograd /SANU 2001. god. str. 793.</p><p>6 Rad Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. CXXIV, s. 30.</p><p>7 Starine Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. XX, s. 121.</p><p>8 Starine Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. XXXIX, s. 28.</p><p>9 Jovan Radonić, Rimska kurija u južnoslovenskim zemljama od XVI – XIX veka, Beograd 1950. godine, str. 100.</p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p>To znači da na Kosmetu nije bilo drugih narodnosti sem Srba.10 Posebno treba istaći da naziv Kosovo, nametnut od strane komunističkog režima, posle 1968 godine umesto dotadašnjeg punog naziva Kosovo i Metohija, nije adekvatan za teritoriju koja se pod tim nazivom podrazumeva.11 Na početku XXI veka je potpuno jasno da je komunističko i šiptarsko namerno potiskivanje i brisanje imena Metohija iz naziva ove srpske Pokrajine bilo u funkciji unapred predviđenih zamisli, tj. zaboravljanje, negiranje srpskog crkvenog karaktera ove oblasti, homogenizacija čitave Pokrajine, te olakšavanje njenog pretvaranja u republiku i daljeg otcepljenja od Srbije. To je bio metod za svođenje Srbije na pretkumanovsku Srbiju, u stvari na Beogradski pašaluk iz doba turskog ropstva. Dakle, Kosovo i Metohija su bili i ostali najstarije i centralne oblasti Srpskog naroda i njegove države i crkve, pa su se zato nazivali i nazivaju Stara Srbija.12 Albanci su deo jednog nad kavkaskog plemena, zvanog Albani, sličnog Degestancima i po krvi i po jeziku.13</p><p><br /></p><p><br /></p><h2 style="text-align: center;"><span style="color: #04ff00;">Brutalno nasilje Albanaca nad Srbima u Staroj Srbiji</span></h2><p><br /></p><p>Prvi doseljenici Šiptari su počeli stizati na Kosmet 1754. godine, a intenzivnije doseljavanje se odvijalo u drugoj polovini XIX veka. Pošto su primili islam, oni su favorizovani od strane Turaka i počeli su da progone srpski živalj.</p><p><br /></p><p>_________</p><p><br /></p><p>10 Akademik Milisav V. Lutovac, Glas CCLXXXII Srpske akademije nauka i umetnosti, knjiga 34/1972, str. 8.</p><p>11 Samo je u potonjem periodu turskog ropstva bio dat naziv „Kosovski vilajet“ – „vilajet“ je zamenio ranije turske administrativne jedinice nazivane po gradovima – ali je taj vilajet tada obuhvatao teritoriju mnogo širu od današnjeg Kosova i Metohije, tj. još i Novopazarski sandžak sa Gornjim Polimljem, severnu Makedoniju do Velesa i istočnu Makedoniju sa celim slivom reke Bregalnice. (Memorandum o Kosovu i Metohiji svetog arhijerejskog sabora srpske Pravoslavne crkve, Beograd, 2003. godine str. 7).</p><p>12 Stara Srbija je oblast u koju spada Raška oblast („Novopazarski sandžak“ u tursko doba) tj. zemljište od južne bosanske granice do Kosovske Mitrovice, Kosovo Polje, Priština, Metohija sa varošima Peć, Đakovica i Prizren, i takođe neke oblasti južno od Šar-planine do Tetova i Velesa. Karakteristično je, međutim, da se na kartama koje se i danas u Albaniji štampaju i proturaju po svetu kao propagandni materijal, ime „Kosova“ upotrebljava još šire: za delove Srbije istočno od Kosova (tkz. od Šiptara „Istočno kosovo“), delove Crne Gore i Makedonije, u kojima danas ima albanskog življa, te se tako iskazuju pretenzije i na te krajeve, sa ciljem stvaranja „Velike Albanije“ mada ni Kosovo ni Metohija ni svi ovi pomenuti krajevi nikada nisu bili albanski, niti sastavni deo Albanije, niti su bili većinski naseljeni Šiptarima. Treba istaći da su nazivi Šiptar i Šćipnija izvorna, autohtona imena samih Albanaca i Albanije, na njihovom materinjem jeziku, kako oni sami sebe uvek zovu. Komunisti, a pre svega albanski, nametali su Srbima da Šiptare na Kosmetu ne smeju zvati tako, jer je to tobože „pogrdan naziv“, nego da ih zovu Albancima, čime se sugerisalo da je ta teritorija albanska. (Isto, str. 8).</p><p>13 Prilikom doseljavanja Albanci su ostali u srednjoj Albaniji /Shipnia/, a pošto su imali veliki priraštaj njihovo brojno stanje je brzo raslo. Njihov najveći junak Đurađ Kastriot (Đerđ Kastrioti) odnosno Skenderbeg je srpskog porekla i sa Srbima je zajedno ratovao protiv Turaka. On stupa u kontakt i koordinira aktivnost sa srpskim despotom Đurđem Brankovićem u zajedničkoj borbi protiv Turaka. Borba je bila veoma teška i iscrpljujuća, i dok su balkanske države jedna za drugom definitivno potpadale pod tursku vlast (Vizantija 1453, Srpska despotija 1459, Peloponez 1460, Bosna 1460), Skenderbeg se još uvek sam i uz neznatnu pomoć sa strane, borio sa ogromnom turskom vojskom. On je gotovo neprekidno držao Kroju i još neke krajeve Albanije sve do svoje smrti 1468 godine, odloživši tako definitivno osvajanje Albanije od strane Turaka, koje je završeno padom Skadra 1479. i Drača 1501. godine. Veliki deo sadašnje Albanije je bio naseljen Srbima. Skadar je bio sedište kneza Mihajla i Bodina, osnivača prve srpske države u Duklji. Na Kosmetu nije bio Šiptara – Albanaca sem u Istiniću i nekoliko porodica u Prizrenu i Novom Brdu (Radoslav Gaćinović, Otimanje Kosova i Metohije, Novinsko-izdavački centar „Vojska“, Beograd, 2004, str. 9).</p><p><br /></p><p><br /></p><p>Sprovodili su neviđeno nasilje i torturu koje je čak i stambolski sultan osuđivao, pa je bio primoran da šalje kaznene ekspedicije kako bi smirivale odmetnute šiptarske paše (Rotulli, Gjinolli, Begolli…) koje su na najgrublji način zlostavljali većinski srpski živalj na Kosmetu sa svojom privatnom vojskom. U evropskoj nauci je dobro poznato da matične oblasti albanskog naroda čine oblasti današnje srednje Albanije. Poznati nemački albanolog Štatmiler (Georg Stadtmuller) ističe da matična oblast Albanaca obuhvata dolinu reke Škumbe, obe strane reke Mat, Kroju, i još neke susedne krajeve. Istorija Albanaca i albanskog društva je veoma složena i to ne samo na prostoru današnje Albanije nego i u susednim državama u kojima Albanci žive kao nacionalne manjine. Njihova verska heterogenost i naglašen plemenski identitet bili su stalni izvori unutrašnjih međusobnih sukoba koji toj državi daju obeležje izrazite nestabilnosti. Takvo stanje mlade države ugrožava pre svega ne albanske narode u samoj Albaniji, ali u susedstvu. Ne sme se zanemariti činjenica da su vekovima na prostoru današnje Albanije postojala velika slovenska naselja i da se slovenska toponimija u priličnom broju očuvala i do početka XXI veka. U novije vreme, od stvaranja prve albanske države 1912. godine, a naročito za vreme vladavine komunističkog diktatora Envera Hodže, znatan deo nealbanskog, naročito slovenskog, stanovništva, osim Grka, bio je albanizovan najbrutalnijim sredstvima državne represije. Svedočenja stranih autora najbolja su ilustracija o etničkim, političkim i verskim prilikama u oblasti Kosova i Metohije. To su radovi Ami Buea (Ami Boué), Jozefa Milera (Joseph Miller), Hana (Johann Georg von Hahn), Ivana Stepanoviča Jastrebova, Aleksandra Giljferinga, Viktora Berara (Viktor Berrera), Gastona Gravijea (Gaston Gravier) i drugih. Jozef Miler saopštava podatke iz 1838. godine o verskoj i jezičkoj strukturi stanovništva u Metohiji – u Peći, Prizrenu i Đakovici, u Peći su Srbi imali većinu 92,09% u odnosu na Albance. U Prizrenu je procenat Srba bio 73,68%, jedino je Đakovica imala izrazitu albansku većinu i to 80,76%.14 Kosovo i Metohija, shvaćeni kao deo Srbije omeđen granicama autonomne pokrajine, jeste prostor površine 10.887 kvadratnih kilometara, što čini 12,3 odsto teritorije Srbije. Fizičko geografske odlike Kosova i Metohije imale su karakter elemenata /delova/ „makrotvrđave“ mnogo više u vreme srednjovekovne srpske države nego na početku XXI veka, ali, zahvaljujući prvenstveno specifičnom reljefu, njihov geopolitički položaj i uloga jasno se identifikuju i u savremenim okolnostima. Istorijsko-geografske i antropo- geografske činjenice takođe ukazuju na to da postojanje srpske kosovsko-metohijske „makrotvrđave“ ima racionalna uporišta. Kosovsko-metohijski prostor15</p><p><br /></p><p>_________</p><p>14 “Velika Albanija – zamisli i moguće posledice, Zbornik radova, izd.“Institut za geopolitičke studije, urednik Jovan M. Čanak, Beograd 1998. godine str. 21 i 22.</p><p>15 Prirodni „mozaik“ Metohijske i veliko kosovske kotline, zajedno sa njihovim neposrednim planinskim obodom, upotpunjuje više interesantnih orohidrografskih pojava i kurioziteta: čak 12 epigenija u metohijskoj kotlini; „metohijske Plitvice“ – reka Miruša (30 km), koja je u gornjem toku ponornica, a u 10 km dugačkom kanjonsko- klisurskom delu doline nalazi se 13 kaskadno poređanih jezeraca i više vodopada; Mermerna pećina dugačka 1.118 metra kod Uroševca (formirana u mermeru, a ne u krečnjaku); bifurkacija Nerodimke – „veštački nastala, a prirodno predisponirana“ (prema A. Uroševiću), ili „prvobitno prirodna, a potom veštačka“ (prema J. Đ. Markoviću) pojava oticanja vode iste reke u dva morska sliva – u Sitnicu (crnomorski) i Lepenac (egejski); hidrografski čvor Srbije na Drmanskoj glavi (planina Crnoljeva); piraterija Ibra, nastala tako što je Donji Ibar probio razvođe kod Drena (između Leposavića i Leška) i preuzeo vode srednjeg i gornjeg (rožajskog) Ibra, nekadašnjih pritoka neogenog kosovskog jezera. (Dr Milomir Stepić, Geografske osnove geopolitičkog položaja Kosova i Metohije, U Zborniku, „Kosovo i Metohija – izazovi i odgovori“, izd. Institut za geopolitičke studije Beograd</p><p>1997. godine str. 232).</p><p><br /></p><p>je istorijsko sedište, državotvorno jezgro i centralna teritorija srednjovekovne srpske države, a te osobine svakako spadaju u najznačajnije geopolitičke karakteristike svake države.16 Kosovo i Metohija su oduvek bili središnje oblasti srpskog naroda, a to potvrđuju najznamenitiji spomenici srpske arhitekture i srpske duhovnosti. Nameće se logično pitanje: zašto bi Srbi sedište svoje crkve – Pećke Patrijaršije podizali u oblasti u kojoj nisu u većini i koja ne bi bila sedište njihovog naroda. Srpsko istorijsko pravo nad ovim prostorima niko ne može osporiti. Međutim, šiptarski teroristički pokret je izabrao strategiju nasilja nad, od kraja devetnaestog veka većinskim Srpskim stanovništvom i tom strategijom je korak po korak skoro stigao do cilja, tj. sticanjem etničkog prava nad ovim prostorima. No, sigurno da je ustavno i istorijsko pravo Republike Srbije nad Kosmetom najdominantnije pravo. Intenziviranje Šiptarskog nasilja prema Srbima počinje nakon osnivanja Prve prizrenske lige 10 juna 1878. godine u Prizrenu.17 Na ovom skupu našlo se tada oko 300 predstavnika iz svih krajeva u kojima žive Albanci i Šiptari. Na skupštini Lige u Prizrenu izabran je glavni odbor lige od 60 ljudi, na čijem čelu su se tada nalazili Abdul-beg Frašeri, Imer Prizreni (Prizrenac), mederiza glavne (bajrakli) džamije u Prizrenu i drugi. Odlučeno je da se odbori i ogranci Lige obrazuju u svim mestima u kojima žive Albanci. Nacionalni pokret i ideje o etničkom ujedinjenju Albanaca nastale su odmah posle Berlinskog kongresa, na kome je doneta odluka da se Turska mora povući sa najvećeg dela okupiranog balkanskog poluostrva. Austriji nije odgovaralo da sve te teritorije pripadnu hrišćanskim balkanskim narodima, a posebno su bili protiv teritorijalnog proširivanja Srbije i Crne Gore koje bi imale zajedničku granicu, a u vojnom smislu postale respektabilniji faktor na Balkanskom poluostrvu. Austrija je izričito zahtevala da Turski vilajeti (skadarski, kosovski, bitoljski i janjinski) i dalje ostanu u okviru Turske carevine kako bi tada Albanci dobili autonomiju i bili bi vojno usmereni protiv Srbije i Crne Gore. Takve ponude od strane Austrije, Albance su veoma ohrabrile a rodonačelnik te ideje je bila prva prizrenska liga. Prva prizrenska liga – kod Turaka poznata kao Arnaut kongra. Na čelu lige bile su braća Avdul, Naim i Sani Frašeri, inače viši činovnici na turskoj Porti. Prizrenska liga je prvenac ideje o stvaranju etnički čiste Velike Albanije.</p><p><br /></p><p>_________</p><p>16 Reljef Kosova i Metohije je planinskog karaktera, sa dve veće kotline (Kosovskom i Metohijskom) čiji je reljef znatnim delom pogodan za navodnjavanje. Obe kotline obuhvataju 36,5 odsto ukupne površine, a brdsko- planinski deo obuhvata 63,5 odsto površine Pokrajine. Kosovsku kotlinu čini ravnica duž reke Sitnice, sa prosečnom nadmorskom visinom od oko 500 metara, dok je Metohijska kotlina blago talasast teren sa prosečnom nadmorskom visinom od oko 400 metara. Klima Kosova i Metohije je određena razuđenim reljefom, blizinom Jadranskog i Egejskog mora, pravcem pružanja planina i kotlina, kao i mrežom brojnih reka. Kosovska kotlina je suvlja od Metohijske kotline. Zajedničko za obe kotline je da im nedostaju letnje padavine, ali je raspored padavina povoljniji na Kosovu polju nego u Metohiji. Na osnovu padavine i temperature vazduha prostor Pokrajine bi se mogao podeliti na tri klimatska rejona: rejon umereno kontinentalne klime, rejon subplaninske klime i rejon planinske klime (Radoslav Gaćinović, Otimanje Kosova i Metohije, Novinsko-izdavački centar „Vojska“, Beograd, 2004, str. 11).</p><p>17 Dokumenti Lige otkrivaju suštinu pokreta. Sednice su održavane u Prizrenskoj džamiji, a posebno obeležje Statuta (Karatname) bio je islam. U svih 16 članova Statuta nigde se izričito ne pominju Albanci i Albanija, već se sasvim uopšteno govori o „naciji i domovini“, „zemlji“, „našem kraju“, „balkanskoj zemlji“, „na Balkanu“, i sl. Politički subjekt Saveza (Lige) jednostavno su Muslimani. U članu 7. govori se o potrebi saveza s „našim mučeničkim zemljama i pripadnicima iste vjere na Balkanu“ a u poslednjem članu 16 napuštanje saveza se kvalifikuje kao otpadanje „od islama“. Uostalom, tom skupu su prisustvovali i muslimanski veleposednici iz Raške, pa čak i iz Bosne i Hercegovine (Slavko Terzić, Vojska od 22.03.2001).</p><p><br /></p><p><br /></p><p>Prva prizrenska liga je tvorac ideje od stvaranju albanske nacionalne armije (ANA) koja bi egzistirala na albanskim etničkim prostorima. Nakon formiranja Prve prizrenske lige formiraju se dalje Pećka liga, Kosovski komitet, Nacionalni front Albanaca a sve sa ciljem da se organizuju pobune i da se svaka postojeća srpska vlast diskredituje u očima međunarodne zajednice, kako bi na takvim osnovama Šiptari dobili podršku međunarodne zajednice za ostvarivanje njihovih separatističkih ideja o stvaranju etnički čiste Velike Albanije. Posle prinudnih seoba Srba 1690. godine pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem pokrajinu je napustilo 40.000 Srba, zatim 1737. godine pod patrijarhom Arsenijem Jovanovićem Šakabentom proterano je 20.000 Srba, a Albanci iz svojih planinskih istočnih oblasti, koristeći privilegije turskog okupatora, zaposedaju napuštena srpska imanja i samim tim znatno menjaju etničku strukturu stanovništva u kolevci srpske državnosti i duhovnosti. Na Kosovu i Metohiji je Šiptara do tada bilo u neznatnom broju, uglavnom u planinskim predelima. Šiptarski doseljenici su bili privrženi otomanskom režimu, jer im je taj režim omogućavao privilegije nad hrišćanskom rajom.</p><p><br /></p><p><br /></p><h2 style="text-align: center;"><span style="color: #04ff00;">Prva prizrenska liga definisala metode nasilja Albanaca nad Srbima</span></h2><p><br /></p><p>Prva prizrenska liga odmah po formiranju uz pomoć Turske i Austrije rasvetljava svoje dubinske dimenzije a to je mržnja i netrpeljivost prema Srbima. Najvažnije je bilo da srpske, grčke i crnogorske teritorije, u momentu raspada turske imperije, ne pripadnu matičnim državama, već da se viševekovna okupacija od strane Turaka proglasi za „status quo“, te da se one uključe u novostvorenu državu tkz. Veliku Albaniju, bili su glavni ciljevi Prve prizrenske lige. Nasilje nad srpskim stanovništvom od formiranja prve prizrenske lige pa do 1912. godine (kada je oslobođena Stara Srbija) bilo je više izraženo nego u proteklih stotinu godina. To se najbolje vidi iz prepiske srpskih konzula u Prištini Spalajkovića, Nušića, Rakića i drugih, kao i protesne note Kraljevine Srbije u Carigradu, gde se zahteva zaštita srpskog stanovništva od torture šiptarskih terorista.18 U to vreme dnevni list Politika je o nasilju Arnauta, između ostalog pisala: „Put Mitrovica – Peć skoro je sasvim zatvoren zbog arnautskih četa. Čuje se, da se o pošti, koja je tim putem išla iz Mitrovice za Peć, ništa ne zna. U opšte je u Đakovici i okolini jako vrenje među Arnautima, koji traže šerijat i činovnike koje oni hoće. Nije bolje ni u pećkoj okolini ni u Labu, jer je tu ovih dana u okolini Vučitrna čitava dva dana trajao sukob između žandarmerije i arnautske čete.“19 U poslednjoj deceniji XIX veka uspostavljen je prvi konzulat Kraljevine Srbije u Prištini u cilju izgrađivanja međudržavnih odnosa između Srbije i Turske. Prvi konzul je bio Luka Marinković, koga su vrlo brzo ubili šiptarski teroristi u Prištini zbog toga što je redovno izveštavao svoju vladu o zločinima Šiptara nad srpskim stanovništvom na Kosovu i Metohiji.20 Pored konzula Šiptari su likvidirali veliki broj uglednih Sr- ba na Kosmetu, pored likvidacija, vršili su otmice, a nakon toga su otete Srbe mučili do smrti, a veoma je bio izražen trend silovanja srpskih žena i devojaka.</p><p><br /></p><p>_________</p><p>18 Rajko Vidačić, „O korenima separatizma i terorizma na Kosovu“ izd. Službeni list SRJ, Bgd. 2000, str. 7 do 23.</p><p>19 Politika, 14. april 1912.</p><p>20 Rajko Vidačić, „O korenima separatizma i terorizma na Kosovu“ izd. Službeni list SRJ, Bgd. 2000, str. 15.</p><p><br /></p><p><br /></p><p>Pored ovih zločina bilo je i drugih kao npr. paljenje kuća, skrnavljenje i pljačkanje crkava i bogomolja, premlaćivanje ljudi iz čiste obesti, otimanje stoke, teranje Srba na kulučenje i besplatne radove – naročito nedeljom i za vreme pravoslavnih praznika. Turske vlasti su to sve prećutno odobravale i time bile lično uključene u sprovođenje nasilja nad nezaštićenim srpskim stanovništvom. Jedina institucija koja je okupljala Srbe na Kosovu i Metohiji bila je Bogoslovija, osnovana 1870. godine u Prizrenu zaslugom Sime Andrejevića Igumanova, trgovca iz Prizrena. Do 1912. godine Bogosloviju je završilo 480 učenika od toga 200 sa Kosova i Metohije.21 Posle Prvog balkanskog rata 1912. godine, u kome su Albanci bili na strani Turske, Konferencija ambasadora u Londonu 1913. godine utvrdila je granice novoosnovane albanske države. Albanci su dakle voljom velikih sila, dobili državu čijim granicama nisu bili zadovoljni, jer su bile znatno manje od vilajetskih okvira na koje su se pozivali albanski predstavnici prilikom proglašavanja nezavisne Albanije na skupu u Valoni 28. novembra 1912. godine. To nezadovoljstvo su izrazili u Memorandumu upućenom Konferenciji 2. januara 1913. godine tražeći da se albanske granice prošire i da u sastav Albanije uđu gradovi Peć, Mitrovica, Priština, Skoplje i Tetovo sa njihovom okolinom. Na tim nerealnim zahtevima uporno su se angažovali Albanci i njihova udruženja širom sveta. Bila su veoma aktivna albanska udruženja u Evropi a posebno albansko društvo „Vatra“ u SAD-u, u vezi sa proširivanjem albanskih granica. Šiptarski teroristi su svoje nezadovoljstvo ispoljavali nasumičnom primenom nasilja prema Srbima, posebno prema sveštenicima Srpske Pravoslavne crkve na Kosovu i Metohiji.22 Talas velikih nacionalnih pokreta hrišćana na Balkanskom poluostrvu, započet 1804, srpskom revolucijom predodredio je, u većoj meri nego u prethodnim stolećima, sudbinu srpskog naroda, a Arbanase (oko 70% muslimanske vere) učinio najvažnijim čuvarima turskog poretka u evropskim pokrajinama Osmanskog carstva. U uslovima ponovnog otvaranja istočnog pitanja, posebno u poslednjoj četvrtini XIX i u prvoj deceniji XX veka, islamski Arbanasi bili su glavno oruđe turske politike u suzbijanju oslobodilačkih pokreta susednih naroda i moćno sredstvo izolacije oslobođenih država.23 Posle Berlinskog kongresa, buknuo je arbanaški nacionalni pokret koji su, s nejednakim uspehom, pokušavali da instrumentalizuju i Visoka Porta i Austrougarska, sila koja je okupacijom Bosne i Hercegovine (1878) najavila svoju dalju ekspanziju u dubinu Balkana.</p><p><br /></p><p>_________</p><p>21 Dušan Bataković, Kosovo i Metohija: Istorijsko nasleđe i geopolitička ograničenja, u Zborniku radova „Kosovo i Metohija izazovi i odgovori“, izd. Institut za geopolitičke studije Beograd 1997. godine, str. 366–367.</p><p>22 U toku 1915–1918. godine na Kosovu i Metohiji su od strane šiptarskih terorista ubijeni srpski jerarsi i sveštenici: Mitropolit Vićentije i njegov đakon Cvetko Nešić, koji su 23. novembra 1915. godine odvedeni iz Prizrena noću za Uroševac, gde su 25. novembra vezani žicom za bandere i poliveni gasom živi spaljeni; Jeromonah Danilo, starešina manastira Svetog Marka Koriškog, zaklan od strane arnauta 17. novembra 1917. god. sa još šest sveštenika; Jeromonah Sava Popović iz manastira Gračanica ubijen je noću 16. aprila 1916. godine od strane Šiptara u svojoj kući u Prilužju; Iguman Rufin Nikolić, starešina manastira Devič, otrovan 1917. godine; Prota Kosta Jovanović iz Prizrena ubijen decembra 1915. godine; Ljubomir Repić, paroh Prizrenski, mučen i podlegao mukama 17. novembra 1917. godine; Srećko Đurić, paroh Pećki, ubijen 1917. godine; Sveštenik Dena Debeljaković, paroh Lipljanski, zaklan 12. novembra 1915. godine; Sveštenik Miljko Simić, iz Suhog Grla u Metohiji, ubijen novembra 1915. godine; Vićentije Simić, paroh Sočanički, obešen sa još 12 viđenijih Srba iz Sočanice u K. Mitrovici 30. januara 1917. godine; Đura Stojanović, paroh Zočiški, ubijen 20. aprila 1918. godine između Zočišta i Retimlja; Prota Novopazarski Toma Protić i njegov saparoh Kosta Kulagić iz Novog Pazara 9.11.1915. godine; Petar Bačanin, paroh Vračevski ubijen 28.9.1915; Petar Popović, paroh Štavički kod Rožaja ubijen sa dva Srbina blizu Sopoćana 10.11.1915. godine. (Memorandum o Kosovu i Metohiji Svetog Arhijerejskog sabora Srpske Pravoslavne crkve, Beograd, 2003. godine, str. 37- 38.</p><p>23 Dušan T. Bataković, Kosovo i Metohija u srpsko–albanskim odnosima, Čigoja, Beograd, 2006, str. 36.</p><p><br /></p><p><br /></p><p>Dok je Porta Arbanase koristila kao udarnu oštricu islama protiv hrišćana u pograničnim krajevima prema Srbiji i Crnoj Gori, pre svega na Kosovu, u Metohiji i Makedoniji, Austrougarska je nastojala da tek razbuđen arbanaški nacionalni pokret okrene protiv dveju srpskih država, koje su bile prepreka germanskom prodoru na istok. Premda nezavisne od 1878. Srbija i Crna Gora, bez podrške Rusije ili neke druge velike sile, bile su sve do Balkanskih ratova nemoćne da osetnije utiču na sudbinu svojih sunarodnika unutar granica Osmanskog carstva.24</p><p><br /></p><p><br /></p><h2 style="text-align: center;"><span style="color: #04ff00;">Kontinuirano proterivanje Srba sa Kosova i Metohije</span></h2><p><br /></p><p>Zaplašeni obnovom srpske države, kosovske paše su nastojale da nemilosrdnim progonima umanje broj Srba na svojim prostornim posedima. Francuski putopisac F. Pukvilj (Fr. Pouqueville) bio je zaprepašćen razmerama bezvlašća i ostrašćenošću lokalnih paša prema hrišćanima: Jašar-paša Džinić iz Prištine je rušio crkve, oduzimao manastirske zemlje i ubijao kaluđere, za nekoliko godina raselio je, smatra se, preko sedamdeset srpskih sela na prostoru između Vučitrna i Gnjilana, a njihova imanja razdelio domaćem islamizovanom življu i gorštacima doseljenim iz severne Albanije. Plodne ravnice Kosova ubrzo su postale zapuštene utrine koje hrabri malisorski brđani, stočari i nomadi, nesvikli na zemljoradnju, nisu umeli da obrađuju.25 Svedočanstva o razmerama nasilja na Kosovu i Metohiji, od ucena i pljački do silovanja i ubistava, donosi i niz sadržajnih stranih putopisa, od A. F. Giljferdinga do Mjur Mekenzijeve i Irbijeve.26 Ruski konzul u Prizrenu zapazio je da se Arbanasi muslimani nesmetano naseljavaju u Prizrenskom Sandžaku, a da Turci nastoje da s Kosova i Metohije nestane Srba hrišćana. Svaki odmetnik (kačak), ako je musliman, mogao je da hrišćanina napadne, opljačka, a ako ovaj pokuša da se odupre, da ubije, bez straha da će za to odgovarati. Raja nije imala pravo da nosi oružje: oni malobrojni Srbi koji su ga imali i upotrebili u samoodbrani morali su da beže u druga područja. Samo najspretniji među njima uspevali su da se domognu srpske ili crnogorske granice i da tamo nađu trajno utočište. Za njima su, po pravilu, dolazile i mnogočlane porodice (živelo se u porodičnim zadrugama koje su dostizale i do 30 duša) jer nisu mogle da se odbrane od osvetnika – mnogobrojnih srodnika Arbanasa stradalih u sukobu sa starešinom njihove zadruge. Ekonomski pritisak, naročito nasilno prevođenje slobodnih seljaka u kmetove (čifčije), sprovodili su arbanaški feudalci kako bi stvorili velika i zaokružena vlastelinstva.27</p><p><br /></p><p>_________</p><p>24 Isto, str. 39.</p><p>25 F. C. H. I. Pouqueville, Voyage dans la Gréce, II, Paris 1820- 474-487; Vladimir Stojančević, Južnoslovenski narodi u Osmanskom Carstvu od Jedrenskog mira 1829. do Pariskog kongresa 1856. godine, Beograd 1971.</p><p>26 Putovanje po slovenskim zemljama Turske u Evropi od g-đica G. Mjur Makenzijeve i A. P. Irbijeve, Beograd 1868; Aleksandar F. Giljferding, Putovanje po Hercegovini, Bosni i Staroj Srbiji, Sarajevo, 1972.</p><p>27 Preduzimljive srpske trgovce i zanatlije, koji su u Prištini, Peći i Prizrenu uspešno razvijali poslove, turske vlasti nastojale su da ograniče, a u ratnoj pometnji (1859, 1863) spaljivane su čitave četvrti u kojima su poslovali i imali radnje. Na selu je, ipak, bilo najteže, jer su Abranasi, udruženi u čvrste zajednice krvnog bratstva ili u plemena, socijalno relativno homogeni, terorisanjem Srba, otimanjem njihovih imanja i stoke, bez mnogo napora dolazili do dobara kojima su izdržavali svoje srodnike i saplemenike. Potiskivanjem srpskog seljaštva stvarali su slobodan prostor za doseljavanje svojih srodnika iz severne Albanije, čime je rastao i njihov ugled među drugim plemenima. Nesvikli na život u ravnici i težak rad u polju, doseljeni Arbanasi su se radije bavili pljačkom nego zemljoradnjom (Dušan T. Bataković, „Od srpske revolucije do istočne krize 1804-1878“, 186-190, 204-208.; Đ. Mikić, Društvene i ekonomske prilike kosovskih Srba u XIX i početkom XX veka. Od čifčijstva do bankarstva. SANU, Posebna izdanja, knj. DLXXXVIII, Beograd 1988).</p><p><br /></p><p><br /></p><p>Uprkos svim teškoćama, srpski narod na Kosovu i Metohiji okupljao se u crkveno-školske opštine koje su finansirale otvaranje škola i obrazovanje dece. Položaj srpskog stanovništva u gradovima bio je, izuzev u razdobljima kriza, znatno povoljniji nego onih u seoskim područjima. Osim manastirskih, od sredine tridesetih godina XIX veka otvorene su i prve srpske svetovne škole na Kosovu, a 1871, trudom dobrotvora S. A. Igumanova, i Bogoslovija u Prizrenu. Kneževima Srbija, nemoćna da politički osetnije pomogne, još od četrdesetih godina XIX veka sistematski je novcem i drugim prilozima pomagala crkve i škole, upućivala i plaćala učitelje za škole, a najbolje đake slala na studije u Srbiju. U prizrenskoj Bogosloviji, središtu rada na narodnim poslovima, školovali su se učitelji i sveštenici za sve srpske zemlje pod turskom vlašću, a krišom od turskih vlasti uspostavljena je i redovna veza s vladom u Beogradu, od koje su dobijana i sredstva i uputstva za političko delovanje.28 Uoči kongresa u Berlinu u leto 1878, na periferiji arbanaškog etničkog prostora, u Prizrenu, formirana je Arbanaška liga: njeno vođstvo zahtevalo je očuvanje celokupnosti Osmanskog carstva u granicama pre ratova i stvaranje autonomne arbanaške jedinice od Kosovskog, Skadarskog, Janjinskog i Bitoljskog vilajeta, oblasti gde su Arbanasi činili 44% ukupnog stanovništva. Teritorijalne pretenzije arbanaškog pokreta fiksirane 1878. ušle su u osnove svih potonjih nacionalnih programa. Proosmanski i proislamski karakter Lige podržao je i novi sultan Abdulhamid II (1876–1909). Napustivši reformatorsku politiku svojih prethodnika, on je za načelo svoje vladavine uzeo panislamizam. Nezadovoljna odlukama Berlinskog kongresa, Liga se oružjem usprotivila ustupanju Plava i Gusinja Crnoj Gori, a njeni odredi počinili su nebrojena nasilja nad Srbima, koji su smatrani trajnom opasnošću po arbinaške nacionalne interese. Truska je 1881. silom slomila Ligu, čije je radikalno krilo težilo stvaranju nezavisne države, kako bi pred Evropom pokazala da je sposobna da sprovede prihvaćene reforme. Uprkos tome, Arbanasi su, u sistemu turske uprave na Balkanu i u sledećim decenijama zauzimali najistaknutije mesto.29 Verska i etnička netrpeljivost Arbanasa prema Srbima dobila je nov, politički sadržaj: strateški cilj arbanaške nacionalne politike bio je sistematsko istiskivanje Srba iz ovih krajeva. Politika sultana da lancem arbanaških naselja obezbedi novu granicu prema Srbiji, a da Arbanasi kao zatočenici islama nesmetano suzbijaju sve nemire Srba i drugih hrišćana u evropskim pokrajinama Carstva učinili su od Kosova i Metohije krvavo razbojište, gde su stradanja srpskog stanovništva dobila zabrinjavajuće razmere. Od 1876. do 1883. pred arbanaškim zulumima u Srbiju je sa Kosova i Metohije izbeglo oko 1.500 srpskih porodica.30 Razdoblje reformske akcije Srbima na Kosovu i Metohiji i susednim krajevima nije značilo nikakvo poboljšanje uslova života, a nije im donelo ni željene garancije lične i imovinske sigurnosti.31</p><p><br /></p><p>_________</p><p>28 J. K. Đilas, Srpske škole na Kosovu od 1856. do 1912. Studija zajedničkih naučnih ustanova Kosova i Metohije, Priština 1969.</p><p>29 Bernard Stulli, „Albansko pitanje“, Rad JAZU, 316. Zagreb, 1959, 287-391, Dimitrije Bogdanović, Knjiga o Kosovu, Posebna izdanja, SANU, DLXVI, Beograd, 1985, str. 142-148.</p><p>30 Vladimir Boban, Jastrebov u Prizrenu, Jedinstvo, Priština 1983, str. 180-185.</p><p>31 Iz jednog privatnog pisma Dimitrija Popovića, načelnika Ministarstva inostranih dela, od 2/15. juna 1905, vidi se da je bilo planirano da se prikupi „što veći materijal o nevoljama i patnjama kojima je srpski element u kosovskom vilajetu izložen. Taj bi materijal poslužio za eventualan korak kod velikih sila“. (ASANU, br. 14243/4565).</p><p><br /></p><p><br /></p><p>Jedan američki putopisac je na početku reformske akcije zapazio da su turske vlasti u Staroj Srbiji obezbedile lojalnost Gega, i hrišćana i muslimana, dozvoljavajući im „da progone i ubijaju svoje susede nearbanaškog porekla koliko im duša hoće. Oni stalno dalje pritiskaju, paleći, pljačkajući i ubijajući Srbe u kosovskom vilajetu. Granična linija Albanije se proširila sve do Stare Srbije. Čak ni granica Srbije ne znači ništa tim brđanima odanim bezakonju. Ona često vrše upade u susednu državu, kao što su činili u Bugarskoj, kad su kao vojnici bili na toj granici“.32 Jedan drugi svedok, britanski novinar H. N. Brejlsford (Henry N. Brailsford) je, obilazeći Staru Srbiju 1905, bio zapanjen teškim položajem Srba u Metohiji: „Danas su Srbi ostatak koji se zbog emigracije, masakra i nasilne konverzije, smanjio na jedva trećinu stanovništva: u dva distrikta Prizrena i Peći nema više od 5.000 srpskih kuća nasuprot 20 ili čak 25.000 arbanaških porodica. Od ostatka srpske hrišćanske populacije u Staroj Srbiji, svaki deseti je tokom poslednjih godina u beznađu prebegao u slobodnu Srbiju. Preostali, nenaoružani i nezaštićeni, preživljavaju samo zato što su ušli u naročitu vrstu feudalnog odnosa sa nekim arbanaškim silnikom. Arbanas se eufemistički naziva njihovim `zaštitnikom`. On živi u snošljivim odnosima sa svojim srpskim vazalom. On je obično spreman da ga brani od drugih Arbanasa, a zauzvrat ga beskrajno ucenjuje na najrazličitije načine.33 Na pitanja kako funkcioniše vlasništvo nad zemljom Brejlsfordu je odgovarano samo osmehom: „Sistem zakupa zemlje u ovoj državi, gde su Kuran i puška jedini zakon, ono je što arbanaški poglavica oblasti odluči da bude. Srpski seljaci, vezani za zemlju, su zakupci zavisni od volje svakog kaprica njihovih domaćih porobljivača. Iz godine u godinu arbanaški brđani nadiru u ravnicu, a srpski seljaci se povlače pred njima.34 Stara strahovanja od aspiracija Srbije, što su pothranjivali agenti bečke diplomatije, znatno su doprinela razmerama nasilja. Već sama pojava, u dva navrata, srpskih četnika, koji su na putu ka Makedoniji otkriveni na Kosovu i Metohiji (u Velikoj Hoči 1905. i Pasjanu 1907), izazivala je pravu konsternaciju među Arbanasima, koja je pretila da se pretvori u pokretu za opšti pokolj srpskog stanovništva, osumnjičenog za saučesništvo sa pohvatanim četnicima.35 Opšta politička situacija nije pogodovala pokušajima internacionalizacije kosovskog pitanja, ali su pojedina patriotska društva u Srbiji, s nejednakim uspehom, nastojala da brošurama na stranim jezicima evropskoj javnosti predstave razmere stradanja srpskog življa u Staroj Srbiji i Makedoniji.36 Prve godine mladoturske vladavine nisu Srbima donele obnarodovanu jednakost, a ni očekivano olakšanje. Posle početnog zadovoljstva mogućnošću da se politički legalizuju, obrazuju svoju nacionalnu stranku i istaknu kandidate za mladoturski parlament, Srbi su se iznova, u izvesnoj meri i dramatičnije nego ranije, našli u procepu između Arbasa, i dalje dominirajuće snage u Staroj Srbiji, i turskih vlasti koje su sve manje uspevale da održavaju proklamovani poredak. Arbanasi su, stalno se sukobljavajući s mladoturcima, ogorčeni pokušajima vlasti da ograniče njihovo ne pokoravanje propisanim zakonima, stali da s novom energijom nasrću na i dalje nezaštićen srpski živalj.</p><p><br /></p><p>_________</p><p>32 Ferdinand Moore, The Balkan Trail, New York 1906 (reprint 1971) 223.</p><p>33 Henry N. Brailsford, Macedonia Ils Races and Their Future, London 1906, 274-275.</p><p>34 Isto, str. 276.</p><p>35 Milan Rakić, Konzulska pisma 1905-1911(prir. A. Mitrović), Prosveta, Beograd, 1985, str. 41-46, 131-136.</p><p>36 Mémorandum sur la situation des Serbes en Macédonie et en Vielle Serbie, „Srpske braće“ Belgrade 1907, str. 15.</p><p><br /></p><p><br /></p><p>Najteža situacija bila je u oblasti Peći: tamošnjim Srbima Arbanasi su stavljali do znanja da proglašenje ustavnosti smatraju samo privremenom merom i da se nikada neće pomiriti s mogućnošću da đauri (nevernici) steknu ista prava kao muslimani.37 Izveštaji srpskih konzula i njihovih poverenika iz ovog razdoblja ukazuju na znatan porast nasilja u svim krajevima Stare Srbije. Broj prebeglih na srpsku teritoriju nije se smanjivao već je pokazivao tendenciju osetnog rasta. Prema nepotpunim podacima srpskih pograničnih vlasti, tokom 1907. iz Kosovskog vilajeta je samo u Toplički okrug prebeglo i tamo se privremeno nastanilo oko 200 duša, među kojima se, osim Srba, našlo i nekoliko vojnih begunaca, što Arbanasa što Srba muslimanske vere. Samo u prvoj polovini 1908. u Kosanički i Prokupački srez je iz Stare Srbije prebeglo 61 lice, od kojih je sedmoro povelo još 24 člana uže porodice-žena i dece. U istom razdoblju u Vranjskom okrugu utočište je našlo 28 starešina srpskih zadruga sa 110 članova porodica, dok je, prema spisku sačinjenom sredinom oktobra 1908. u Niškoj eparhiji, iz Stare Srbije i susednih krajeva u Srbiju pred arbanaškim nasiljem izbeglo ukupno 40 sveštenih lica.38 Svi pokušaji zvanične Srbije da se plemenskim vođama i uticajnim glavarima na Kosovu i Metohiji postigne sporazum nisu urodili plodom, a mnogi planovi pali su u vodu jer se među Arbanasima nisu mogli naći pouzdani ljudi koji bi se držali dogovora. Zbog toga je, početkom 1908. godine srpska vlada pokušavala da izdejstvuje da se u Peći, središtu Metohije, otvori ruski ili britanski konzulat kako bi se pariralo Austrougarskoj propagandi: krajnji cilj, ovih nastojanja bio je da se i Metohija i Kosovo, posle otvaranja jednog od konzulata velikih sila, uključe u reformsku akciju. Sve do kraja osamdesetih godina XIX veka Srbima na Kosovu i Metohiji jedinu zaštitu pružali su diplomatski predstavnici Rusije, tradicionalne zaštitnice pravoslavnog i slovenskog življa u Turskoj carevini. Slabljenje ruskog uticaja na Balkanu posle Berlinskog kongresa nepovoljno je uticalo na ukupan položaj Srba u evropskoj Turskoj. Zbog austrofilske politike Milana i Aleksandra Obrenovića, Srbija je izgubila podršku Rusije na Porti, posebno u diplomatskim akcijama oko zaštite srpskog stanovništva. Na Kosovu i Metohiji na Srbe se, u osmanskoj administraciji, gledalo kao na prevratnički, veleizdajnički elemenat, pa se svaki njihov pokret pažljivo pratio, a nagoveštaji pobune nemilosrdno kažnjavali. U Prištini je 1882. osnovan preki vojni sud, koji je za pet godina rada u tamnice oterao nekoliko stotina narodnih prvaka. Plimu nasilja nisu mogli da zaustave ni uporni pokušaji srpskih zvaničnika da sa arbanaškim plemenskim glavarima u Metohiji i na Kosovu utvrde sporazum i tako utiču na obuzdavanje anarhije.39 Prave razmere stradanja mogli su da sagledaju u Beogradu tek pošto je 1889. otvoren srpski konzulat u Prištini. Vlada je upozorena da Arbanasi sistematski napadaju pojedina srpska sela i da ih pretnjama i ubistvima podstiču na raseljavanje: „Hajte u Srbiju ovde za vas nema opstanka“. Ubistvo prvog srpskog konzula, Luke Marinkovića, na ulicama Prištine, pokazalo je svu dubinu arbanaške netrpeljivosti. Sve do 1905. nijedan diplomatski predstavnik Srbije u Prištini nije mogao da poseti Peć i obiđe Metohiju, žarište anarhije. Prištinski vicekonzuli i konzuli (među njima i Branislav Nušić i Milan Rakić), osim izveštaja, pisali su, za širu publiku, i posebna etnografska i putopisna dela koja su sadržavala detaljne opise stanja na Kosovu i Metohiji.</p><p><br /></p><p>_________</p><p>37 Dušan t. Bataković, Kosovo i Metohija u srpsko-arbanaškim odnosima, Čigoja, Beograd, 2006, str. 181</p><p>38 Isto, str. 182,</p><p>39 Dušan T. Bataković, Kosovo i Metohija u srpsko–albanskim odnosima, Čigoja, Beograd, 2006, str. 41,</p><p><br /></p><p><br /></p><p>Jedini diplomatski uspeh Srbije bio je izbor srpskog kandidata za raško-prizrenskog mitropolita 1896, posle niza Srbima nenaklonjenih grčkih vladara koji su od 1830. stolovali u Prizrenu.40 Otvoreni teror počeo je posle grčko-turskog rata 1897, kad je izgledalo da će Srbe snaći sudbina Jermena Maloj Aziji, koje su s blagoslovom sultana uspešno zatirali Kurdi. Srpska diplomatija je na Porti, zalaganjem Stojana Novakovića, pokrenula akciju za zaštitu svojih sunarodnika, podnela opsežnu dokumentaciju o oko četiri stotine primera teških zločina: ubistava, ucena, pljački, silovanja, otimanja imanja, paljenja crkava. Zahtevano je da se preduzmu energične mere protiv nasilnika i da istragu sprovede mešovita srpsko-turska komisija. Cela akcija, međutim, bez konkretne podrške Rusije, nije donela nikakav rezultat. Predsednik srpske vlade, Vladan Đorđević, rezignirano je zaključio da je od 1890. do 1899. s Kosova i Metohije u Srbiju prebeglo oko 60.000 duša. U Beogradu je za potrebe Mirovne konferencije u Hagu 1899. bila odštampana „plava knjiga“ diplomatske prepiske o arbanaškim nasiljima u Staroj Srbiji, ali je Austrougarska, koristeći svoj uticaj na dvoru Obrenovića, sprečila srpsku diplomatiju da ovo pitanje iznese pred međunarodnu javnost. Sledećih godina srpska vlada je pokušala da tajno doturi oružje Srbima na severnom Kosovu. Već prvi tovari pušaka bili su otkriveni, pa je 1901. usledio novi progon u Ibarskom Kolašinu, koji je obustavljen tek na intervenciju ruske diplomatije.41 Intenzitet anarhije dostigao je kritičnu tačku 1902. kada je, uz podršku crnogorske diplomatije, srpska vlada ponovo pokrenula pitanje zaštite srpskog naroda u Turskoj, zahtevajući da se zakon primenjuje jednako na sve podanike Carstva, da se prekine s politikom povlađivanja Arbanasima, da se oni razoružaju i da se pojačaju turski garnizoni u oblastima s mešovitim srpsko-arbanaškim življem. Rusija, a potom i Francuska, podržale su srpske zahteve. Dve najzainteresovanije sile, Austrougarska i Rusija, imale su od 1897. sporazum da se na Balkanu održi status kvo, ali su podstakle reformski plan za preuređenje evropskih pokrajina Turske. Uplašeni za svoje povlastice, Arbanasi su 1903. podigli veliki ustanak koji je počeo novim vrstama nasilja, a završio se ubistvom tek pristiglog ruskog konzula u Mitrovici, Grigori Stepanovič Ščerbine, srpskog zaštitnika.42 Povratak dinastije Karađorđević na presto Srbije (1903) označio je napuštanje austrofilske politike i postepeno okretanje prema Rusiji. Austrougarska je, zbog toga, pojačala propagandni rad među Arbanasima. Iz reformske akcije velikih sila (1903–1908), na zahtev Dvojne monarhije, bili su, zarad zaštite arbanaške prevlasti, izuzeti severni delovi Kosova i Metohija. Usledili su, zatim, novi talasi progona: samo sa užeg Kosova 1904. je u Srbiju prebeglo 108 lica. Od 136 slučajeva različitih nasilja, 46 se završilo ubistvom, a grupa Arbanasa silovala je i jednu sedmogodišnju devojčicu. Tokom 1905. u 281 slučaju nasilja zabeleženo je 65 ubistava, a samo na jednoj svadbi Arbanasi su ubili devet svatova.43</p><p><br /></p><p>_________</p><p>40 Od više hiljada izveštaja srpskog konzulata u Prištini do sada je objavljen samo jedan deo u izboru B. Peruničića: Pisma srpskih konzula iz Prištine 1890-1900, Beograd, 1985; Svedočanstvo o Kosovu, Beograd 1988; Zulumi aga i begova u kosovskom vilajetu, Beograd 1989. Deo značajne dokumentacije o nasilju Arbanasa nad Srbima objavljen je i u: Zadužbine Kosova 607-723, dok je Andrej Mitrović priredio vrednu zbirku diplomatskih izveštaja Milana Rakića (Konzulska pisma 1905-1911, Beograd 1985).</p><p>41 Documents diplomatiques. Correspondnce concernant les astes de violence et de brigandage des Albanais dans la Vieille Serbie (Vilayet du Kosovo) 1898-1899, Belgrade, Ministére des Affaires Etrangéres MDCCCXCIX; Mihailo Vojvodić, Srbija u međunarodnim odnosima krajem XIX i početkom XX veka, SANU, Beograd 1988; Đorđe Mikić, Austro-Ugarska i mladoturci 1908-1912, Institut za istoriju, Banja Luka 1983, str. 237-238.</p><p>42 Dušan T. Bataković, Kosovo i Metohija u srpsko –albanskim odnosima, Čigoja, Beograd, 2006, str. 45.</p><p>43 Popisi nasilja u: Zadužbine Kosova, 672-697. O nasilju Arbanasa nad Srbima svedoče i savremeni francuski putopisi: Dušan T. Bataković, „Les Français et la Vieille Serbie“, Rapports franco-yougoslaves, Belgrade 1990, 138-150.</p><p><br /></p><p><br /></p><p>Mladoturska revolucija 1908. kojom je okončana „epoha zuluma“, kako se u turskoj istoriografiji naziva doba vladavine Abdulhamida II, nije donela osetniju promenu u srpsko-arbanaškim odnosima. Pod okriljem mladoturskog režima stvorena je prva tamošnja srpska politička organizacija. Međutim, arbanaške pobune protiv panturske politike nove vlasti izazvale su novu plimu nasilja. Samo u drugoj polovini 1911. u Staroj Srbiji je zabeleženo 128 krađa, 35 paljevina, 41 razbojništvo, 53 otimačine, 30 ucena, 19 zastrašivanja, 35 ubistava, 37 pokušaja ubistva, 58 oružanih napada na imovinu, 27 primera tuče i zlostavljanje, 13 pokušaja turčenja i 18 primera nanošenja teških telesnih povreda. Sa šireg prostora Stare Srbije pred arbanaškim i turskim nasiljem u Srbiju je izbeglo oko 400.000 ljudi, a samo s Kosova i Metohije oko 150.000 ljudi, tj. trećina ukupnog srpskog stanovništva na ovim prostorima. Uprkos progonima i neprestanom iseljavanju, na Kosovu i Metohiji Srbi su 1912. još činili bezmalo polovinu ukupnog stanovništva. Prema istraživanjima Jovana Cvijića objavljenim 1911, na Kosovu je bilo 14.048 srpskih kuća, u Peći i okolini 3.826, a u prizrenskom kraju 2.400 srpskih domova sa oko 200.000 stanovnika. Kad se uporede statistike iz sredine stoleća kada je na Kosovu, u Metohiji i obližnjim područjima živelo oko 400.000 Srba, onda su Cvijićeve procene da je u Srbiju do 1912. prebeglo oko 150.000 Srba sasvim uverljive i prihvatljive.44 Posle proboja Solunskog fronta u jesen 1918, savezničke trupe, uključujući i srpske jedinice, pod komandom generala Franše D`Esperea (Louis Félix Marie François Franchet d`Esperey) oslobodile su, uz sadejstvo komita Koste Pećanca, Kosovo i Metohiju i zatim ih predale na upravu srpskim vlastima. Bilo je, još pred oslobođenje, povremenih pobuna stanovništva, ali su one postale učestalije naročito posle osnivanja tzv. „Kosovskog komiteta“ u Albaniji, koji je pozivao u borbu za stvaranje „Velike Albanije“. Srpske trupe odgovorile su na albanske pretnje okupacijom pograničnih albanskih srezova i nastojale da na vlast dovedu Esad-pašu Toptanija koji je boravio u savezničkom taboru u Atini. Italija, koja je posle razbijanja Austrougarske preuzela ulogu protektora Albanije, postala je glavni suparnik tek proglašene jugoslovenske države, zbog spora oko prevlasti u Jadranskom primorju. Uspostavila je marionetski režim u Albaniji, podsticala njegove pretenzije na Kosovo, Metohiju i severozapadnu Makedoniju, nastojeći da od Albanije stvori uporište za dalje širenje italijanskog uticaja u unutrašnjost Balkana.45 Jugoslovenska delegacija na Konferenciji mira u Parizu zastupala je stanovište da bi Albanija trebalo da bude nezavisna država u granicama iz 1913. ali je, u slučaju njene podele, tražila teritorijalne kompenzacije od Drima do Skadra. Posledice svakodnevnog, nekažnjenog terorisanja hrišćana najteže su pogađale Srbe na Kosovu, Metohiji i u susednim krajevima Stare Srbije, odakle se samo u razdoblju od 1890. godine, povlačeći se ped nasiljem albanskih odmetnika u susednu Kraljevinu Srbiju, prema okvirnim procenama, iselilo najmanje 60.000 lica, tj. oko četvrtina ukupnog srpskog stanovništva u Staroj Srbiji. Brojni pokušaji srpske diplomatije da zaštiti ugrožena prava svojih sunarodnika u Osmanskom carstvu (1898–1899, 1903), bez snažne podrške velikih sila, ostajali su bez odjeka i praktičnih rezultata.46</p><p><br /></p><p>_________</p><p>44 Jovan Cvijić, Balkanski rat i Srbija, Beograd 1912; J. Dedijer, „Stara Srbija, geografska i etnografska slika“, Srpski književni glasnik, XXX (1912), 674-699.</p><p>45 Dušan T. Bataković, Kosovo i Metohija u srpsko–albanskim odnosima, Čigoja, Beograd, 2006, str. 49.</p><p>46 Documents diplomatiques Correspondance concernant les actes de violence et de brigandage des Albanais ddans la Vielle Serbie (Vilayet de Kosovo) 1898/1899, Belgrade, Ministére des Affaires Etrangéres, MDCCCXCIX, pp. 1/145.</p><p><br /></p><p><br /></p><p>Verska netrpeljivost prema Srbima, pomešana sa izvesnim rasnim predrasudama, davala je nacionalnom sukobu Srba i etničkih Albanaca posebnu snagu. Američki istoričar albanskog porekla, Stavro Skendi (Stavro Skëndi), analizirajući dubinske uzroke srpsko-albanskog sukoba, naglasio je sledeće: „Albanci na Kosovu, većinom muslimani, verski su se poistovetili sa Turcima, i na toj osnovi i sa (osmanskim) carstvom. Hrišćane, kao neprijatelje Turske, oni su zato smatrali svojim prirodnim neprijateljima. Međutim, prema Slovenima, mržnja kosovskih Albanaca nije bila zasnovana na religiji – premda ju je religija snažila – nego na etničkoj razlici: borili su se protiv „stranaca“ (Shkje – pogrdno ime za Slovene) koji su žudeli za njihovom zemljom.‛'47 U takvim okolnostima, zaštitu Srba preuzimali su ruski, a podršku Albancima davali austrougarski konzuli. Svaki nagoveštaj sistematske zaštite prava Srba hrišćana izazivao je masovne oružane akcije Albanaca: u jednoj od njih poginuo je ruski konzul G. Ščerbina, u Mitrovici 1903. godine. Nasuprot ruskim namerama da u reformi velikih sila (1903–1908) dobije nadzor nad Kosovom, na inicijativu Beča, severozapadni deo Kosovskog vilajeta (deo Raške oblasti, Kosovo s Metohijom) bio je 1904. godine isključen iz programa reformi, što je imalo za posledicu novi talas nasilja nad Srbima. Potiskivanjem i sistematskim progonima trebalo je da se njihov broj toliko smanji da nestane demografska osnova za srpske i crnogorske pretenzije na Kosovo i Metohiju. Srpska skupština često je raspravljala o teškom položaju Srba u Turskoj: u jednoj raspravi tokom 1908. godine konstatovano je da „pada u oči velika razlika u ponašanju Albanaca u Staroj Srbiji – na klasičnom srpskom zemljištu i u Albaniji – njihovoj kolevci. Albanci su na svom ognjištu miran, trezven, radan narod, na srpskom divljački zulumćari.‛'48 Tražeći izlaz na more da bi se spasle gvozdenog zagrljaja Austrougarske koji se stezao, srpske trupe ušle su u severnoalbanske luke, ali su odlukama Konferencije ambasadora u Londonu (1912–1913) bile primorane da se povuku iz Albanije. Austrougarska je pokušavala da kao protivtežu Srbiji i Crnoj Gori izbori što veću albansku državu, ali su obe delegacije naglašavale da ni pod kojim uslovima ne mogu pristati da Kosovo i Metohija, „svete zemlje srpskog naroda“, ostanu van njihovih granica. Upadi naoružanih arbanaških četa na srpsku teritoriju pod zaštitom turskih i austrougarskih službi tokom 1913. imali su cilj da destabilizuju srpsku upravu u novooslobođenim krajevima, najavljujući skori obračun Austrougarske sa Srbijom, glavnom smetnjom germanskom Drang nach Osten. Prvi svetski rat omeo je ne samo konsolidovanje srpske vlasti na Kosovu i crnogorske u Metohiji nego i stvaranje unije između dve srpske države. Austrougarska je pomagala revanšističke težnje izbeglih arbanaških vođa i podgrevala planove o stvaranju „Velike Albanije“ s Kosovom, Metohijom i zapadnom Makedonijom. Iz Albanije, gde je besneo građanski rat, pod zaštitom austrougarskih vojnih i diplomatskih službi, organizovane su čete sastavljene od arbanaških izbeglica s Kosova i Makedonije, s ciljem da izazovu ustanak na Kosovu i otvore drugi front prema Srbiji. Pašićeva vlada pomogla je u jesen 1914. Esad-pašu Toptanija, pristalicu balkanskog sporazuma i sila Antante, da preuzme vlast u Albaniji i sa njim sklopila dva sporazuma: o vojnoj saradnji i realnoj uniji. U leto 1915. srpska vojska je, po slovu ugovora, vojno intervenisala u Albaniji da zaštiti Esad-pašin režim i slomi ustanak pristalica Trojnog saveza.</p><p><br /></p><p>_________</p><p>47 Skendi, Albanian National Awekening 1878-1912, Princeton, Princeton University Press, 1967, p. 202.</p><p>48 Lj. Jovanović, Srpski narod i otomanska ustavnost, Dositije Obradović, Beograd, 1908. str. 8.</p><p><br /></p><p><br /></p><p>Posle zajedničke austrougarske, nemačke i bugarske ofanzive na Srbiju u jesen 1915. srpska vojska je bila prinuđena da se povlači prema jugu zemlje. Bilo je i planova da se odsudni otpor pruži na Kosovu, ali je, posle presecanja veza sa Solunom, preovladalo mišljenje da je bolje domoći se albanske obale i tamo stupiti u dodir sa savezničkim snagama. Zbog gladi, bolesti, jake zime i sukoba sa arbanaškim plemenima u oblastima gde se nije prostirala vlast Esad-paše, u Albaniji je od 220.000 vojnika zauvek ostalo njih oko 70.000, a od 200.000 civila izbeglica, na Krf i u Bizertu stigla je njih trećina (oko 60.000 ljudi).49 Pod austrijskom i bugarskom okupacijom, tokom Prvog svetskog rata, Srbi su bili podvrgnuti novim progonima, pokušajima denacionalizacije i osvetama: između 1915. i 1918. Albanci i Bugari ubili su 22 srpska jerarha, sveštenika i monaha, uključiv i mitropolita raško-prizrenskog Vićentija.</p><p><br /></p><p><b>Literatura</b></p><p><br /></p><p>[1] Bogdanović, D. Knjiga o Kosovu, Posebna izdanja, SANU, DLXVI, Beograd, 1985,</p><p>[2] Bogdanović, D. Knjiga o Kosovu, Narodna knjiga i Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1999.</p><p>[3] Boban, V. Jastrebov u Prizrenu, Jedinstvo, Priština 1983.</p><p>[4] Bataković, D. Kosovo i Metohija: Istorijsko nasleđe i geopolitička ograničenja, u Zborniku radova 11. „Kosovo i Metohija izazovi i odgovori“, izd. Institut za geopolitičke studije Beograd 1997.</p><p>[5] Bataković, T. D. Kosovo i Metohija u srpsko –albanskim odnosima, Čigoja, Beograd, 2006.</p><p>[6] Bataković, T. B. Kosovo i Metohija u srpsko-arbanaškim odnosima, Čigoja, Beograd, 2006.</p><p>[7] Bataković, T. D. „Les Français et la Vieille Serbie“, Rapports franco-yougoslaves, Belgrade 1990.</p><p>[8] „Velika Albanija – zamisli i moguće posledice, Zbornik radova, izd. „Institut za geopolitičke studije, urednik Jovan M. Čanak, Beograd 1998.</p><p>[9] Brailsford, N. H. Macedonia Ils Races and Their Future, London 1906.</p><p>[10] Vojvodić, M. Srbija u međunarodnim odnosima krajem XIX i početkom XX veka, SANU, Beograd 1988.</p><p>[11] Vidačić, R. „O korenima separatizma i terorizma na Kosovu“ izd. Službeni list SRJ, Beograd, 2000.</p><p>[12] Gaćinović, R. Otimanje Kosova i Metohije, Novinsko-izdavački centar „Vojska“, Beograd, 2004.</p><p>[13] Dedijer, J. „Stara Srbija, geografska i etnografska slika“, Srpski književni glasnik, XXX, Beograd, 1912.</p><p>[14] Dumba, C. Dreibund und Entente-Politik in der Alten und Neuen, Welt, Amalthea Velag 1931.</p><p>[15] Đorđević, D. Izlazak Srbije na Jadransko more i Konferencija ambasadora u Londonu 1912. Beograd 1956.</p><p>[16] Lutovac, V. M. Glas CCLXXXII Srpske akademije nauka i umetnosti, knjiga 34/1972.</p><p>[17] Mitrović, A. Srbija u Prvom svetskom ratu, JP, Službeni glasnik, Beograd, 2014.</p><p>[18] Mikić, Đ. Austro-Ugarska i mladoturci 1908–1912, Institut za istoriju, Banja Luka, 1983.</p><p>[19] Mikić, Đ. Društvene i ekonomske prilike kosovskih Srba u XIX i početkom XX veka. Od čifčijstva do bankarstva. SANU, Posebna izdanja, knj. DLXXXVIII, Beograd 1988.</p><p>[20] Mémorandum sur la situation des Serbes en Macédonie et en Vielle Serbie, „Srpske braće“ Belgrade, 1907.</p><p><br /></p><p>49 Andrej Mitrović, Srbija u Prvom svetskom ratu, JP, Službeni glasnik, Beograd 2014, str. 21.</p><p><br /></p><p>[21] Memoradnum o Kosovu i Metohiji svetog arhijerejskog sabora srpske pravoslavne Crkve, Beograd, 2003.</p><p>[22] Naučni Demografski zbornik: „Naselja i stanovništvo oblasti Brankovića 1455 godine“, urednik akademik M. Macura, Beograd /SANU 2001.</p><p>[23] Radonić, J. Rimska kurija u južnoslovenskim zemljama od XVI – XIX veka, Beograd, 1950.</p><p>[24] Rakić, M. Konzulska pisma 1905–1911(prir. A. Mitrović), Prosveta, Beograd, 1985.</p><p>[25] Stepić, M. Geografske osnove geopolitičkog položaja Kosova i Metohije, U Zborniku, „Kosovo i Metohija – izazovi i odgovori“, izd. Institut za geopolitičke studije Beograd, 1997.</p><p>[26] Stulli, B. „Albansko pitanje“, Rad JAZU, 316. Zagreb, 1959.</p><p>[27] Stanković, Đ. Đ. „Nikola Pašić i stvaranje albanske države“, Marksistička misao, br. 3, Beograd, 1985.</p><p>[28] Stojančević, V. Južnoslovenski narodi u Osmanskom Carstvu od Jedrenskog mira 1829. do Pariskog kongresa 1856. godine, Beograd 1971.</p><p>[29] Ćorović, V. Odnosi između Srbije u Austro-Ugarske u XX veku, Državna štamparija kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1936.</p><p>[30] Ćorović, V. Borba za nezavisnost Balkana, Balkanski institut, Beograd, 1937.</p><p>[31] Đilas, K. J. Srpske škole na Kosovu od 1856. do 1912. Studija zajedničkih naučnih ustanova Kosova i Metohije, Priština, 1969.</p><p>[32] Cvijić, J. Balkanski rat i Srbija, Beograd, 1912.</p><p>[33] F. C. H. I. Pouqueville, Voyage dans la Gréce, II, Paris 1820.</p><p>[34] Ferdinand Moore, The Balkan Trail, New York 1906, (reprint 1971) 223.</p><p>[35] Hrabak, B. „Arbanaški prvak Isa Boljetinac i Crna Gora 1910–1912'', Istorijski zapisi, br. 1, Titograd, 1977.</p>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-48836563498364576232023-05-18T01:27:00.003+02:002023-05-18T01:35:25.420+02:00 Velika Loža Rusije<h1 style="text-align: center;"> Velika Loža Rusije</h1><p><br /></p><p><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><a href="https://russianmasonry.ru/" target="_blank">Velika Loža Rusije (GLoR)</a> (ruski: Velika loža Rossii) je redovna masonska jurisdikcija za Rusiju. Velika Loža osnovana je 24. juna 1995. Bila je to prva nacionalna velika Loža koja je stvorena u zemlji od zatvaranja originalnih ruskih velikih Loža 1917. godine, kada su boljševici zabranili masoneriju nakon Oktobarske revolucije.</span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTxUPtRSrdRSV16qrUPyQ-xpxBecjcLEfDNArQy1m4UNZtDzWOPihUXCU13grDpFxZkpuBCzm74KDTdAayFQecWK8iODeA3qwhgw4VMrbScTGstOAbZ5pNLveA7LgZgLBgYnI69thruPTnhtnex_yAiZRUU09LxbiW74wCMT57Yk8v434epJJ8GPy3/s400/r4EyxSSX_400x400.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="400" data-original-width="400" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTxUPtRSrdRSV16qrUPyQ-xpxBecjcLEfDNArQy1m4UNZtDzWOPihUXCU13grDpFxZkpuBCzm74KDTdAayFQecWK8iODeA3qwhgw4VMrbScTGstOAbZ5pNLveA7LgZgLBgYnI69thruPTnhtnex_yAiZRUU09LxbiW74wCMT57Yk8v434epJJ8GPy3/w398-h400/r4EyxSSX_400x400.jpg" width="398" /></a></div><br /><p></p><p><span style="font-size: large;">Velika Loža Rusije ima jurisdikciju u celoj naciji i uživa uzajamno priznanje sa većinom redovnih velikih Loža širom sveta, uključujući tri starije ili „domaće“ velike Lože, odnosno <a href="https://www.ugle.org.uk/" target="_blank">Ujedinjenu veliku ložu Engleske</a> (priznanje 1996. godine ) , <a href="https://freemason.ie/" target="_blank">Velika loža Irske</a> i <a href="https://www.grandlodgescotland.com/" target="_blank">Velika Loža Škotske</a> ; više od 100 drugih velikih loža u svetu takođe razmenjuju priznanja. </span></p><p><span style="font-size: large;">U julu 2016. GLoR je prijavio preko 700 članova, u više od 33 Loža širom zemlje. Trenutni Veliki majstor GLoR-a je <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Andrei_Vladimirovich_Bogdanov" target="_blank">Andrej Vladimirovič Bogdanov.</a></span></p><p><br /></p><h1 style="text-align: center;"><span style="font-size: x-large;">Istorija</span></h1><p><br /></p><p><span style="font-size: large;">Ponovno uvođenje masonerije u Rusiju počelo je početkom 1990-ih, nakon pada SSSR-a. 1992. i 1993. godine <a href="https://www.glnf.fr/" target="_blank">Grande Loge Nationale Francaise (GLNF)</a> je osveštao četiri lože: <a href="https://freemasonry.network/masonry-in-the-world/freemasonry-by-continent/europe/freemasonry-in-russia/grand-lodge-of-russia/lodges-of-the-grand-lodge-of-russia/" target="_blank">Harmoni Lodge</a> (Moskva), <a href="https://freemasonry.network/masonry-in-the-world/freemasonry-by-continent/europe/freemasonry-in-russia/grand-lodge-of-russia/lodges-of-the-grand-lodge-of-russia/" target="_blank">Lotus Lodge </a>(Moskva), <a href="https://en.mason-muses.ru/" target="_blank">Nev Astrea Lodge</a> (Sankt Peterburg) i <a href="https://freemasonry.network/masonry-in-the-world/freemasonry-by-continent/europe/freemasonry-in-russia/grand-lodge-of-russia/lodges-of-the-grand-lodge-of-russia/" target="_blank">Gamaiun Lodge</a> (Voronjež). </span></p><p><span style="font-size: medium;"><br /></span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhgOtgQk1PPPb7Iac4apljO7zYECgYceXd9cotJTRM8sdfKJxHMv93eVsgU3BbyyGsTYsdUyJ0TgEjP_Hs5e_X9SlubSuHEPGQIoRx6PVYGw5LuaR049dyljSiCIE1aGO98b00YM41uW1jcIkqtzszOldkqUN8mDkwNJAW9BuGasorALhTp6lck8oaw/s1450/15012656_20210618-145124.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1450" data-original-width="1440" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhgOtgQk1PPPb7Iac4apljO7zYECgYceXd9cotJTRM8sdfKJxHMv93eVsgU3BbyyGsTYsdUyJ0TgEjP_Hs5e_X9SlubSuHEPGQIoRx6PVYGw5LuaR049dyljSiCIE1aGO98b00YM41uW1jcIkqtzszOldkqUN8mDkwNJAW9BuGasorALhTp6lck8oaw/w398-h400/15012656_20210618-145124.jpg" width="398" /></a></div><br /><span style="font-size: medium;"><br /></span><p></p><p><span style="font-size: large;">Harmoni Lodge je osnovan 14. januara 1992. godine u Parizu. Loža se potom preselila u Moskvu. Nakon toga, Nev Astrea Lodge je osnovana na dan Svetog Jovana , 24. juna 1993. godine, u Sankt Peterburgu. Loža Gamajun sa sedištem u Voronježu osnovana je 24. juna 1993. godine u Sankt Peterburgu. Lotus Loža osnovana je 12. oktobra 1993. godine u Moskvi.</span></p><p><span style="font-size: large;"><br /></span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibnEynlBQhdNXgAe5Uk7k3WaD_YjUlpoZhCmGZJocV21ok2EqoRYScgMm5Kv7lGXP4NqDXfL3ytMjD3KD4wyOa2CO-5DwKlZlDnzjNO92xCgGv7lGWBwHo265kpIBUPBQ7AvIGd0NwxWHawPI3NWUe6KDHt5z9cmukPnrbRJ4yjalORQgP7CQ0_cZv/s600/3203234_Pa3ifainom1shqnsUj8tbdqd-CL4GjPNQm_9e_euMHQ.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="600" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibnEynlBQhdNXgAe5Uk7k3WaD_YjUlpoZhCmGZJocV21ok2EqoRYScgMm5Kv7lGXP4NqDXfL3ytMjD3KD4wyOa2CO-5DwKlZlDnzjNO92xCgGv7lGWBwHo265kpIBUPBQ7AvIGd0NwxWHawPI3NWUe6KDHt5z9cmukPnrbRJ4yjalORQgP7CQ0_cZv/w640-h640/3203234_Pa3ifainom1shqnsUj8tbdqd-CL4GjPNQm_9e_euMHQ.jpg" width="640" /></a></div><p><span style="font-size: medium;"><br /></span></p><p><span style="font-size: large;">Ove četiri lože postale su osnivači Velike Lože Rusije na Jovanjdan, 24. juna 1995. godine, u ceremoniji osvećenja obavljenom u Moskvi. Osvećenje je izvršio GLNF, uz podršku drugih redovnih masonskih vlasti, uključujući <a href="https://www.ugle.org.uk/" target="_blank">Ujedinjenu veliku Ložu Engleske</a> (UGLE), koja je zvanično priznala novo rusko telo u prvoj godini rada. Prvi veliki majstor Velike Lože Rusije bio je <a href="https://xvii.ru/bs/accessories/masony-lyudi-kto-v-rossii-taino-hodit-v-masonah-faq-o-masonstve/" target="_blank">Georgij Dergačov</a>.</span></p><p><span style="font-size: medium;"><br /></span></p><h1 style="text-align: center;"><span style="font-size: x-large;">Nadležnost </span></h1><p><span style="font-size: medium;"><br /></span></p><p><span style="font-size: large;">GLoR trenutno ima Lože u gradovima širom Rusije i u nekim susednim državama, uključujući Moskvu, Sankt Peterburg, Jekaterinburg, Кalinjingrad, Voronjež, Saransk, Šahti, Кazanj, Кrasnodar, Soči, Perm, Minsk, Nižnji Novgorod.</span></p><p><span style="font-size: large;">U nekim gradovima, poput Sankt Peterburga i Jekaterinburga, rade dve lože. Neki gradovi sa jednom ložom planiraju proširenje na drugu ložu. U Moskvi trenutno postoji 16 aktivnih loža.</span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXeL_7-eJs-6rxFMwwYquY2885vWWIhE0sF_KGIwJGVbFscj82mYRw4xBg5fxe3ghf8qakhueJGNwKvE_Jlrzxr1jUk2T_K4I22hR7zcf_bEtcl3FJ0TEXZ3trnjxvKOuhyTDoIRy3f1jjmUQZLYdHH7y-KCAZqHnf9R-FO12Koy7eH1o7MVVnWOB1/s1600/D9VuS_xWkAA7los.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="743" data-original-width="1600" height="298" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXeL_7-eJs-6rxFMwwYquY2885vWWIhE0sF_KGIwJGVbFscj82mYRw4xBg5fxe3ghf8qakhueJGNwKvE_Jlrzxr1jUk2T_K4I22hR7zcf_bEtcl3FJ0TEXZ3trnjxvKOuhyTDoIRy3f1jjmUQZLYdHH7y-KCAZqHnf9R-FO12Koy7eH1o7MVVnWOB1/w640-h298/D9VuS_xWkAA7los.jpeg" width="640" /></a></div><br /><p></p><p><span style="font-size: large;">Početkom 2013. osnovan je Кavkaski okrug GLoR-a, koji se sastojao od dve Lože, jedne u Gruziji i jedne u Abhaziji. Dana 14. marta 2015. Кavkaski okrug, sa sedištem u Tbilisiju , posvećen je kao nezavisna Velika loža Gruzije . Ceremoniju je izvela Velika Loža Rusije.</span></p><p><span style="font-size: large;">Dana 12. novembra 2016. godine, lože GLoR u Кazahstanu (Loža Alikhan Bukejhanov , Almati ; Loža Svetlost Istoka, Almati; i Loža Ujedinjene nomadske braće, Almati (na engleskom jeziku)) formirane su u nezavisnu Veliku ložu Кazahstana. Nove Velike lože Gruzije i Кazahstana još nisu naišle na međunarodno priznanje.</span></p><p><br /></p><h1 style="text-align: center;">Lože </h1><div><span face="Roboto, sans-serif" style="color: #7a7a7a;"><br /></span></div><p></p><ul style="text-align: left;"><li><span style="font-size: large;">#1 Harmony Lodge, <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Moscow" target="_blank">Moscow</a></span></li><li><span style="font-size: large;">#2 Lotus Lodge, Moscow</span></li><li><span style="font-size: large;">#3 Astrea Lodge, St. Petersburg</span></li><li><span style="font-size: large;">#4 <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Gamayun" target="_blank">Gamayun</a> Lodge, <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Voronezh" target="_blank">Voronezh</a></span></li><li><span style="font-size: large;">#5 Aurora Lodge, Moscow (English language)</span></li><li><span style="font-size: large;">#6 Pole Star Lodge, Moscow</span></li><li><span style="font-size: large;">#7 Jupiter Lodge, Moscow</span></li><li><span style="font-size: large;">#8 Quatuor Coronati Lodge, Moscow (research lodge)</span></li><li><span style="font-size: large;">#9 Northern Lights Lodge, Moscow</span></li><li><span style="font-size: large;">#10 Brotherly Love Lodge, Moscow (amalgamated with #2)</span></li><li><span style="font-size: large;">#11 <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Alexander_Pushkin" target="_blank">Alexander Pushkin Lodge</a>, Moscow</span></li><li><span style="font-size: large;">#15 Orion Lodge, Moscow</span></li><li><span style="font-size: large;">#16 Phoenix Lodge, Moscow</span></li><li><span style="font-size: large;">#22 Three Crowns Lodge, <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Kaliningrad" target="_blank">Kaliningrad</a></span></li><li><span style="font-size: large;">#23 Alpha and Omega Lodge, <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Minsk" target="_blank">Minsk</a>, Belarus</span></li><li><span style="font-size: large;">#25 White Knight Lodge, Minsk, Belarus</span></li><li><span style="font-size: large;">#27 Citadel Lodge, Moscow</span></li><li><span style="font-size: large;">#29 Acacia Lodge, <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Sochi" target="_blank">Sochi</a></span></li><li><span style="font-size: large;">#30 Forepost Lodge, Magnitogorsk</span></li><li><span style="font-size: large;">#31 Stone Belt Lodge, <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Magnitogorsk" target="_blank">Yekaterinburg</a></span></li><li><span style="font-size: large;">#32 France Lodge, Moscow</span></li><li><span style="font-size: large;">#33 Muse Lodge, St. Petersburg</span></li><li><span style="font-size: large;">#34 Completely Agree Lodge, Moscow (French language)</span></li><li><span style="font-size: large;">#35 Delta Lodge, <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Krasnodar" target="_blank">Krasnodar</a></span></li><li><span style="font-size: large;">#36 <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Fyodor_Ushakov" target="_blank">Fyodor Ushakov</a> Lodge, <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Saransk" target="_blank">Saransk</a></span></li><li><span style="font-size: large;">#37 Clio Lodge, Moscow</span></li><li><span style="font-size: large;">#38 Two Eagles Lodge, Minsk, Belarus</span></li><li><span style="font-size: large;">#40 Leon the Great Lodge, <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Sukhumi">Sukhumi</a>, Abkhazia</span></li><li><span style="font-size: large;">#42 Araragat Lodge, Moscow (Armenian language)</span></li><li><span style="font-size: large;">#43 <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Pavel_Pavlovich_Demidov" target="_blank">Pavel Pavlovich Demidov</a> Lodge, Yekaterinburg</span></li><li><span style="font-size: large;">#44 Golden Key Lodge, Perm</span></li><li><span style="font-size: large;">#45 <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Aleksander_Griboyedov" target="_blank">Aleksander Griboyedov</a> Lodge, St. Petersburg</span></li><li><span style="font-size: large;">#46 Skull and Cross Lodge, <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Nizhny_Novgorod" target="_blank">Nizhny Novgorod</a></span></li><li><span style="font-size: large;">#47 Brotherly Chain Lodge, <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Chelyabinsk" target="_blank">Chelyabinsk</a></span></li><li><span style="font-size: large;">#49 Giuseppe Garibaldi Lodge, Moscow</span></li><li><span style="font-size: large;">#50 <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Shipka_Pass" target="_blank">Shipka</a> Lodge, Moscow (Bulgarian language)</span></li><li><span style="font-size: large;">#53 Konkordia Lodge, <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Shakhty" target="_blank">Shakhty</a></span></li><li><span style="font-size: large;">#54 Rising Sun Lodge, <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Kazan" target="_blank">Kazan</a></span></li></ul><p></p><p><span style="font-size: large;"><br /></span></p><h1 style="text-align: center;">Obredi</h1><p><br /></p><p></p><ul style="text-align: left;"><li><span style="font-size: large;">Lože GLoR rade različite masonske obrede, uključujući:</span></li><li><a href="https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0kotski_obred" target="_blank"><span style="font-size: large;">Škotski obred</span></a></li><li><a href="https://hr.wikipedia.org/wiki/Francuski_obred" target="_blank"><span style="font-size: large;">Francuski obred</span></a></li><li><span style="font-size: large;"><a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Emulation_Lodge_of_Improvement" target="_blank">Emulation Lodge of Improvement </a>(cilj Lože je da očuva masonski ritual što je bliže moguće onom koji je formalno prihvatila novoformirana Ujedinjena Velika Loža Engleske 1816. godine i sa izmenama i dopunama od tada).</span></li><li><span style="font-size: large;"><a href="https://hr.wikipedia.org/wiki/Obred_Memphis-Misraim" target="_blank">Obred Memfis-Misraim</a></span></li><li><span style="font-size: large;">Od 2006. do 2010. Loža „Sveti gral“ radi <a href="https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0vedski_obred" target="_blank">Švedski obred</a> (je varijacija ili obred masonerije koji je uobičajen u skandinavskim zemljama i u ograničenoj meri u Nemačkoj).</span></li></ul><p></p><p><br /></p>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-53980860687799903142022-06-17T17:22:00.003+02:002023-05-18T02:00:18.410+02:00 Heterija<p> </p><h1 style="text-align: center;"> <span style="color: #04ff00;">Heterija</span></h1><p><br /></p><p><br /></p><p><span style="font-size: large;">Javnost malo zna o Heteriji, stvorenoj kao "književno" društvo 1814. u Odesi, gde živi mnogo Grka, pod imenom Philike Hetairaia (Udruženje prijatelja - slično kao sicilijanska Mafija, u to doba pokret otpora protiv Francuza, koja se zvala "Prijatelji prijatelja"). U visokoj politici nema slučajnosti, prevrat u bilo kojoj državi ne uspeva bez inostrane podrške. Upravo u Heteriji je skrojen i Karađorđev pokušaj puča.</span></p><p><span style="font-size: large;">Glavni cij tajnog udruženja Heterije je organizovanja ustanka svih pravoslavnih zemalja za otcepljenje od Otomanskog carstva.</span></p><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgO7gS9l2P_yHvIDb3C3htksQzqfhBsiNxH-QncvjYt-r5Ur7CmlI6jL4MiRoETiE7vUu8zyNUNuGD0o7UFLEOt2RbupVIZn45mf3D1o-uiM70xakJQR3FuB0cCg08xCO8eDOq2TGyqJOSXBvfjErL2kuDc7UCakDBM4cWCC8ODSuZteNmPTbT6B9P8/s1800/Filiki_Eteria_flag.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1800" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgO7gS9l2P_yHvIDb3C3htksQzqfhBsiNxH-QncvjYt-r5Ur7CmlI6jL4MiRoETiE7vUu8zyNUNuGD0o7UFLEOt2RbupVIZn45mf3D1o-uiM70xakJQR3FuB0cCg08xCO8eDOq2TGyqJOSXBvfjErL2kuDc7UCakDBM4cWCC8ODSuZteNmPTbT6B9P8/w400-h266/Filiki_Eteria_flag.jpg" width="400" /></a></div><div style="text-align: center;">grb Heterije</div><p><br /></p><p><span style="font-size: large;">Pokret je na svome početku imao cilj da se obnovi Vizantija. Među Srbima imao je svoje pristalice. Jedna srpska organizacija nalazila se u Nišu, gde su bili 1821. godine pohapšeni i javno obešeni. Najpoznatiji među obešenima je bio Vladika Milentije.</span></p><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2hHODKVvbl8wTtCM7zp3eiy96gwmCeq6_-oT89B9csncEX2g8c_p4KYhfFL15GxvBSSm25jZNmgRktH9lhnvFyDMdoCD-EXQS-WFctF40xy_ixlnipcrHTjImlV1H1ldx96kwswt3OxNEHC3vShrmIRgO_nYZbcec163MXzPWwom8ztJst8r6Ipy8/s569/grb%20heterije.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="569" data-original-width="433" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2hHODKVvbl8wTtCM7zp3eiy96gwmCeq6_-oT89B9csncEX2g8c_p4KYhfFL15GxvBSSm25jZNmgRktH9lhnvFyDMdoCD-EXQS-WFctF40xy_ixlnipcrHTjImlV1H1ldx96kwswt3OxNEHC3vShrmIRgO_nYZbcec163MXzPWwom8ztJst8r6Ipy8/w488-h640/grb%20heterije.jpg" width="488" /></a></div><p style="text-align: center;">originalni grb Heterije</p><p><br /></p><h1 style="text-align: center;"><span style="color: #04ff00;">Zašto je tajno društvo Heterija uporno htelo da Karađorđe, njen član, bude vožd. U organizaciju, Karađorđe je primljen 1817, a iste godine i ubijen</span></h1><div><br /></div><div><div><span style="font-size: large;">"Čim prispeš u Srbiju, imaš da uzmeš zemaljsku vlast u svoje ruke, na osnovu svoga upliva, odnosa i prava. Prirodno je da će se Porta uznemiriti, misleći da je to rusko maslo, e da bi našla razloga da se s njome zarati. Vrlo je mogućno da bi tebi, pre no što bi protiv tebe otpočela neprijateljstvo, ponudila kneževstvo, kako bi sprečila veće zaplete". </span></div><div><span style="font-size: large;">Tačno tako je leta 1817. glasio nalog Georgiosa Leventisa, prvaka grčke tajne revolucionarne organizacije Heterija, Đorđu Petroviću Karađorđu, u njegovom egzilu iz Srbije. To i druga dragocena svedočanstva čuva Arhiv Heterije u Arhivu Parlamenta Grčke, u svesci I na stranicama 6, 7 i 8.</span></div><div><span style="font-size: large;"><br /></span></div><div><span style="font-size: large;">Heterija je Karađorđa, svog člana u nju iniciranog iste te godine u kojoj je po povratku u Srbiju i ubijen ne svrgnuvši knjaza Miloša Obrenovića niti preuzevši vlast, uporno nametala Srbiji kao ponovnog vožda, uprkos katastrofi: propasti Prvog srpskog ustanka pod njegovom komandom, stradanju oko sto hiljada Srba i, na kraju, Karađorđevoj bežaniji iz Srbije. Cilj Heterije bio je novi rat u Srbiji umesto Miloševe diplomatske borbe na efektima Drugog srpskog ustanka (mada u vojnom smislu kratkotrajnog, jer trajao je svega tri i po meseca) kao pregovaračkoj poziciji. Taj rat bio bi nova pogibelj Srba za pad turske moći u Srbiji i na Balkanu, ali - radi konačnog, na taj način lakšeg oslobođenja Grka od Osmanlija! "Ustanak" Grka - bez Grka...!?</span></div><div><span style="font-size: large;"><br /></span></div><div><span style="font-size: large;">Zla kob Karađorđa po povratku u Srbiju je poznata, ali nisu razjašnjeni njeni stvarni motivi. Postoje najmanje dva razloga zbog kojih knjaz Miloš naređuje odsecanje Karađorđeve glave 14. jula 1817. u Radovanjskom lugu, njeno slanje u Carigrad uz podršku narodnih knezova. Prvi, politički: Miloševa "struja" za vreme Karađorđevog egzila vrši mu kontrapropagandu zbog stradanja naroda i bekstva. Miloša o Karađorđevom tajnom povratku i ratnom planu Heterije tri nedelje ranije obaveštava Sima Milutinović Sarajlija, uticajni mason, inače NJegošev mentor, zatim i mitropolit Leontije. Drugi: smrt vojvode Milana, Miloševog polubrata, 16. decembra 1810. u srpskoj deputatskoj ustaničkoj misiji u Bukureštu, te vrlo moguća krvna osveta.</span></div><div><span style="font-size: large;"><br /></span></div><div><span style="font-size: large;">- Trovanje vojvode Milana naredio je Karađorđe, a izvršio Lazar Vojnović! - precizno je objavio Vuk Stefanović Karadžić u svojoj knjizi "Istorijski spisi". Koji je razlog Milošu bio preči...?</span></div><div><span style="font-size: large;"><br /></span></div><div><span style="font-size: large;">Trag ka tom saučesništvu je i zbirka akata Arhiva Jugoslavije, Fond 38, br. fasc. 100/234.</span></div><div><span style="font-size: large;"><br /></span></div><div><span style="font-size: large;">"Pošto su znali da Kara-Đorđe živi blizu Odese, u Hotimu, reše da ga pridobiju za svoj plan. Taj su zadatak poverili Đorđu Olimpiju, koji je u Srbiji bio poznat po imenu "Kapetan Jorgač" i Kara-Đorđa poznavao iz Prvog srpskog ustanka. Pod izgovorom da ide po svoju porodicu dobio je pasoš i otišao u Hotim, gde je sačekao Kara-Đorđev povratak iz Petrograda. Vratio se u Moldaviju tek pošto je zadobio vožda za njihov plan. Od tada je Kara-Đorđe očekivao zgodnu priliku i uskoro je uspeo da jedne noći snabdeven tuđim pasošem, obojene kose, pređe preko reke Prut. Jorgač, koji ga je čekao, odveo ga je u kuću Konstantina Ipsilantija u Galati, blizu Jašija. Tu je Kara-Đorđe ostao sakriven četiri dana, u Jašiju se sastajao sa Leventisom.</span></div><div><br /></div><h1 style="text-align: center;"><span style="color: #04ff00;">Tajno u Srbiju</span></h1><div><br /></div><div><span style="font-size: large;">Heterija tajno prebacuje Karađorđa u Srbiju, jer ga austrijske i turske uhode i oficiri poznaju. Leventis mu daje puno novca. Određen mu je i pratilac, heterista Mihail Leonardios. Tako Karađorđe, njegov pisar Naum, Leonardis i Jorgač preko Bukovine, Erdelja i Banata na Dunav stižu 11. jula 1817. Tu se Karađorđe i Naum rastaju od saputnika Grka, ne sluteći da - idu pravo u smrt, koja će ih snaći za nepuna tri dana..!</span></div></div>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-5967334529606838292022-06-01T23:31:00.004+02:002022-06-01T23:58:33.127+02:00Sažeta istorija Reda Ordo Templi Orientis<h2 style="text-align: center;"><br /></h2><h1 style="text-align: center;"><span style="color: #04ff00;">Sažeta istorija Reda Ordo Templi Orientis</span></h1><div><br /></div><div><br /></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEguCYxjufacQTV6gqVpuDayhiCoIwlzfeBUYj1KfuozzG7S6uIxEMOYLpTEs8TQDXULeMZPHuMZUulu7r-p3Lr9zusmbLKGJp30BH16Pkew_4fiIMqnYGIMz8ahZndyOtljRKZVsKUv6BdvaoXR-Vl3dUAV5JbIXgeU_eSN-cWA7nIHVyDQC1Ji0jWR/s137/aleister_crowley.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="137" data-original-width="100" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEguCYxjufacQTV6gqVpuDayhiCoIwlzfeBUYj1KfuozzG7S6uIxEMOYLpTEs8TQDXULeMZPHuMZUulu7r-p3Lr9zusmbLKGJp30BH16Pkew_4fiIMqnYGIMz8ahZndyOtljRKZVsKUv6BdvaoXR-Vl3dUAV5JbIXgeU_eSN-cWA7nIHVyDQC1Ji0jWR/w146-h200/aleister_crowley.png" width="146" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><b style="color: #04ff00; font-family: Calibri; font-size: 10pt; text-align: left;">Aleister
Crowley</b></div><p align="center" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0in;"><span style="border: none; display: inline-block; padding: 0in;"><span style="color: black;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 10pt;"><b><br /></b></span></span></span></span></p><h3 style="line-height: 100%; margin-bottom: 0in; text-align: left;"><span style="color: #04ff00; font-family: inherit; font-weight: normal;"><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span><span style="font-size: 14pt;">Premda
zvanično osnovan 1902.g. O.T.O. predstavlja pomirenje i preplitanje
različitih pravaca ezoterične mudrosti i znanja koji su prvobitno
bili razdvojeni i odbacivani političkom i religioznom netolerancijom
u vremenima mraka. Njegovo tradicionalno poreklo proteže se od
Slobodnih Zidara, Rozenkrojcera i Iluminata XVIII i XIX veka preko
krstaških Vitezova Hramovnika srednjeg veka do ranohrišćanskog i
predhriščanskog gnosticizma. Njegov simbolizam sadrži ponovno
ujedinjenje skrivenih tradicija Istoka i Zapada i prihvatanje ovih
tradicija mu omogu</span></span></span><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span><span style="font-size: 14pt;">ć</span></span></span><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span><span style="font-size: 14pt;">ava
da otkrije pravu vrednost velikog otkrovenja Knjige Zakona.</span></span></span></span></h3><div style="line-height: 100%; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: arial;"><br /></span></div><div style="line-height: 100%; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><span style="font-family: arial;"><br /></span></div><div style="line-height: 100%; margin-bottom: 0in; text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhLST30uspzY4Xne9u2VLbcdaNCthfx6DVtk7mdFH0eMGTQJqMZba1k001TMF3sohlJ_Tgy3kEdm-Cv9QgLqdQYB7uTqKg4o2Zw-Kbozws9qyzMgshWA9a5o0gaBIyTVuDdO7kSjY4JwPrS9CZy_wLgEuQxCd9iT3gWwRvm5rMmT7BkNatR0gOnwZc4/s140/karl_kellner.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img alt="Karl Kellner" border="0" data-original-height="140" data-original-width="100" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhLST30uspzY4Xne9u2VLbcdaNCthfx6DVtk7mdFH0eMGTQJqMZba1k001TMF3sohlJ_Tgy3kEdm-Cv9QgLqdQYB7uTqKg4o2Zw-Kbozws9qyzMgshWA9a5o0gaBIyTVuDdO7kSjY4JwPrS9CZy_wLgEuQxCd9iT3gWwRvm5rMmT7BkNatR0gOnwZc4/w143-h200/karl_kellner.png" title="Karl Kellner" width="143" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><b style="color: #04ff00; font-family: Calibri; font-size: 10pt;">Karl
Kellner</b></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><p align="center" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0in;"><span style="border: none; display: inline-block; padding: 0in;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="color: #04ff00; font-size: 10pt;"><b><br /></b></span></span></span></p><h3 style="line-height: 100%; margin-bottom: 0in; text-align: left;"><span style="color: #04ff00; font-family: inherit; font-weight: normal;"><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-size: 14pt;">Duhovni
otac O.T.O. bio je </span></span><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-size: 14pt;">Karl
Kelner</span></span><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-size: 14pt;">,
bogati austrijski industrijalac, Slobodni Zidar, stručnjak za
Istocni misticizam i inicijant organizacije Hermetičko Bratstvo
Luči. Hermetičko Bratstvo Luči (ili Luxora) je bilo mistično
društvo osnovano u Engleskoj od strane Maks Teona. Drugi zapaženi
članovi ovog hermetičkog bratstva bili su Helena Blavacka, Kenet
Mekenzi, Paskal Beverli Randolf, Vilijem Vin Veskot, Stanislas de
Guaita, Rudolf Štajner i Rene Zenon. Tokom zadnjih godina XIX veka
Kelner je navodno uspostavio kontakt sa tri Adepta koji su mu otkrili
"Ključ" koji omogućava jasno objašnjenje čitavog
kompleksnog simbolizma Slobodnog Zidarstva, i po Kelnerovom verovanju
otkriva misterije Prirode. Da bi razvio i proširio svoje otkriće
Kelner je predložio svojim družbenicima da preformulišu Hermetičko
Bratstvo Luči u Nemačkoj u "Academia Masonica" od tri
stepena koja bi se zvala Oriental Templar Order. Red, otvoren samo za
inicijate visokih stepenova Masonerije objašnjavalo bi simbolizam
svih stepenova različitih obreda Masonerije u svetlu "Ključa"
koji je</span><span> </span></span><span style="font-size: 14pt; text-align: center;">Kelner
posedovao.</span></span></h3></div><br /><span style="font-family: arial;"><br /></span></div><p align="center" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0in;"><span style="border: none; display: inline-block; padding: 0in;"><span style="color: black;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 10pt;"></span></span></span></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="color: black;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 10pt;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiX_8bsxfXsttjG14nM0rmZYnu66GpnWI3BvoRv6zd8imZ13Lne-yzRqUUxFXTPioC3F6FciN--OmThv6rL6k1AJbLNhI26bPowMC1s2ahtnlyAf1YlzRbZQl5xvvNNkyxgcnXg0Gttk_OMdrE1XjJaayRysrY93mOz2pVko2Wa45LWhiUwjmwLwLai/s137/theodor_reuss.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img alt="Theodor Reuss" border="0" data-original-height="137" data-original-width="100" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiX_8bsxfXsttjG14nM0rmZYnu66GpnWI3BvoRv6zd8imZ13Lne-yzRqUUxFXTPioC3F6FciN--OmThv6rL6k1AJbLNhI26bPowMC1s2ahtnlyAf1YlzRbZQl5xvvNNkyxgcnXg0Gttk_OMdrE1XjJaayRysrY93mOz2pVko2Wa45LWhiUwjmwLwLai/w146-h200/theodor_reuss.png" title="Theodor Reuss" width="146" /></a></span></span></span></div><b style="color: #04ff00; font-family: Calibri; font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: center;"><b style="font-size: 10pt;"> Theodor
Reuss</b></div></b><p></p><p align="center" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0in;"><span style="border: none; display: inline-block; padding: 0in;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="color: #04ff00; font-size: 10pt;"><b><br /></b></span></span></span></p><p align="left" class="western" style="margin-bottom: 0in;">
<span style="color: #04ff00;"><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;">Jedan
od Kelnerovih saveznika, </span></span></span><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;"><b>Teodor
Rojs</b></span></span></span><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;">,
bio je u to vreme vođa Nemačke reformacije Reda Iluminata, Veliki
Majstor Svedenborskog obreda Masonerije u Nemačkoj i Magus
Rozenkrojcerskog društva u Nemačkoj. Uz Kelnerovu pomoć Rojs je
dobio zvaničnu dozvolu od engleskog masona Džona Jarkera da
rukovodi sa dva sistema visoke Masonerija poznatim kao Obred Memfisa
i Mizraima od 97. stepena i 90. stepena i Drevni i Prihvaćeni
Škotski obred 33. stepena (Cernau Council u Njujorku 1807.g.). Ovi
obredi zajedno sa Svedenburškim obredom usvojeni su kao integralni
deo reda. Svedenburški Obred, uključujući i verziju Kraft
stepenova, i Cernau Skotski Obred i Obred Memfisa i Mizraima,
predstavljao je selekciju podesnih "visokih stepenova"
najkompletniju do tada. Svi oni zajedno stavljeni su kao kompletan
sistem Masonskih inicijacija na raspolaganje Redu. Uključivši u
sebe ove obrede Red je bio sposoban da funkcioniše kao potpuno
nezavistan Masonski sistem. Godine 1902. zvanično je obznanjeno
osnivanje reda Ordo Templi Orientis. Rojs (Frater Merlin, takođe
poznat i kao frater Peregrinus) je proglašen spoljnim vođom reda
(OHO) sa Kelnerom kao počasnim Velikim Majstorom. Kelner je umro 7.
Juna 1905. godine. Uz pomoć saosnivača Franca Hartmana i Hajnriha
Klajna, Rojs je 1906. godine napravio Konstituciju Reda. Uz učešće
mnogih drugih inicijata oni su, od široko organizovanih udruženih
obreda, razvili O.T.O. u kompletan Masonski inicijatički sistem
otvoren i za muškarce i za žene, koji sadrži glavni simbolizam tri
stepena Kraft Masonerije, milijarde stepenova obreda Visoke
Masonerije i mnogobrojnih drugih društava (navedenih dole) u deset
glavnih i osam službenih stepenova. Kelnerova tri stepena "Academia
Masonica" čine sedmi, osmi i deveti stepen ovog sistema.</span></span></span></span></p><p align="left" class="western" style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: Calibri;"><span style="color: #04ff00; font-size: 14pt;"><br />
Spisak
organizacija čiji simbolizam i učenja su uključeni u O.T.O. kao
"Academia </span></span><span style="color: #04ff00; font-family: Calibri; font-size: 14pt;">Masonica"
je objavljen u "Manifestu O.T.O" 1912. godine. To su:</span></p><p align="left" class="western" style="margin-bottom: 0in;"><span style="color: #04ff00;"><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;">
<br />
</span></span></span><span style="border: none; display: inline-block; padding: 0in;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;"><b>1.
Gnostička Katolička Crkva<br />
2. Red Vitezova Svetog Duha<br />
3.
Red Iluminata<br />
4. Red Templara<br />
5. Red Vitezova Svetog
Jovana<br />
6. Red Malteških Vitezova<br />
7. Red Vitezova Svetog
Groba<br />
8. Tajna Crkva Svetog Grala<br />
9. Hermetičko Bratstvo
Luči<br />
10. Sveti Red Ružinog Krsta Herodoma<br />
11. Red Svetog
Kraljevskog Svoda Enoha<br />
12. Drevni i Prvobitni Obred
Masonerije<br />
13. Obred Memfisa<br />
14. Obred Mizraima<br />
15.
Drevni i Prihvaćeni Škotski Obred Masonerije<br />
16. Svedenburški
Obred Masonerije<br />
17. Red Martinista<br />
18. Red Sat
Bhai</b></span></span></span><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;"><br />
<br />
Revidirana
verzija Konstitucije objavljena je 1917. godine, a kasnije, godine
1919., Alister Krouli je objavio dalje revizije Konstitucije pod
nazivom "Saopštenje sa osvrtom na Konstituciju reda"
(Liber CXCIV). Od 1902. do 1921. godine Rojs je proširio O.T.O. u
internacionalnim razmerama naimenovanjem i ovlašćivanjem
nacionalnih starešina koji su imali rang X stepena.</span></span></span></span></p><p align="left" class="western" style="line-height: 115%;"><span style="color: #04ff00;"><br />
<br />
</span></p><p align="center" class="western" style="border: none; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; margin-bottom: 0in; padding: 0in;">
<span style="border: none; display: inline-block; padding: 0in;"><span><b><span style="color: #04ff00; font-family: Calibri; font-size: large;">VOĐE</span></b></span></span></p><p align="left" class="western" style="line-height: 115%;"><span style="color: #04ff00; font-family: Calibri; font-size: 14pt;">Nacionalne
vođe su obično upotrebljavale različite nazive za sekciju nižih
(masonskih) stepenova O.T.O.-a, mada je naziv "Ordo Templi
Orientis" korišten za celokupan sistem. Kroulijeva britanska
sekcija je bila poznata kao "Mysteria Mystica Maxima", ili
M.'.M.'.M.'., Rojsova Švajcarska sekcija kao "Mysteria Mystica
Veritas", a Štajnerova Austrijska sekcija je bila poznata kao
"Mysteria Mystica Aeterna". Krum-Helerov Južnoamerički
O.T.O. postao je poznat kao Ordo Templi Orientis Antiqua, ili
O.T.O.A., Zerar Enkosova O.T.O. provincija, konačno, poznata je kao
"Franko-Haićanski O.T.O.".</span></p><p align="left" class="western" style="border: none; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; margin-bottom: 0in; padding: 0in;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="color: #04ff00; font-size: 14pt;">
<br />
Svaka provincija
O.T.O., bez izuzetaka, posedovala je povelju, dokumentaciju i
izveštaje pod pokroviteljstvom O.T.O. uprave. Sekundarno ovlašćenje
je takođe bilo dokumentovano, na primer, A.M.O.R.C., San Hoze,
Kalifornija, osnovna Rozenkrojcerska organizacija dobila je 1921.
godine dokument od O.T.O.-a "Dokaz o prijateljstvu", na
čelu sa H. Spenser Luisom, njenim osnivačem i članom VII stepena
O.T.O.-a. Pod Rojsovom vladavinom O.T.O. je postao prvenstveno
Masonsko udruženje. Inicijacije u stepenove Škotskog, Memfiskog i
Mizraimskog obreda bile su ekvivalentne odgovarajućim O.T.O.
stepenovima. Visoki stepenovi Masonerije koji su dobili svoje
Masonske inicijacije od drugih priznatih Masonskih vlasti su direktno
priznavani članovima O.T.O.-a prema Masonskim stepenovima koje su
već posedovali. Za bilo kog Masona koji ulazi u odgovarajući O.T.O.
stepen bilo je neophodno samo izdati potvrdu o članstvu u O.T.O.-a
za stepen koji je u pitanju, za šta su bili ovlašteni službenici
Velike Lože O.T.O.-a, i upisati ime novog člana u Zlatnu Knjigu. Za
ne-masone bila je zahtevana serija inicijacija u O.T.O. Kasnije
inicijacije u O.T.O. su predstavljale prisvajanje odgovarajućih
stepenova Škotskog, Memfiskog i Mizraimskog obreda.<br />
<br />
Krouli
nikada nije bio zadovoljan Masonskim karakterom O.T.O.-a. Masonske
vlasti u Sjedinjenim Američkim Državama i Engleskoj imale su
primedbu na izvođenje Kraft stepenova od strane drugih organizacija
u granicama njihove jurisdikcije. Što je još važnije, Krouli je
osećao da simbolizam Slobodnog Zidarstva postaje beskoristan i da se
uklapa u "Staroeonski" pogled na svet. Krouli se latio
revidiranja rituala koji će preneti značenje Kraft i visokih
stepenova kratko i dramski, koji neće prekršiti ispravne prednosti
utvrđenih Masonskih autoriteta i koji će oslikavati Novoeonski
pogled na svet umesto Staroeonskog. Krouli je to uradio oko 1913.
godine i usvojio revidirane rituale za upotrebu u svojoj sekciji
O.T.O. M.'.M.'.M.'. Godine 1917. on je opet revidirao rituale, ovoga
puta kompletne, odbacivši termin "Masonerija" i
karakteristične ambleme, znakove, stiskove, itd. Kraft stepenova. On
je predstavio svoje revidirane rituale Rojsu na celokupno usvajanje i
Rojs je konačno priznao nove rituale kao zvanične rituale
O.T.O.-a.<br />
<br />
Teodor Rojs se povukao sa mesta vođe O.T.O.-a
1921. godine posle preživljenog udara i umro je sledeće godine.
Krouli je bio određen za naslednika vođstva internacionalnog
O.T.O.-a i konačno mu je potvrđen taj status od nacionalnih vođa
desetog stepena. Krouli je radio kao O.H.O. od 1922. godine pa do
svoje smrti Decembra, 1947. godine. Neke nacionalne O.T.O. pokrajine
u početku nisu htele da prihvate Kroulija kao O.T.O. O.H.O.-a usled
njegovog insistiranja na dominaciji religioznog izražavanja O.T.O.-a
ka Telemi, religiji baziranoj na Knjizi Zakona. Deo Trenkerovog
Nemačkog O.T.O.-a povukao se i rekonstituisao u potpuno novu
organizaciju zvanu Fraternitas Saturni, pod vođstvom Eugena Grosea.
Fraternitas Saturni postoji i danas u Nemačkoj, Kanadi i još nekim
mestima i ne predstavlja deo O.T.O.-a.<br />
<br />
Alister Krouli je
nastavio praksu Teodora Rojsa, upisujući članove u Zlatnu Knjigu i
izdajući dozvole. Krouli je poništio praksu pristupanja Masona
visokih stepenova u red bez prethodnog iniciranja u revidirane
stepenove koje je on razvio u M.'.M.'.M.'..</span></span></p><p align="left" class="western" style="border: none; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; margin-bottom: 0in; padding: 0in;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;"><br /></span></span></p><p align="left" class="western" style="border: none; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; margin-bottom: 0in; padding: 0in;"><span style="font-family: Calibri;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: Calibri;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhArxMLAacCgk1_C8lzqsrtxxbhVoeQaYQpyVJtTenFbkg2ti2ZWZ-NCh8Mn8O4w61mMhZBWVueAR-GUboH8vjJK52mPDlkuY6MsnIVvipobtOl7bSBre0jJYH9L6vU2ay-zuQXCj0m2A7Z2rgIpiw3pBLs3Nl0oEfhRJM5tqeBZwFfMZVukUymq0hv/s137/wilfred_talbot_smith.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="137" data-original-width="100" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhArxMLAacCgk1_C8lzqsrtxxbhVoeQaYQpyVJtTenFbkg2ti2ZWZ-NCh8Mn8O4w61mMhZBWVueAR-GUboH8vjJK52mPDlkuY6MsnIVvipobtOl7bSBre0jJYH9L6vU2ay-zuQXCj0m2A7Z2rgIpiw3pBLs3Nl0oEfhRJM5tqeBZwFfMZVukUymq0hv/w146-h200/wilfred_talbot_smith.png" width="146" /></a></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: Calibri;"><b style="color: #04ff00; font-size: 10pt; text-align: left;">Wilfred
Talbot Smith</b></span></div><p></p><p align="center" class="western"><span face="Calibri, sans-serif" style="color: #04ff00; font-size: 14pt; text-align: left;"><br /></span></p><p class="western" style="text-align: justify;"><span face="Calibri, sans-serif" style="color: #04ff00; font-size: 14pt; text-align: left;">Agape
Loža No.1 je osnovana 1912. godine u Vankuveru, B.C., Kanada pod
upravom Džonsa i Kroulija. Tridesetih godina ovog veka Vilfred
Talbot Smit, zvanični član Agape Lože No.1 preselio se iz
Vankuvera po Kroulijevoj instrukciji da bi radio sa Džejn Vulf na
osnivanju Agape Lože No.2 u Los Anđelesu, Kalifornija. Agape Loža
No.2 održala je svoj prvi sastanak 1935. godine u Holivudu,
Kalifornija. Agape Loža je mnogo doprinosila Kroulijevim izdavačkim
naporima i Krouli je imenovao Smita (Frater Ramaka) u deseti stepen
za SAD. Kasnije se Agape Loža preselila u Pasadenu, Kalifornija, pod
vođstvom Džona W. "Džeka" Parsonsa (Frater Belarion),
čuvenog inženjera hemije i kosmičkog pionira. Parsons je
učestvovao u osnivanju Laboratorije Kalifornijskog Instituta za
Tehnologiju Raketnog Pogona i Aerojet General.</span></p><p align="justify" class="western" style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span face="Calibri, sans-serif"><span style="font-size: 14pt;"><br /></span></span></p><p align="justify" class="western" style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span face="Calibri, sans-serif"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span face="Calibri, sans-serif"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDM2Q4wEzoqMPxSRnc-TRksB-TOPAns82VD8sfxka_jvpiTtD9mMPQeVCzBVqhrVqo1TcR-cl8HeT0PIRLuU6GK7PfIdTwATCotg47g35Q1343gzR8GPAk6L5zzNHZeX6LLJ1Tw9jdyOfblzH63vNvLuya28Aa7n-wA-M9QriqfRVoUp6cnUORL5PM/s137/karl_and_sasa_germer.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="137" data-original-width="100" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDM2Q4wEzoqMPxSRnc-TRksB-TOPAns82VD8sfxka_jvpiTtD9mMPQeVCzBVqhrVqo1TcR-cl8HeT0PIRLuU6GK7PfIdTwATCotg47g35Q1343gzR8GPAk6L5zzNHZeX6LLJ1Tw9jdyOfblzH63vNvLuya28Aa7n-wA-M9QriqfRVoUp6cnUORL5PM/w146-h200/karl_and_sasa_germer.png" width="146" /></a></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span face="Calibri, sans-serif"><b style="color: #04ff00; font-family: Calibri; font-size: 10pt; text-align: left;">Karl
i Saša Germer</b></span></div><p></p><p align="center" class="western"><span style="color: #04ff00; font-family: Calibri; font-size: 14pt; text-align: left;"><br /></span></p><p class="western" style="text-align: justify;"><span style="color: #04ff00; font-family: Calibri; font-size: 14pt; text-align: left;">Kada je
izbio Drugi Svetski Rat, međunarodne veze postale su znatno otežane,
a putovanja građana ograničena. Krouli je postao veoma zavistan od
svojih inostranih predstavnika, budući da nije bio u stanju da sam
putuje. Karla Germera, Kroulijevog nemačkog predstavnika, uhapsio je
Gestapo i zatvorio u koncentracioni logor pod optužbom da "traži
učenike za stranog državljanina, Masona visokog stepena, Kroulija".
Oslobođen u ranim godinama rata naporima američkog konzula, Germer
je konačno otputovao u Sjedinjene Američke Države gde je kao
Veliki Rizničar i Kroulijeva desna ruka upravljao mnogim poslovima
O.T.O.-a. Ostale evropske grane O.T.O.-a bile su uništene ili
zabranjene tokom rata. Južnoameričke grane održavale su površan
kontakt sa Germerom do ranih šezdesetih.</span></p><p align="left" class="western" style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="color: #04ff00; font-size: 14pt;">
<br />
Pri kraju Drugog
Svetskog Rata samo je Agape Loža No.2 u Pasadeni, Kalifornija, još
uvek funkcionisala. Nijedna Loža u Engleskoj u to vreme nije radila
i inicijacije van Kalifornije su bile veoma retke. Južnoamericki
O.T.O.A. nije izvodio inicijacije, ali je na inicijaciju u
Kaliforniju poslao svog kandidata, doktora Gabrijela Montenegra.</span></span></p><p align="left" class="western" style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;"><br /></span></span></p><p align="left" class="western" style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: Calibri;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgOF1nZ3Ttg-x7aKxhccjOq78kGYACWCJS4hDS5QBYoPHK78zOVrCKHZyylvPioXGXlztyex3zVY0xTPumbPWw-M7bk-OzNqTpOQhr-M82Gasz3OCFomAe_Kc_JK_47nCrrSmuRgN0negqZQQGacO06y8pBN0xAd1u81mid_YSl60WEFj1eFv7VQtxT/s137/grady_louis_mcmurtry.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="137" data-original-width="100" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgOF1nZ3Ttg-x7aKxhccjOq78kGYACWCJS4hDS5QBYoPHK78zOVrCKHZyylvPioXGXlztyex3zVY0xTPumbPWw-M7bk-OzNqTpOQhr-M82Gasz3OCFomAe_Kc_JK_47nCrrSmuRgN0negqZQQGacO06y8pBN0xAd1u81mid_YSl60WEFj1eFv7VQtxT/w146-h200/grady_louis_mcmurtry.png" width="146" /></a></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: Calibri;"><b style="color: #04ff00; font-size: 10pt; text-align: left;">Grady
Louis Mc Murtry</b></span></div><p></p><p align="center" class="western"><span style="border: none; display: inline-block; padding: 0in;"><span style="color: black;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 10pt;"><b><br /></b></span></span></span></span></p><p class="western" style="text-align: left;"><span style="border: none; display: inline-block; padding: 0in;"></span></p><p align="left" class="western">
<span style="color: #04ff00;"><span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;">U
toku Drugog Svetskog Rata dva kalifornijska člana O.T.O.-a, Grejdi
Luis Mek Martri i Frederik Melinger (koji je bio izbeglica iz
Hitlerove Nemačke), otputovali su u Evropu po vojnoj dužnosti. Mek
Martri je došao ranije i posetio Kroulija nekoliko puta. Postojao je
dobar kontakt između njih dvojice i Krouli je imenovao Mek Martrija
(Frater Hymenaeus Alpha) u člana devetog stepena O.T.O.-a i Vrhovnog
Velikog Inspektora Reda. Krouli je poverio Mek Martriju dokumente o
preuzimanju uprave nad celokupnim radom Reda u Kaliforniji u slučaju
krajnje nužde (kao što je ranije konstatovano, jedinom aktivnom
O.T.O. telu u to vreme). Krouli je takođe ovlastio Mek Martrija kao
svog ličnog predstavnika u SAD čija se vlast smatra kao Kroulijeva.
Ove dve povelje datirane od 22. Marta 1946. godine i 11. Aprila 1946.
godine bile su podložne jedino odobrenju, vetu ili reviziji Karla
Germera. Germer je bio dobro informisan o ovim Mek Martrijevim
poveljama dobijenim od Kroulija, jer mu ih je, posetivši Agape Ložu,
Mek Martri pokazao. Šest meseci pre smrti, 17. Juna 1947. godine,
Krouli je pisao Mek Martriju i informisao ga je da dok Germer bude
vršio dužnost Kroulijevog naslednika kao Vođe O.T.O.-a, Mek Martri
može sebe da priprema za naslednika Germera.</span></span></span><br />
<br />
<span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;">Melinger
je posetio Kroulija pošto se Mek Martri vratio u SAD. Premda je
Krouli tražio od Melingera da bude spreman da eventualno nasledi
Germera, Melinger nije primio nikakvo uputstvo takve vrste date Mek
Martriju. Krouli je umro 1. Decembra 1947. godine i u skladu sa
njegovim željama Karl Germer (Frater Saturnus) postao je O.H.O.
O.T.O.-a, služeći od kraja 1947. godine, pa do svoje smrti 1962.
godine.</span></span></span><br />
<br />
<span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;">Agape
Loža No.2 u Južnoj Kaliforniji nastavila je svoj rad do 1949.
godine posle čega je Loža prestala sa održavanjem redovnih
sastanaka. Germer je bio tih i povučen čovek i prvenstveno ga je
interesovalo objavljivnje Kroulijevih spisa. Nekoliko članova
O.T.O.-a mu je pomagalo u tome ali, sa izuzetkom proglašavanja već
iniciranih, nove inicijacije se nisu održavale. Germer je nagovestio
Mek Martriju i drugima da O.T.O. treba da bude objedinjen i da
trijumvirat treba da vlada O.T.O.-om, ali ovo ujedinjenje nikada nije
ostvareno tokom Germerovog vođstva. Germer je imenovao O.T.O. Kamp u
Engleskoj pod vođstvom Keneta Granta, člana trećeg stepena, ali je
kasnije zatvorio Kamp i isključio Granta iz članstva O.T.O.-a kada
je uvideo da je Grant neovlašćeno menjao rituale. Germer se takođe
interesovao za napore Hermana Mecgera (Frater Paragranus) u
Švajcarskoj i preduzeo korake da se Mecger regularno uključi u
Kroulijev O.T.O.</span></span></span><br />
<br />
<span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;">Germer
i Mecger su došli u sukob pri kraju Germerovog života. Mecger nije
umešan u O.T.O. aktivnosti, ni direktno ni indirektno, u SAD. Germer
je umro 1962. godine ne odredivši naslednika. Neki članovi viših
stepenova, uključujući i Gredija Mak Martrija, nisu bili obavešteni
o njegovoj smrti nekoliko godina i nekoliko godina je prošlo dok se
pitanje naslednika vođe O.T.O.-a nije ispravno rešilo. Mecger u
Švajcarskoj je objavio zahtev za vođstvom Reda zasnovan na
privatnim izborima održanim u Švajcarskoj. Visoki članovi O.T.O.-a
izvan Švajcarske nisu bili upoznati sa značenjem izbora sve do tog
navodnog događaja. Mecger nije sveopšte prihvaćen kao vođa Reda
izvan svoje grupe.</span></span></span><br />
<br />
<span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;">Kenet
Grant je takođe podneo zahtev za vođstvom O.T.O.-a, ali to je bilo
učinjeno pošto ga je Germer već bio isključio iz članstva. Kada
je Mek Martri postao svestan kritičnog stanja u koje je Red zapao
posle Germerove smrti, bio je prinuđen da se pozove na svoja
dokumenta o upravljanju u hitnom slučaju koje je dobio od Kroulija.
Godine 1969. preživeli članovi O.T.O.-a iz Germerovog i Kroulijevog
doba pozvani su da se pridruže Mek Martriju i obnove redovne
aktivnosti O.T.O.-a. U to vreme bilo je manje od dvanaest (oko
desetak) preživelih starijih članova O.T.O.-a u SAD. Godine 1971.,
28. Decembra, Ordo Templi Orientis udruženje je registrovano u
državi Kaliforniji kao pravno lice (!). Ovo Udruženje uključivalo
je i članove Agape Lože No.2 iz Kroulijevog i Germerovog perioda.
Gredi Mak Martri je obznanio svoja pisma o ovlađćenju i preuzeo
naziv "Kalif O.T.O.-a" kao što je i naznačeno Kroulijevim
pismima Mek Martriju iz četrdesetih godina.</span></span></span><br />
<br />
<span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;">Godine
1977. Mek Martri je organizovao O.T.O. inicijacije u svom domu u
Berkliju, Kalifornija, i tu je osnovao grupu. O.T.O. je ozakonjen u
državi Kalifornija 26. Marta. 1979. Oni koji su imali pisanu potvrdu
da su članovi O.T.O.-a, ili oni za koje se znalo da su bili raniji
članovi, obavešteni su o formiranju ove organizacije i dat im je
period vremena da predaju zahteve za nastavljanjem članstva u skladu
sa presedanom koji je ranije utvrdio Karl Germer. Organizacija je
bila oslobođena plaćanja poreza kao religiozna institucija pod
brojem IRS Code 501(c)3 1982. godine.</span></span></span><br />
<br />
<span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;">Realne
napore radi preuzimanja kontrole nad O.T.O.-om učinio je Marselo
Mota pod imenom "Society Ordo Templi Orientis". Gospodin
Mota je bio nekoliko godina lični učenik Karla Germera. Posle
Germerove smrti Mota je formirao grupu u svom rodnom Brazilu. Mota je
isprva priznao Keneta Granta za vođu O.T.O.-a, ali je opozvao to
priznanje kada je saznao da je Germer isključio Granta. Mota je
konačno došao u SAD da preuzme Kroulijeva autorska prava. Najpre je
tužio Semjuela Vajzera, Inc, izdavača mnogih Kroulijevih dela, zbog
kršenja autorskih prava, težeći da postane jedini predstavnik
Kroulijevog O.T.O.-a. Ovaj slučaj je presuđen u Vajzerovu korist u
Okružnom Sudu SAD u Mejnu. Sudija je otkrio da Motina nastojanja u
pogledu O.T.O.-a nisu prošla probu zakonitog postojanja. Tokom
suđenja u Mejnu, O.T.O. pod Mek Martrijevim vođstvom, tužio je
Motu Devetom Federalnom Okružnom Sudu u San Francisku. San Francisko
slučaj je okončan 1985.godine gde je Mota opet izgubio. O.T.O. pod
vođstvom Mek Martrija priznat je od strane Suda kao naslednik
O.T.O.-a Alistera Kroulija i isključivi vlasnik imena, zaštitnih
znakova, autorskih prava i drugih tekovina O.T.O.-a. Mek Martri je
određen da bude O.H.O. O.T.O.-a unutar SAD. Odluka Devetog Okružnog
suda je takođe priznala O.T.O. sa Mek Martrijem na čelu kao legalno
udruženje. Ova odluka je usvojena i postala pravosnažna. Gredi Mek
Martri je umro 12. Jula 1985. godine, ali pridržavajući se
originalnog rešenja Devetog Okružnog Suda, O.T.O. je nastavio da
deluje kao organizacija.</span></span></span><br />
<br />
<span style="font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal;"><span style="font-family: Calibri;"><span style="font-size: 14pt;">Dva
meseca posle Mek Martrijeve smrti održani su izbori uz prisustvo
svih članova sa pravom glasa. Frater Hymenaeus Beta je izabran za
Kalifa i aktuelnog O.T.O. O.H.O.-a u Septembru, 1985. godine.
Hymenaeus Beta je na toj dužnosti i danas.</span></span></span>
</span></p><br /></div>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-77825055839784197922022-05-20T00:51:00.013+02:002023-05-18T02:04:42.121+02:00Viteštvo i Despot Stefan Lazarević<h1 style="text-align: center;"> Viteštvo i despot Stefan Lazarević</h1><p><br /></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><b>Sažetak</b>: Srednjevekovno, feudalno društvo, naročito u svojim prvim vekovima, bilo je ustrojeno bez jasne centralne vlasti. Rascepkano i razjedinjeno bilo je poprište velikih sukoba između pripadnika plemstva. Rat nije predstavljao samo sredstvo za sticanje novih poseda i bogatstva, već, način i smisao života. Stoga je Crkva uz podršku vladara utemeljila određene norme i pravila ponašanja, zahvaljujući kojima se, ova sirova i neobuzdana sila postepeno transformirala u zaštitnike Crkve i društva.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Ove norme, poznate i kao viteštvo, u istoj ili sličnoj formi vladali su i u Srbiji, međ srpskim plemstvom. Cilj ovoga rada jeste da prikaže ulogu viteštva na život našeg plemstva, ali i njihov uticaj na donošenje važnih, ponekad i sudbonosnih političkih odluka.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Smatramo da je <b>život despota Stefana Lazarevića, viteza, pripadnika jednog viteškog reda i vladara srpske države,</b> najbolji primer da se oslika ovaj uticaj i njegova snaga u srpskom srednjevekovnom društvu.</span></p><p style="text-align: justify;"><b><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Ključne reči: Srbija, vitez, vrlina, moral, čast</span></b></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Epoha humanizma i renesanse stvorila je mit o vitezovima kao izabranicima boga, koji zahvaljujući svom maču i ratničkoj veštini donose pravdu, štite bespomoćne i udahnjuju u društvo, koje se inače odlikovalo brutalnošću, vrline skromnosti i plemenitosti. Vitezovi su postali neka vrsta, zaštitnika društva, pre svega, zahvaljujući crkvi, <span style="text-align: left;">koja je uspela da sirovu, nasilnu silu, vekovima neobuzdanu od kralja i društva postepeno transformiše u zaštitnika hrišćanstva i barem deklarativno bespomoćnih i ubogih ljudi, kojima je ovo vreme obilovalo. Pošto im je nametnula da služe njenim interesima, Crkva je, kao nesumnjivo najveći autoritet srednjeg veka viteškom ratnom staležu prikačila najveće srednjevekovne vrline- pored odanosti Bogu i kralju, plemenitost i skromnost. Viteštvo je postalo nedostižni moralni i estetski ideal.</span></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: inherit;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimq9IgMk1SFB9p1pz1gDNk-ownrWzLmx5szwIolRq8rJV275xSQ2_Jzn9iBacGYBQhCxhjvM5N26-ZCLrL9LutY3UKcvihnvvUHzEcNPMkYspOrrd_O1kpTeqTQ6BkuIlGJ7oEmzTsb8NOit7W_vHPgI1qOjrk3v6JFkqvHd6r1ggGBG9E9gk0ujsx/s939/Stefan_Lazarevic-freska.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="939" data-original-width="534" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimq9IgMk1SFB9p1pz1gDNk-ownrWzLmx5szwIolRq8rJV275xSQ2_Jzn9iBacGYBQhCxhjvM5N26-ZCLrL9LutY3UKcvihnvvUHzEcNPMkYspOrrd_O1kpTeqTQ6BkuIlGJ7oEmzTsb8NOit7W_vHPgI1qOjrk3v6JFkqvHd6r1ggGBG9E9gk0ujsx/s16000/Stefan_Lazarevic-freska.jpg" /></a></span></div><span style="font-size: large;"><span style="font-family: inherit;">U isto vreme, Srbija je kao zemlja pod uticajem pravoslavnog, vizantijskog kulturnog kruga imala isto ili slično vojno ustrojstvo i feudalnu društvenu organizaciju kao i zemlje katoličkog sveta. Samim tim, Srbija je imala ne samo viteški stalež i rasprostranjen i poštovan </span><span style="font-family: inherit; text-align: justify;">„viteški duh”, već i sam pojam „vitez” vuče koren još iz duboke slovenske prošlosti. (Mirjana Popović-Radović, Srpski viteški kodeks, Beograd, 1989)</span></span><div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Istina, kod većine ljudi, pa i kod nas, nezaobilazna asocijacija za vitezove i viteštvo jeste raskošni viteški turnir. Međutim, ako u srednjevekovnoj Srbiji i nije bilo onakvih turnira koje poznajemo iz mnoštva motiva holivudskih filmova, možemo reći da su često pominjani i do tančina opisani megdani u našim epskim pesmama, predstavljali svojevrsno viteško takmičenje, koje se ne retko pridržava principa stroge viteške etikecije. Osnovno pravilo „mejdana” jeste pravična borba, bez podvala i lukavstva, kojima se, istina, često koristio i naš najveći junak epskih pesama Kraljević Marko. Ali samo priznanje krivice i njegov odnos prema pobedi izražen kroz reči: „Đe pobedih od sebe boljega”, oslikava nam jednu važnu vitešku vrlinu i obeležje, koje itekako odudara od savremenih merila i vrednosti. Detalj iz pesme Vuk Jerinić i Zukan barjaktar svedoči nam o manirima naših vitezova ali i negovanju i poštovanju viteške kulture od strane našeg naroda.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Ustaj, Vuče, već se prođi vina, </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Dosta smo se vina napojili; </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Usta Vuče na noge lagune,</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">U lice se s Turkom poljubio, </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">jedna drugom krvcu halališe.</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">(Vuk Stefanović Karadžić, Srpske epske pjesme, Beograd, 1977, str 252)</span></div></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Takođe, bile su popularne razne viteške igre: bacanje buzdovana ili koplja u skoku ili s konja, gađanje u metu, rvanje i sl. Kao i na Zapadu najvažniji pratilac naših vitezova bili su konj i soko.(Danijela Petković, Viteške igre i nadmetanja u junačkim pesmama, folklor, poetika, književna periodika, Beograd, 2010, str 334, 340) Naše epske pesme veoma često vrednost jednog viteza meri izgledom, snagom i raznim drugim sposobnostima koje poseduje njegov konj.</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Na žalost istorijska nauka nam, usled nedostatka valjanih izvora nije u mogućnosti da pruži više informacija o ovom značajnom fenomenu naše prošlosti. Ipak, baštinik tog iskustva, istorijskog znanja a pre svega mentaliteta bio je, usled nedostatka odgovarajućih istorijskih izvora, narodni pevač, odnosno nadaleko poznate srpske epske pesme. Narodno predanje nije toliko nepouzdano kako mu se često pripisuje. Istina, izdvajanje istine i za, istoričara korisne informacije iz tog, raznog i za druge nauke veoma interesantnog taloga, nanetog bujicama događaja naše burne prošlosti, nije lak posao. Ako kritičkim pristupom, odstranimo preuveličavanja, suštinu svedemo u okvire mogućeg i u njoj potražimo tragove istorijske istine, onda možemo naslutiti i osetiti način razmišljanja i vladajuću etiku odgovarajuće epohe. Mnogo je lakše izdvojiti iz mnoštva metaforičnih slika i mitova takozvani „duh” jedne epohe i utvrditi vladajuće etičke norme i vrednosti koji su vladali, od na primer određenih istorijskih procesa. Epska pesma može se na takav način tretirati kao jedinstveno svedočanstvo, za istoričare na žalost u velikoj meri izgubljene prošlosti.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Viteški duh, taj i u srpskoj kulturi teško dostižni ideal podrazumeva spoj karakternih osobina i duhovnih vrednosti s jedne i fizičkog izgleda, snage i ratničke veštine s druge strane. Tako je u pesmi „kneževa večera”, čak i kad izdvaja Miloša Obilića, kome nazdravlja za junaštvo, knez Lazar kao da je svestan činjenice da je nemoguće sve viteške vrline smestiti u jednu ličnost.</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Car uzima zlatan pehar vina,</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">pa govori svoj gospodi srpskoj:</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">„Komeć' ovu čašu nazdraviti? </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Ako ću je napit po starještvu,</span></div></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Napiću je starom jug Bogdanu; </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Ako ću je napit po gospodstvu, </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Napit ću je Vuku Brankoviću; </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Ako ću je napi po milosti, </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Napiću je mojim devet čura, </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Devet šura devet Jugovića;</span></div><div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Ako ću je napi po ljepoti,</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Napiću je Kosančić Ivanu; </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Ako ću je napit po visini, </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Napiću je Toplici Milanu; </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Ako ću je napit po junaštvu, </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Napiću je vojvodi Milošu,</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Ta nikom je drugom napit neću,</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">već u zdravlje Miloš Obolića.</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">(Vuk Stefanović Karadžić, Srpske narodne pjesme, Beograd,1977, str.196)</span></div></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Ističući junaštvo kao daleko najvažniju vitešku osobinu knez Lazar nam šalje još jednu poruku iz srednjeg veka; sve nabrojane vrline su neophodne viteške osobine ali one se mogu izraziti isključivo kroz junaštvo i ratničku veštinu. Viteštvo je nezamislivo bez hrabrosti i ratničke veštine, odlučnosti, smelosti i istrajnosti. Ovakvo tumačenje nije determinisano samo strahom od turske najezde i strahom od velike bitke, jer su u ovo vreme širom Evrope vojni sukobi manjeg ili većeg intenziteta predstavljali skoro svakodnevnicu. Ratnička kultura je samo produkt surovog i nesigurnog vremena. Ali je s druge strane, njihova svrha, njihov razlog postojanja, usled, odsustva svakodnevnih egzistencijalnih problema sa kojima su se svakodnevno susretali na primer seljaci, u funkciji viših etičkih i duhovnih ciljeva.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Kao što smo rekli, Crkva je katoličke vitezove samo oplemenila određenim moralnim i estetskim vrlinama. Dok je u Srbiji, pored hrišćanstva i odgovarajuća i dalje prisutna patrijarhalno - paganska kultura negovala moralne vrline koje su tako dobro izražene kroz izraz „čoveštvo”.</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">U srpskoj srednjevekovnoj istoriji bilo je vladara koji se pamte kao ratnici i veliki osvajači, dobri i uspešni vladari. bilo je mnoštvo junaka-vitezova koje je narodno predanje uzdiglo, mitologizovalo i okovalo svim mogućim vrlinama za sva vremena. Ali se jedan vladar koji je ujedno i vitez, bez sumnje izdvaja među svima. Despot Stefan Lazarević je retko svestrana ličnost koja je bez sumnje obeležila svoje vreme, a po mnogima predstavljao je vesnik nove, renesansne epohe. Pored nesvakidašnjeg kulturnog preporoda, on je praktično prežaljenu i u svakom pogledu urušenu državu politički, ekonomski i vojno stabilizovao. Ovakvim rezultatima prethodila je reforma državne uprave i vojne organizacije čiji je uspeh zavisio isključivo od despotove ličnosti i njegovog angažovanja. Uspešnim diplomatskim ali i vojnim akcijama osigurao je bezbednost Srbiji i narodu za nekoliko decenija što je omogućilo opšti preporod.</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Propašću Despotovine i za vreme turske okupacije, kada je crkva postala jedini duhovni i svetovni predvodnik srpskog naroda, iz nekog razloga ona se nije trudila da neguje uspomenu na Stefana Lazarevića i njegovo delo. Čak, ni kasnije, u XVII veku, u izmenjenim uslovima, kada su u današnjoj Vojvodini, kultovi srpskih vladara naglo ojačali, u odnosu na Stefana nije došlo do promena. (Sreten Petković, Srpski svetitelji u slikarstvu pravoslavnih naroda, Novi Sad, 2007, str141)</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Cilj ovog rada, nije da ukaže na neke nove, do sada nauci nepoznate događaje iz njegovog vojnog i diplomatskog delovanja ili književnog stvaralaštva, već da na osnovu poznatih crta iz njegove biografije obogatimo znanje o despotovom karakteru i vrednostima koje je poštovao i kojima se rukovodio u svom relativno kratkom ali burnom životu. Kao pripadnik zapadnog viteškog reda, ali ujedno i kao vladar jedne pravoslavne države, njegova ličnost predstavlja splet vrednosti, s jedne strane, slovensko -vizantijskog kulturnog kruga i zapadnih viteških vrlina, s druge strane.</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Kako u Srbiji, tako i na Zapadu, osnovni preduslov pripadnosti viteškom staležu bilo je plemenito poreklo. Kao sin vladara, koji se svojom junačkom i viteškom smrću u borbi protiv nevernika uzdigao do mitskih veličina, Despot Stefan je već za svoga života u očima plemića, Crkve i običnog naroda predstavljao nedostižnu ličnost.</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Već smo istakli da je najviše mesto na skali viteških vrlina zauzimalo junaštvo. Uzvišenoj i dostojanstvenoj Despotovoj ličnosti vladara, ispoljavanje hrabrosti u mnogobrojnim slučajevima, uvrstilo ga je na visoko mesto među srpskim srednjevekovnim vitezovima. Na primeru Angorske bitke možemo najbolje spoznati veličinu ove osobine u Stefanovoj ličnosti. U bici, Stefan je komandovao desnim krilom na kojem su se nalazili Bajazitovi vazali, među kojima su bili i Stefanov brat Vuk kao i braća Brankovići, Đurađ i Grgur. Dilema o ishodu bitke veoma brzo je razrešena. Deo Bajazitovih snaga prešao je na Tamerlanovu stranu, što je inače nezadrživoj mongolskoj vojsci utrlo put u laku pobedu. Centar turske vojske, na čelu sa sultanom je opkoljen, što je dovelo do ubrzanog osipanja Bajazitovih podanika. U tom trenutku, kada je bitka praktično rešena, jedino je mladi Stefan Lazarević sa svojim teško oklopljenim vitezovima nekoliko puta probijao mongolske redove, pokušavajući da sultana izbavi iz okruženja. Čak je i u tome uspeo, ali Bajazit je navodno odbio, da se sa njim povuče, posle čega se Stefan sa sultanovim sinom Bajazitom, uspešno probio ka Bursi. Kakav je utisak Stefan ostavio kod Tamerlana, u to vreme bez sumnje najvećeg vojskovođe, svedoči podatak da on navodno nije tražio otkup za oslobađanje Stefanove sestre Olivere. U čast ispoljene hrabrosti, Stefan je na povratku iz bitke od vizantijskog cara dobio titulu despota.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBxloCfLaMdV7IEoxi7dKKBuYCKHOhDzXpP1RgHpwVSZSdUprUurQe_vTaZahPWpJ6WKXJH1mtH3iZKPHb-aY_QiPPXxNnrEE7SZTiqSQqkzvKSoMke5tRK5OeJ4G7j5bSpg_kyqP2yLtQtJDVvOx6UEEd4Z9IIGGvxQyx1LnIOJVPfNU3NanA7axZ/s760/248037_despot-stefan-lazarevic_ls.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="506" data-original-width="760" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBxloCfLaMdV7IEoxi7dKKBuYCKHOhDzXpP1RgHpwVSZSdUprUurQe_vTaZahPWpJ6WKXJH1mtH3iZKPHb-aY_QiPPXxNnrEE7SZTiqSQqkzvKSoMke5tRK5OeJ4G7j5bSpg_kyqP2yLtQtJDVvOx6UEEd4Z9IIGGvxQyx1LnIOJVPfNU3NanA7axZ/w640-h426/248037_despot-stefan-lazarevic_ls.jpg" width="640" /></a></div><br /></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">U sledećem primeru uočavamo, pored hrabrosti i ratničku veštinu dostojnu najvećih vojskovođa. Naime, po povratku iz Male Azije, došlo je u Carigradu do sukoba sa Đurađom Brankovićem, kome je pomagao onaj isti Sulejman kome je Stefan spasao život, i koji je ubrzo postao vladar evropskog dela Turske imperije. Do okršaja je došlo blizu Gračanice. Despot Stefan je vojsku podelio na dva dela, kao što su uradili i njegovi protivnici. Brojniji deo vojske, nalazio se pod komandom njegovog brata Vuka, koji je stajao naspram snaga Đurđa Brankovića, dok je on sa manjim delom napao turske odrede i potpuno ih porazio. Ova bitka, predstavlja i jedan od retkih poraza, za početak XV veka skoro nepobedivih Turaka i samim tim dodatno dobija na značaju.</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Iz pesme „Kneževa večera” vidimo da se pored junaštva i moralnih vrlina u srednjevekovnom društvu velika pažnja posvećivala i fizičkom izgledu. Lepota tela bila je kako Smatra Umberto Eko, za čoveka ovog vremena veoma bliska sa onim što je dobro. (Umberto Eko, Istorija lepote, Beograd, 2004) Srednji vek je inače cenio telo krupnog izgleda, što je povezano sa zdravljem, jer je doba u kojem se gladuje i rano umire. Stevanov izgled možemo donekle rekonstruisati zahvaljujući njegovim portretima oslikanim na freskama manastira, najčešće njegovih zadužbina. Ovi portreti su u velikoj meri tipizirani, daleko od realističnog portreta, ali pojedine karakteristike koje se često ili stalno pojavljuju mogu se smatrati verodostojnim. Crte lica su svakako idealizovane, rekli bi smo bezlične, ali boja očiju, kose, izgled brade, verovatno su verno prikazani. Na svim freskama njegova kosa je kovrdžava, crvene ili crvenkasto-plave boje sa plavim krupnim, izražajnim očima kako je prikazan na fresci u manastiru Ljubostinji. Inače, Konstantin Filozof za njega kaže: „U svemu ovome bio je savršen. I po lepoti tela i snage bio je među vršnjacima kao sunce pored zvezda.” (Konstantin Filozof, Život despota Stefana Lazarevića, Stare srpske biografije u XV i XVII veka, Beograd, 1936, str 63)</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Kao i njegovi prethodnici, vladari iz porodice Nemanjića, na freskama Stefan je okićen zlatom i dragim kamenjem i odeven u skupocene haljine. obojene skupocenim bojama, koje zbog složene i komplikovane obrade predstavljale su pravo bogatstvo. Garderoba je u srednjem veku i najviše isticala razliku između bogatih i siromašnih. Moć i snaga su se između ostalog, manifestovali raskošnim i skupocenim odeždama.Vitezovi su i u Srbiji dostojanstvo i uzvišenost u velikoj meri postizali odelom. Naša epska pesma posvećuje veliku pažnju garderobi koja je sastavni deo vitezovog izgleda i dopunjava njegovu vitešku ličnost, a što ima nekada i presudnu ulogu u njegovim uspesima i podvizima. Na freskama Stefan je obično obučen u raskošnu haljinu žute boje, što je nema sumnje vizantijski uticaj, gde je žuta boja, predstavljala sunčevu svetlost koja se od antičkih vremena poistovećivala sa božanskim sjajem. Dok se, zanimljivo je u isto vreme, žuta boja u zapadnoj Evropi smatrala bojom kukavičluka, i vezivala se za neprijatelje hrišćanstva, Muslimane i Jevreje. (Umberto Eko, Istorija lepote, Beograd, 2004, str 123)</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Viteška reč ili položena zakletva, koju daje nekom, predstavljali su vrstu najstrožijeg, nepisanog zakona koji ni jedan vitez nije mogao prekršiti ni po cenu smrti. Za vitezove, nepoštovanje zadate reči, odnosno vernosti, smatralo se izdajstvom i samim tim predstavljalo najveću moguću uvredu. Miloš Obilić u pesmi „Kneževa večera” odgovara knezu Lazaru na izraženu sumnju u Obilićevu vernost:</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">„Jer, tako me vjera ne ubila! </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Ja nevjera nikad bio nisam,</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">N</span></span><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">i</span></span><span>t</span><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">
</span></span><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">s</span></span><span>am</span><span><span style="letter-spacing: -0.2pt;">
</span></span><span>b</span><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">i</span></span><span>o,
n</span><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">i</span></span><span>t</span><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">
</span></span><span>ću</span><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">
</span></span><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">i</span></span><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">k</span></span><span>ad</span><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">
</span></span><span>b</span><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">i</span></span><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">t</span></span><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">i</span></span><span>.”</span></span></div></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div><span style="font-family: inherit;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;">Posle kosovske katastrofe i očeve smrti Stefan Lazarević bio je primoran da položi zakletvu vernosti jednom muslimanskom vladaru, Turskom sultanu Bajazitu. Hrišćanski vladari, naročito krstaških država na Istoku, bili su i ranije u sličnoj situaciji. Zakletve su često bestijalno kršili, pravdajući se religioznim razlozima. Izgleda da su srpski vitezovi imali drugačiji, rekli bi smo čvršći i iskreniji odnos prema zakletvi i uopšte vernosti od vitezova katoličkog sveta. Reči Kraljevića Marka pred bitku na Rovinama, gde se nada da će hrišćani pobediti, makar i on sam poginuo, na veran i možemo reći potresan način ilustruju posvećenost srpskih vitezova ovoj tako značajnoj vrednosti feudalne epohe.</span></div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj25BOASHzbAM78dvmXNO_8Y3hwfE31PptD1B6DlnW2HaOVXBB7EaS6tVcgpxDiZeZMw-j5niFkxyjVtliXw_4_c8LHu0sN2PJjg_QQ2uJavJ__Okqk0vArf3CfaZwZnyB5ZHLOd4iIQlOk3u1LrhNT3xmgtKWcgY9imnleN1gBCzbeiM3zyTeI614X/s830/goran-vesic-10-830x0.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="513" data-original-width="830" height="397" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj25BOASHzbAM78dvmXNO_8Y3hwfE31PptD1B6DlnW2HaOVXBB7EaS6tVcgpxDiZeZMw-j5niFkxyjVtliXw_4_c8LHu0sN2PJjg_QQ2uJavJ__Okqk0vArf3CfaZwZnyB5ZHLOd4iIQlOk3u1LrhNT3xmgtKWcgY9imnleN1gBCzbeiM3zyTeI614X/w640-h397/goran-vesic-10-830x0.jpeg" width="640" /></a></div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;">Iz istih razloga, ali i činjenice da je Srbija bila u neprijateljskim odnosima sa Ugarskom, možemo pretpostaviti da i Stefan Lazarević, osim određenih filosofskih dilema obojenih religioznim razlozima, nije imao ozbiljnih nedoumica kada se sa svojim oklopnicima pridruživao turskoj vojsci pred čuvenu bitku kod Nikopolja. Naime, osmanlijske pobede i osvajanja na Balkanu izazvale su poslednji veliki krstaški pohod, u kome su učestvovali vitezovi iz mnogih evropskih zemalja. Znatno brojnija krstaška vojska uspešno je otpočela bitku. Međutim, srpske snage, koje su bile najverovatnije skrivene u jednom šumarku, predvođene Stefanom, napale su Ugre sa boka ili čak s leđa, probili njihove redove i naterali mađarskog kralja na bezglavo povlačenje. Posle toga, raspali su se i ostali redovi krstaške vojske i usledio je pravi pokolj ove kvalitetne i dobro opremljene ali šarolike vojske.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;">Pretpostavimo da se Stefan sa svojim vitezovima ustremio na već nadjačanu tursku vojsku. Nema nikakve sumnje, da bi to predstavljalo veliku katastrofu turske vojske, a moguće je i kraha njihovih tvorevina na Balkanu. Jedna Stefanova komanda mogla je dovesti i do promene ili barem usporavanja samog toka istorije, koji se, kao što znamo ispoljio kroz propast mnoštva hrišćanskih država i porobljavanju njihovog stanovništva. Da li je Stefan Lazarević, barem na trenutak razmišljao o ovim velikim posledicama koji juriš njegovih oklopnika može izazvati? Nikad nećemo saznati. Ali možemo, na osnovu ove njegove odluke puno zaključiti o Despotovoj ličnosti, karakteru i prisustvu viteškog kodeksa. Čeprkajući po „duhu” tog vremena, možemo uočiti razmere i snagu, koje su te vrednosti imale na ponašanje i život srpskog plemstva.</span></div><div><span style="font-size: large;"><br /></span></div></span><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">„Nevjera”, odnosno izdajstvo, ne samo da je bilo u suprotnosti sa viteškom čašću, već je kao u slučaju braće Mrnjavčević i naročito Vuka Brankovića izjednačeno sa prokletstvom. Istrajavanje u vernosti često je dovodilo do junakove smrti, odnosno njegovog svesnog žrtvovanja. Stoga, ovo moralno načelo prevazilazi okvire svetovnog i prelazi u sfere duhovnog, metafizičkog. Izdajstvo je često posledica želje za ovozemaljskim zadovoljstvima, kao i nedostatak hrabrosti da se podnese žrtva za ciljeve koji ne samo da prevazilaze lični interes, već i interes države, naroda a često kao što smo videli na Stefanovom primeru i vere.</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Plemenitost kao osobina imala je različitih manifestacija: jedna od njih je bila i oproštaj koji je i vitezove međusobno razlikovao. Oni su u svojoj smelosti i snazi teško nailazili na situacije koje su tražile oproštaj od njih. Osveta je bila mnogo češći oblik uspostavljenja pravde za učinjena nedela. (Mirjana Popović-Radović, 138)</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Pošto se, ubivši Vlah Aliju, osvetio za počinjenu nepravdu i oslobodio, bolje reći preoteo otetu ženu, jer ga je čak i u dvoboju izdala i pomogla mrskom neprijatelju, Banović Strahinja vraća je kući i ne dopušta osvetu nad njom. Pobeda nad Turčinom još više je uvećana oproštajem, odnosno velikom pobedom nad samim sobom. Njegovo viteštvo, stvorilo je u njemu takvu moralnu nadmoć nad okolinom i potpuni unutrašnji mir koji mu je omogućio da donese odluku koja ga bez sumnje izdvaja od ostalih junaka, prevazilazi vrednosti tadašnjeg vremena i postavlja cilj koji je i danas teško dosegnuti.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdTs-qM823pqmMKddvuMcMpcUdYKJpoCGYguu8m100NFc7kpCI20KCumAok8seMeHxamVtfxMzi702bSAekhh-6uKFKDKDiHJ89yra9VmCt7lm-ZZiOgrdRFYxrQrO8-M9kQmVv_ZZ_v7qEXGhs7CIuIxlyAAXpo1vNF-uEGDQHyiStWLeamMCaiRB/s245/images.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="245" data-original-width="205" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdTs-qM823pqmMKddvuMcMpcUdYKJpoCGYguu8m100NFc7kpCI20KCumAok8seMeHxamVtfxMzi702bSAekhh-6uKFKDKDiHJ89yra9VmCt7lm-ZZiOgrdRFYxrQrO8-M9kQmVv_ZZ_v7qEXGhs7CIuIxlyAAXpo1vNF-uEGDQHyiStWLeamMCaiRB/w536-h640/images.jpg" width="536" /></a></div><br /><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Despot Stefan Lazarević pripadao je tim, retkim vitezovima, (da ne govorimo o vladarima) čiji je karakter imao snagu da oprosti počiniocima velikih nepravdi. Kao i u slučaju Banović Strahinje, i u slučaju Despota počinioci nepravde bili su njemu veoma bliski ljudi, članovi njegove uže porodice. Njegov sinovac Đurađ Branković, kao što smo videli udružio se i sa Turcima da bi uništio Stefana i njegovu vlast. Identično je, ubrzo potom postupio i njegov brat Vuk, kome je uz podršku Turaka i pošlo za rukom da, istina, za kratko otrgne iz Stefanove vlasti pola države. Stefanovo viteštvo nadjačalo je sve ove podmukle udarce. Đurađu Brankoviću je ne samo oprostio, već se sa njim izmirio i proglasio ga svojim naslednikom.</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Zaštita nejakih bio je važan stav viteza prema toliko izraženim materijalnim razlikama među ljudima srednjeg veka. Dok se protiv silnika i njegove nepravde borio mačem i junaštvom, pomoć ubogima i nejakima prevazilazila je očekivanja srednjevekovnog čoveka od jednog u biti svetovnog, ratničkog staleža i doprla do suštine same ljudskosti-„čoveštva.” Despot Stefan imao je i u tim teškim vremenima sredstava namenjenih Crkvi, ali i za izgradnju bolnica i okupljanje i pomaganje učenih ljudi.</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Kao što smo već istakli, njegovo viteštvo nastalo na izvorima slovenske, pravoslavne duhovnosti, bilo je u značajnoj meri obogaćeno i Zapadnim uticajima, odnosno pripadnošću viteškom redu Zmaja.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Pod uticajem krstaških ratova, odnosno velikih napora katoličkog sveta da osvoji a kasnije i odbrani Hristov grob od „nevernika” osnivani su monaški viteški redovi. Međutim, krajem XIV i početkom XV u Evropi se osnivaju mnogobrojni viteški redovi sa jedinim ciljem da štite interese svojih članova. Ove, možemo reći elitističke organizacije, u vreme feudalne rascepkanosti, često su predstavljale neku vrstu političkih i vojnih saveza visokog plemstva ili čak i vladara pojedinih država. Tako je glavni interes ugarskog kralja Žigmunda bila odbrana prestola i ugarske države. Formiranjem reda Zmaj,a kralj je dodatno učvrstio politički savez sa svojim velikašima i vazalnim vladarima susednih država. (Miloš Antonović, despot Stefan Lazarević i zmajev red, istorijski glasnik 1-2, Beograd, 1992)</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><span style="font-family: inherit;"><span>Ovaj savez trebalo je da igra veliku ulogu u konsolidaciji prilika u samoj Ugarskoj. Naime, nezadovoljstvo plemstva Žigmundovom vladavinom često je dovodilo do nesporazuma i ozbiljnih sukoba. Političke trzavice kulminirale su pobunom dela plemstva i zarobljavanjem samog kralja. Međutim, nesloga u redovima pobunjenika omogućila je Žigmundovim pristalicama prostor za delovanje. Najinstaknutiji velikaš u ovom taboru bio je Nikola II Gorjanski, zet kneza Lazara, odnosno Stefana Lazarevića. Pošto je uspeo da oslobodi kralja iz zatočeništva, uspeo je da napravi sporazum sa već međusobno suprotstavljenim pobunjenicima.</span>uticali na ukupne srpsko-ugarske odnose, i približavanje Srbije Ugarskoj. Novija istraživanja pokazuju da je Nikola II Gorjanski imao presudnu ulogu u izboru članova Viteškog Reda Zmaja. Tako je prvi među imenovanim, posle kralja Žigmunda Luksembruškog</span><span style="font-family: inherit;"> i kraljice Barbare, bio despot Stefan, zatim slede Herman Celjski, Fridrih Celjski, Jovan Gorjanski, Nikola Seči, Pipio od Ozore i dr. (Jovanka Kalić, Despot Stefan i Nikola Gorjanski, Istraživanja, br.15, Novi Sad 2005, str. 99, 100)</span></span></div></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><span style="font-family: inherit;">Osnivačka povelja Viteškog Reda Zmaja (Ordo Dragonis)</span><span style="font-family: inherit;"> obavezivala je članove na nošenje i isticanje određenih obeležja. U prvom redu to se odnosilo na lik zmaja, ali kasnije, usled masovnijeg primanja u članstvo, njemu je dodat plamteći jednokraki krst, pri čemu je zmaj kome se rep obavio oko vrata, predstavljao oznaku prvog stepena. Pored ovoga, članovi su imali plašt od plavog somota.(Miloš Antonović, Despot Stefan i zmajev red, Istorijski glasnik, sveska 1-2, Beograd, 1992, str.22)</span></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit;"><br /></span></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUH2HmcHDNdvEXY8nWW1ELkmWFAHOchuajRC1s52_VTRQcmuIYHRjPrXFPLm533sVDlvEaPAV3VolZPKODwImwnRdyAaRNvY8XEA159NwnoiLM3hq2ekXG02XChKj_zKuguojXBPLQFt1rWJMmtyaqFgErdfYHaBMfIHx2fKz0-6bYgvWJAG3uqicM/s1342/560843_grb-lazarevica_ff.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1342" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUH2HmcHDNdvEXY8nWW1ELkmWFAHOchuajRC1s52_VTRQcmuIYHRjPrXFPLm533sVDlvEaPAV3VolZPKODwImwnRdyAaRNvY8XEA159NwnoiLM3hq2ekXG02XChKj_zKuguojXBPLQFt1rWJMmtyaqFgErdfYHaBMfIHx2fKz0-6bYgvWJAG3uqicM/w476-h640/560843_grb-lazarevica_ff.jpg" width="476" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">grb Lazarevića</div></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Red je veoma brzo, već 1409. godine, kada je Despotov brat Vuk uz svesrdnu Tursku podršku zahtevao podelu Despotovine, imao priliku da pokaže praktičan vojni značaj. Kralj Žigmund Luksembruški se lično stavio na čelo vojske koja je trebala da se suprotstavi Osmanlijama. Nažalost. Turska sila je i pored velikih unutrašnjih problema i dalje bila nezadrživa.</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><span style="font-family: inherit;">Prihvativši vazalni odnos prema Ugarskoj, despot Stefan dobio je od kralja Žigmunda Luksembruškog velike posede. Vazalni odnos, posedi ali i obaveze prema Redu Zmaja, uzrokovali su njegove česte odlaske u Budim, na </span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>s</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">a</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>bore
</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">
</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">u</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">g</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">a</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>rsk</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">o</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>g
</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">
</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>plems</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.2pt;">t</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>v</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">a</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>,
</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">
</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>na
</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">
</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>svoje
</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">
</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>pose</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">d</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>e
</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">
</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">a</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>li
</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.3pt;">
</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>i
</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.2pt;">
</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>na
</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">
</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>p</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">r</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>isu</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">s</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>tvovanje
v</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">e</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>likim</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">
</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>vi</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">t</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: -0.1pt;">e</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>škim</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: 0.1pt;">
</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>turnir</span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span><span style="letter-spacing: -0.2pt;">i</span></span></span><span style="font-family: Times New Roman, serif; text-align: left;"><span>ma.</span></span><sup style="text-align: left;"><span style="font-family: Times New Roman, serif;"><span style="color: #fcff01;"><b>1*</b></span></span></sup><span style="font-family: inherit;"> Zahvaljujući praksi koja je vladala na Zapadu, Despot je imao čast da izvestan broj vitezova primi u Red. Konstantin Filozof nas obaveštava o ugledu koji je Stefan imao kod zapadnih vitezova. „A ovaj i kraljeve blagorodne i vitezove imaše vlast venčavati, tako da su se ovi ponosili više od sviju kraljevih (vitezova) govoreći: Meni despot viteštvo uruči.” (Konstantin Filozof, 109) Jedan od njegovih vitezova pobedio je na velikom turniru 1411 godine. „Dolažahu najsvetliji njihovi i najhrabriji da služe Despotu,kao pred kraljem, i na saboru svih knezova jedan od vitezova blagočastivoga (Stefana) obori najsilnije i uze venac pobede.” (Konstantin Filozof, 109)</span></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4q3ZXrcsFkIX-SzyieYVmzdaJbDC1GDiPEQO-GOGv0Vv3TIX-gXSVzxtqnO2oFtBsdRx-Wus4l4x0On0aVdsyKzRPU6XZAEIr-AM72RvxhcLajSMfNid5Ywj14ivxr9Dkoe0X7GB7j8S2fxtCOdJPGNVF3h_SG0Fk6mUWPGK8zluMi9O_CHorAkIe/s900/EqjkjJZXAAATrTe.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="675" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4q3ZXrcsFkIX-SzyieYVmzdaJbDC1GDiPEQO-GOGv0Vv3TIX-gXSVzxtqnO2oFtBsdRx-Wus4l4x0On0aVdsyKzRPU6XZAEIr-AM72RvxhcLajSMfNid5Ywj14ivxr9Dkoe0X7GB7j8S2fxtCOdJPGNVF3h_SG0Fk6mUWPGK8zluMi9O_CHorAkIe/w480-h640/EqjkjJZXAAATrTe.jpg" width="480" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">mač despota Stefana Lazarevića</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Vidimo de je despot Stefan uživao za jednog „šizmatika” neverovatan ugled među Zapadnim vitezovima. Pored navedenih osobina, ovakvom ugledu sigurno je doprinela i činjenica da je uspeo da sredi prilike u svojoj zemlji. To je postigao zahvaljujući reformi državne uprave i vojne organizacije čiji je uspeh zavisio isključivo od Despotove ličnosti i njegovog angažovanja. Ova aktivnost u mnogome je doprinela da se visoki prihodi slivaju u Despotovu riznicu, što je i omogućilo opremanje i izdržavanje respektabilne vojske, uspešnu diplomatsku aktivnost i samim tim veći politički značaj Despotovine i samog Despota. Pre svega ovakvom stanju doprineli su visoki prihodi iz mnogobrojnih rudnika širom Srbije. Rudarsku tehniku doneli su u Srbiju Sasi, ali se ta tehnika morala bogatiti i razvijati.<b><span style="color: #fcff01;">2* </span></b>Srpsko rudarsko zakonodavstvo srednjeg veka sadrži pravne elemente, koji su toliko bili ekonomsko funkcionalni, da je i dve stotine godina posle nastanka ovo zakonodavstvo i dalje bilo u upotrebi. Može se reći da je na stabilnost rudarske tehnike uticao i položaj radnika i da je on bio naročito povoljan za vreme Despotove vladavine. Iz raznih izvora saznajemo da je radna nedelja bila petodnevna, da je smena trajala 6 sati i da je radnik mogao raditi samo jednu smenu dnevno. (Biljana Marković, Zakon o rudnicima Despota Stefana Lazarevića i rezultati rudarske eksploatacije, Despotovac, 2009, str. 60)</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Iz biografije Konstantina filozofa pomalja se osoba puna svetovnih, viteških vrlina: on je neustrašivi ratnik i vojskovođa, sposoban državnik, ali i ljubitelj umetnosti i knjiga. Njegova otvorenost prema ovozemaljskom životu, možda je uz činjenicu da nije pripadao svetorodnoj dinastiji Nemanjića, razlog zašto nije posle smrti kanonizovan. Crkva je u XX veku ovu nepravdu ispravila, a svima nama i na taj način omogućila da se iskreno klanjamo ovoj retkoj i blistavoj ličnosti naše tmurne prošlosti.</span></div><div><span style="font-family: inherit;"><br /></span></div><div><b><i>fusnote</i></b></div><div><div style="text-align: justify;"><span><b><span style="color: #fcff01;">1*</span> Despot je u Budimu imao i palatu koja se nalazila u središnjem delu gradskog naselja. U izvorima se pominje kao velika kamena kuća i prema arheološkim istraživanjima posle Drugog svetskog rata nalazila se u delu današnje Skupštinske ulice. Jovanka Kalić je zaključila da se zgrada nalazila na mestu današnje građevine br 9. Inače 1985 postavljena je spomen ploča sa likom despota Stefana Lazarevića na fasadi te zgrade, sa dvojezičnim natpisom. (Jovanka Kalić,101)</b></span></div><div style="text-align: justify;"><span><b><br /></b></span></div><div style="text-align: justify;"><span><b><span style="color: #fcff01;">2*</span> Tako jedan izveštaj sa početka organizovanja turske vlasti odnosi se na dubinu kopanja u oknima. Kaže se da su rudari iz Novog Brda silazili u dubinu do 180-190 metara. A dostignuta dubina kopanja u srednjem veku je iznosila 200 metara. (Sima Ćirković, Proizvodnja, zanat i tehnika u Srbiji srednjeg veka, Rabotnici, vojnici,</b></span></div><div style="text-align: justify;"><span><b>duhovnici, Beograd, 1997, str.74</b></span></div></div></div>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-59971390683882732032022-05-04T19:19:00.011+02:002022-06-01T23:59:26.716+02:00Templari - Vitezovi Hristovog groba i Solomonovog Hrama<h2 style="text-align: center;"><br /></h2><h2 style="text-align: center;"><span style="color: #04ff00;">O istoriji Templara </span></h2><h2 style="text-align: center;"><span style="color: #04ff00;">Red siromašnih vitezova Hrista i Solomonovog Hrama</span></h2><div><br /></div><div><br /></div><div><div style="text-align: justify;">Već vekovima Templari predstavljaju sinonim za mističnost. Neumitna sudbina postala je značajniji deo njihovog nasleđa nego dva veka uporne borbe na Bliskom istoku. Templari su tako postali još jedna velika svetska misterija.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Od početka do kraja oko Templara se vodi bitka između realnosti i fikcije. Istorijsko postojanje Templara i njihova bitna uloga u rasponu od XII do XIV veka nisu nimalo sporni, ali konstantno je prisutna tendencija da se u priču o njima implantiraju neki interesantni detalji, koji najčešće imaju sasvim fantastičan prefiks.</div></div><div><br /></div><h2 style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmYNMwydiRl0pHaRtGvJRCD51zwZ0YL9fYscXDk12bFkzUfTbsx5iGp9nEReNqAftl2bSBMY1-z3J-lCDthXwBIYJmrDu7z6YCRzjeacXGIfKMuo-eqS1bw9mRXAE5jqmPCuFczCLl_SeqHYw4KjJHrMYphM7U6Os1ejZ72AjfRiAHWkRPgocN4CfJ/s350/Knights_Templar_Cross.svg%20-%20Copy%201.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="350" data-original-width="350" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmYNMwydiRl0pHaRtGvJRCD51zwZ0YL9fYscXDk12bFkzUfTbsx5iGp9nEReNqAftl2bSBMY1-z3J-lCDthXwBIYJmrDu7z6YCRzjeacXGIfKMuo-eqS1bw9mRXAE5jqmPCuFczCLl_SeqHYw4KjJHrMYphM7U6Os1ejZ72AjfRiAHWkRPgocN4CfJ/w320-h320/Knights_Templar_Cross.svg%20-%20Copy%201.png" width="320" /></a></h2><div style="text-align: justify;"><div><b><span style="font-size: medium;">Interesantno je pomenuti da je Veliki Prior američkog Templarskog Reda od 1964. do smrti 1970. godine bio niko drugi do bivši jugoslovenski kralj Petar II.</span></b></div><div><br /></div><div>Templari su produkt Krstaških ratova. Po završetku Prvog krstaškog rata 1099. godine, te osnivanju malih hrišćanskih država na tlu Palestine, među zapadnohrišćanskim vitezovima pojavljuje se potreba formiranja Redova čija će primarna uloga biti da čuvaju institucije koje se nalaze u novoosvojenoj Svetoj Zemlji. Jedan takav Red formiran je već oko 1100. godine, a u istoriji je ostao poznat kao Red Vitezova Jovanovaca, zvali su ih i hospitalci, jer im je primarna misija bila da vode računa o bolesnim i ranjenim. Uloga hospitalaca u istoriji je ogromna, ali oni su zauvek ostali u senci Reda koji je formiran 18 godina kasnije.</div><div><br /></div><div>Godine 1118. čovek po imenu Igo de Pajens došao je sa još osmoricom vitezova u audijenciju jerusalimskom kralju Balduinu II da od njega izmoli dozvolu za osnivanje novog viteško-monaškog Reda, čija bi funkcija bila zaštita hodočasnika na putevima Svete Zemlje. Tako je stvoren Red vitezova Templara (Pauperes Commilitiones Christi Templique Salomonis). Bio je to još jedan Red čije je ustrojstvo bilo viteško-monaško, odnosno njegovi članovi su istovremeno bili i borbeni oklopljeni vitezovi na konjima i monasi koji revnosno obavljaju svoje duhovne dužnosti. Igo de Pajens je do smrti 1136. godine obavljao funkciju Velikog Majstora Reda, tj. apsolutnog vođe organziacije.</div><div><br /></div></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiGhGIeGn6kllZJ6mImBRNGjp5lJcw7XfPhMz1YzkeYO1RriwNdgVP0JjSeAkajTkyR4CfNzNsTjOq30Su0waSWxAR7cErYnEPl8y7yqox4n3cO0zUU7tnYj9M52NPM_mTULaRnJBve11Unl0gZiCWY3n8-LTj3EhzESccMcYRXFczJOtAyJCph4WFD/s1845/Hugues_de_Payens_(Versailles).jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1845" data-original-width="995" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiGhGIeGn6kllZJ6mImBRNGjp5lJcw7XfPhMz1YzkeYO1RriwNdgVP0JjSeAkajTkyR4CfNzNsTjOq30Su0waSWxAR7cErYnEPl8y7yqox4n3cO0zUU7tnYj9M52NPM_mTULaRnJBve11Unl0gZiCWY3n8-LTj3EhzESccMcYRXFczJOtAyJCph4WFD/w346-h640/Hugues_de_Payens_(Versailles).jpg" width="346" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: justify;"><div>Na crkvenom koncilu u gradu Troa, 1128-1129, Templari su zvanično priznati od pape, a poznati teolog tog vremena, Bernar de Klervoa, potrudio se da za njih sastavi pravilo službe u 76 tačaka. Bilo je to donekle modifikovano pravilo <a href="https://sh.wikipedia.org/wiki/Benediktinci" target="_blank">benediktanskog reda</a>, sa jasnim <a href="https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A6%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%B5%D1%80%D1%86%D0%B8%D1%82%D0%B8" target="_blank">cistercitskim uplivom</a>. Templari su, dakle, počeli sa devet ljudi, a uskoro su postali jedna od najmoćnijih institucija u tadašnjem hrišćanskom svetu. Ovo je zaista čudno i kasnije je postalo jedan od izvora za konstrukcije raznih legendi o Templarima. Kralj Balduin II im je za sedište dao deo svoje palate, Al-Aksa Moske. Upravo na toj lokaciji nekad davno je egzistirao Solomonov hram. Po njemu su Templari (Hramovnici) dobili ime (eng. temple=hram). Projekat krstaških država je bio multinacionalan pa su se tako u kasu za logističku podršku Reda ubrzo počele slivati velike sume novca iz svih evropskih zemalja koje su imale dodir sa krstaškim svetom. Osim toga, jasno je da su Templari imali izuzetno jake veze u samom Vatikanu, jer je papa proklamovao da oni nisu odgovorni nikom drugom nego samo njemu. Tako su vitezovi čiji je zaštitni znak bio crveni krst na beloj podlozi (nešto kao današnja engleska zastava) nesmetano širili svoju moć i bogatstvo. Na teritoriji Palestine su izgradili kompleksnu mrežu veličanstvenih utvrđenja, a razvili su i vrlo efikasan bankarski sistem, tj. postali su prva internacionalna finansijska institucija, često dovodeći u finansijsku zavisnost (zajmovima) i vladare pojedinih država. Smatra se da su početkom XIV veka pod svojom vlašću imali preko 9000 poseda širom Evrope. U Ugarskom kraljevstvu, koje je tada obuhvatalo i Hrvatsku, te severozapadne delove današnje Republike Srpske (između ostalog i Banja Luku) Templari su imali mnoštvo svojih samostana. Jedan od takvih je bio u Dubici, a centar njihovog ovdašnjeg Reda je bio u hrvatskom Vranu. S vremenom su krstaši izgubili Jerusalim (1187.), a potom sve više bili potiskivani iz Svete Zemlje. Vojnici-monasi su zato štab prebacili na Kipar, a svoje centralno sedište u Pariz. Iako su Templari takođe bili multinacionana organizacija, nikad se nije gubila iz vida francuska prevlast u njihovim redovima.ˇ</div><div><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6xHiALGBhyxkSx6K0_elXnbwjODBB1mLSRfDCaXjKBABrqLly_iDbVSl5SnvDJ1QK1LhSXLlrMNujAGl_ls0uH_c3_ku5IKP3I_OZGds2Q6BiPb27J91E5pqkEm1gFQN90eiHVO4di3sc2jjz_W4ByeuDdOmqIj7cqtsQ1k1zoxa0MuQ6WcbbCBwO/s1000/2022-05-24_172642.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="306" data-original-width="1000" height="195" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6xHiALGBhyxkSx6K0_elXnbwjODBB1mLSRfDCaXjKBABrqLly_iDbVSl5SnvDJ1QK1LhSXLlrMNujAGl_ls0uH_c3_ku5IKP3I_OZGds2Q6BiPb27J91E5pqkEm1gFQN90eiHVO4di3sc2jjz_W4ByeuDdOmqIj7cqtsQ1k1zoxa0MuQ6WcbbCBwO/w640-h195/2022-05-24_172642.jpg" width="640" /></a></div><div><br /></div><div>Po padu Akre 1291. godine, krstaši su napokon bili prisiljeni da napuste Svetu Zemlju i vrate se u Evropu. Smatra se da je u borbama protiv muslimana tokom 200 godina poginulo oko 20.000 Templara. U to vreme Templari su toliko razvili svoju evropsku mrežu da se činilo kako im zla sudbina u Palestini nije nimalo smetala. Njihovo bogatstvo i moć su bili ogromni, pa je najlogičnija posedovanje svega bila pojava zavisti kod drugih pojedinaca i institucija koji su težili istom. Od XI do XIII veka nemački carevi i rimske pape su vodili gigantsku bitku za ostvarenje prevlasti u hrišćanskom svetu. Epilog je bio totalni krah centralizacije u Svetom Rimskom Carstvu, ali i slabljenje papske moći. Ovaj pad večitih rivala najbolje su iskoristili oni za koje se po logici stvari tada otvarao prostor - francuski kraljevi.</div><div><br /></div><div>Filip IV Lepi, francuski kralj 1285-1314, krenuo je u svojevrsni rat protiv papstva, onda kad je ono već bilo izmoreno dugotrajnom borbom sa nemačkim vladarima. Ova borba se pogotovo rasplamsala u vreme pontifikata pape Bonifacija XIII (1295-1303). Filip IV je ekskomuniciran, ali to ovoga puta nije imalo efekta, on je čvrsto pod svoju kontrolu stavio crkvu u Francuskoj, te na kraju doveo do toga da pape postanu pijuni u njegovim rukama. To je posebno bio slučaj sa papom Klementom V (1305-1314). Za vreme njegovog ponitifikata sedište papa prebačeno je u francuski Avinjon, pa je kontrola francuskog kralja bila još izraženija. Filip se odavno polakomio za Templarskim bogatstvom, pa je video svoju veliku priliku. S druge strane i papa je tražio restauraciju vatikanske moći te je tražio način da se reši svih protivnika. U pomalo apsurdnoj situaciji i Filip i Klement su smatrali da Templari mogu biti moćno oružje u rukama protivnika, te da ih zato treba uništiti. U noći 12. oktobra 1307. godine Veliki Majstor Reda, Žak de Mole, i svi Templari koji su se nalazili u pariskom sedištu pohapšeni su od strane kraljevskih trupa, pod izgovorom da su jeretici (navodno su obožavali idola po imenu Bafomet). Tako je počeo mučan proces protiv Templarske organizacije, završen tek sedam godina kasnije. Templari su svuda u Evropi stavljeni van zakona i sva njihova moć i bogatstvo nisu im mogli pomoći da se sačuvaju od propasti. Klement je svojom bulom Vox in Excelso, od 22. marta 1312. godine, zvanično ukinuo Templarski Red, a nešto kasnije, 2. maja iste godine, bulom Ad Providam sva Templarska imanja dodelio hospitalcima. U zatovorima su Templari mučeni uz široku primenu sprava koje su u to vreme bile na vrhuncu upotrebe, uz usijano gvožđe i zabijanje eksera pod nokte nije bilo teško iz čoveka izvući priznanja i za one stvari sa kojima nikad nije imao veze.</div><div><br /></div><div>Tako se Templari spaljivani, iako je istraga vođena u većini zemalja pokazala da krivica u kontekstu jeresi ne postoji. Ponosni vođa Reda, Žak de Mole, i njegov najbliži saradnik Žofroa de Šarne na kraju su odbili zatvorsku kaznu tako što su izjavili da su njihova priznanja bila izvučena na silu. Naravno, u to vreme kazna za tako nešto bila je smrt na lomači. Ujutro 18. marta 1314. posle sedam godina mučenja de Mole i de Šarne su spaljeni na zajedničkoj lomači podignutoj na Jevrejskom ostrvu na Seni, kod Pariza. Neki izvori govore o tome da je Žak de Mole, u trenutku kada su ga već lizali plamenovi sa lomače zaurlao: "<b>Klemente, i ti, Filipe, izdajice vere, obojici vam dodjeljujem Božji sud! Tebi, Klemente, za 40 dana, a tebi, Filipe, u toku godine!</b>"</div><div><br /></div></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgxfx29bPyGcHWl0XhzdgsAWiU01fBCRm7qQnxBIPRLfNnTyFw4oWZ6ssDsht82UEeiJI_GCiy1tbdAe4_eqn3PBcptTk4K1t2910dCIH2xN80uXOs9naKbBgRYM5EmzHqVGnGNpYeK5OuJA4FmIEJ1gF8_qKTHAshQMOdbCuNNjUQJO7AZvJlfOK2S/s2342/JacquesdeMolay.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2342" data-original-width="1503" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgxfx29bPyGcHWl0XhzdgsAWiU01fBCRm7qQnxBIPRLfNnTyFw4oWZ6ssDsht82UEeiJI_GCiy1tbdAe4_eqn3PBcptTk4K1t2910dCIH2xN80uXOs9naKbBgRYM5EmzHqVGnGNpYeK5OuJA4FmIEJ1gF8_qKTHAshQMOdbCuNNjUQJO7AZvJlfOK2S/w410-h640/JacquesdeMolay.jpg" width="410" /></a></div><div style="text-align: justify;"><div>Da li je ovo bilo najpoznatije prokletstvo u poznatoj istoriji ili samo kasnije na osnovu igre slučaja iskonstruisana priča kako bi se Templarska moć pokazala u božanskom svetlu, verovatno nikad neće biti utvrđeno. Međutim, nepobitna je činjenica da je papa Klement V umro 28 dana kasnije (imao je 49 godina), a kralj Filip IV 29. novembra iste godine (imao je 46 godina). Uz to ide i činjenca da su tri Filipova sina umrla u narednih 14 godina, a da nijedan nije ostavio muškog naslednika, pa se 1328. godine ugasila dinastija Kapeta. Tu, uglavnom, prestaje istorija i počinje legenda.</div><div><br /></div><div>Tokom poslednjih godina pojavio se čitav niz eksperata i eksperata na planu rasvetljavanja Templarske sudbine. Oni su na tržište izbacili čitav niz teorija (a sve se to jako dobro prodalo) o Templarskoj mističnosti. Istorijski je neosporno da su Templari u nekim zemljama pošteđeni. Tako su u Portugalu preživeli, samo su promenili ime i postali Hristov Red. Stiven Defo i Elen Batler, međutim, u svojoj knjizi "The Warriors and the Bankers" nastoje publiku uveriti da su Templari kasnije odigrali bitnu ulogu i u drugim državama. Uopšte postoji tendencija da se Templari povežu sa svim relevantnijim istorijskim događajima tog vremena ako postoji adekvatna temporalna konekcija. Tako su Templari odgovorni za nastanak Švajcarske, jer baš u to vreme pada osnivanje prvih švajcarskih kantona. Isto tako, Templari su pomogli škotskom kralju Robertu Brusu u borbi protiv Engleza kod Benokburna itd. Za Templare se smatra da su posedovali mnoge svete relikvije, npr. Sveti Gral. U stvari, kako nas uverava Vilijem Men, u svojoj knjizi "The Labyrinth of the Grail", taj Sveti Gral je u Templarskom slučaju bio samo personifikacija drevnih znanja koja su oni posedovali, između ostalog i znanja o navigaciji, koja su im omogućavala da mnogo pre Kolumba i Vasko-a de Game putuju do Amerike u Indije?. Za Templare je vezana i priča o slavnom pokrovu iz Torina, platnu kojim je pokriveno Isusovo telo posle raspeća. Činjenica da je C-14 analiza koja je urađena 1988. pokazala da navedeno platno nikako nije moglo imati veze sa Isusom, nego je nastalo u periodu 1260-1360, navela je Kristofera Najta i Roberta Lomasa (Hiramov Ključ) na zaključak da lik na platnu nije niko drugi nego Žak de Mole, posednji Veliki Majstoa Templarskog Reda. Tim platnom su ga, navodno, njegovi saborci prekrili neposredno pre izvođenja na lomaču, kako bi platno kasnije iskoristili u magijske svrhe, tj. u vaskrsavanje de Molea...</div><div><br /></div></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="304" src="https://www.youtube.com/embed/VoF9HUvYPKs" width="484" youtube-src-id="VoF9HUvYPKs"></iframe></div><p></p><div style="text-align: justify;">U svakom slučaju templarska tradicija se nije ugasila sa lomačom iz 1314. godine. Navodno, de Mole je u zatovru svoja ovlašćenja prenio na Jovana Marka Larmenijusa, koji je postao sledeći Veliki Majstor, pa se ta dinastija nastavila u beskraj, samo što je delovala pod velom tajnosti. Godine 1705. Filip, vojvoda od Orleana, a kasnije francuski regent, ceremonijalno je obnovio Templarski Red, ali to nije imalo nekog naročitog značaja. </div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhKh1nkLJoB-55z4JbRyCpmhLI4VMxnIkF5i_lbafeHVjUFxbf6R_R1ve7JqRZTYOGylTDOGtzdclubG26pWwHL8DfUDbwBP1g29xn5aLkw334RRyXUzc0i0L7Boqiu1__JQ0RBnz1yuJyK2iIQcdodYXdJK-homuO1J2woKdk8qP7tXkCIlRQsZC3a/s513/the-templar-knights.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="390" data-original-width="513" height="304" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhKh1nkLJoB-55z4JbRyCpmhLI4VMxnIkF5i_lbafeHVjUFxbf6R_R1ve7JqRZTYOGylTDOGtzdclubG26pWwHL8DfUDbwBP1g29xn5aLkw334RRyXUzc0i0L7Boqiu1__JQ0RBnz1yuJyK2iIQcdodYXdJK-homuO1J2woKdk8qP7tXkCIlRQsZC3a/w400-h304/the-templar-knights.jpg" width="400" /></a></div><div style="text-align: justify;"><div>Prave osnove modernog Templarstva utemeljene su 1804. godine, kada je pokret revitalizovao Bernar Fabr-Palapra. Od tada Templarstvo se širi svetom, a danas gotovo svaka zemlja ima svoju Templarsku Ložu. Obično se insistira na kraljevskom poreklu Velikih Priora pojedinih loža. <b><span style="font-size: medium;">Tako je interesantno spomenuti da je Veliki Prior američkog Templarskog reda od 1964. do smrti 1970. godine bio niko drugi do bivši jugoslovenski kralj Petar II. </span></b></div><div><br /></div><div>Templarstvo postoji i danas, ali je uglavnom čvrsto inkorporirano u jednu mnogo moćniju organizaciju - masone.</div></div><div style="text-align: justify;"><br /></div>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-73469371586253439902022-04-06T19:34:00.001+02:002022-04-06T19:34:37.006+02:00Održan Međunarodni kongres Sigma svetske lože u Atini<h3 style="text-align: center;">Održan Međunarodni kongres Sigma svetske lože u Atini</h3><div><br /></div><div><span style="background-color: black; font-family: Roboto; font-size: 20px; font-weight: 700; text-transform: uppercase;"><span style="color: #04ff00;">30.03.2022.</span></span></div><div><span style="background-color: white; color: #444444; font-family: Roboto; font-size: 20px; font-weight: 700; text-transform: uppercase;"><br /></span></div><div><div style="font-size: 20px; text-align: center; text-transform: uppercase;"><span style="color: #04ff00; font-family: Roboto;"><b style="background-color: black;">ISKRENO PUTOVANJE KA VEČNOJ SVETLOSTI</b></span></div><div style="font-size: 20px; text-align: center; text-transform: uppercase;"><br /></div><div style="text-align: left;"><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="background-color: black; color: #04ff00;">Beograd, 31. mart 2022 (6022) – U Atini, 26 -27. marta 6022.
godine istinske svetlosti, održan je Međunarodni kongres Sigma svetske lože,
pod pokroviteljstvom Rothschild fondacije. Učešće na iskrenom putovanju ka
večnoj svetlosti, u hramu ispod Akropolja, uzeli su Slobodni zidari, dobri
ljudi čistog srca, poštovaoci Kraljevske umetnosti.</span></p><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgpnVscYgxZ6BeAKtLnRQJmv1-R8_Y5hxDD7j48iCdisl4-oCHSZMgPRDEA3qWVM0-41H06f0C41Pi91aMblGfEaqbQeQD-01wJNZwjKuJDcPq2386LWWZPt5bKQAm6_DsqkdpJFDiWAGpYejKJhli9mXpuDM7XBZ1cgBxn2XJBp0qEHp5Nc0PfE76l/s518/1-19.jpg" imageanchor="1" style="background-color: black; margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="518" data-original-width="388" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgpnVscYgxZ6BeAKtLnRQJmv1-R8_Y5hxDD7j48iCdisl4-oCHSZMgPRDEA3qWVM0-41H06f0C41Pi91aMblGfEaqbQeQD-01wJNZwjKuJDcPq2386LWWZPt5bKQAm6_DsqkdpJFDiWAGpYejKJhli9mXpuDM7XBZ1cgBxn2XJBp0qEHp5Nc0PfE76l/w300-h400/1-19.jpg" width="300" /></a></div><br /></div><div><span style="background-color: black; color: #04ff00;">Razgovaramo sa Velikim Majstorom 33. stepena Sigma Svetske lože Srbije bratom Srećkom koji nam odmah na početku naglašava da se mnogo simbolike veže delegaciju Sigme svetske lože iz Srbije na ovom putovanju.</span></div><div><span style="background-color: white;"><br /></span></div><div><span style="background-color: white;"><br /></span></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5K7xXfsvmchMJ4KpG9knOl7rQ5kaQ-O-L_Rh-wDQCtWRAHiaYOvbwHaWts1BGvjjS5KoxmB3tklIy2IB6Sm3ByOZNR5abh7l7LAQDspE6rwx-9RKYGX4w3Iei7CvKv1kk6MLJWhHm-LbWN4qMt1Qa0EedICNlFa4VeoQDZ7D36ZaaCmLkm3nVR81y/s734/received-1604442073257232.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="734" data-original-width="598" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5K7xXfsvmchMJ4KpG9knOl7rQ5kaQ-O-L_Rh-wDQCtWRAHiaYOvbwHaWts1BGvjjS5KoxmB3tklIy2IB6Sm3ByOZNR5abh7l7LAQDspE6rwx-9RKYGX4w3Iei7CvKv1kk6MLJWhHm-LbWN4qMt1Qa0EedICNlFa4VeoQDZ7D36ZaaCmLkm3nVR81y/w326-h400/received-1604442073257232.jpeg" width="326" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><h3 style="clear: both;">Kada je osnovana Sigma Svetska loža Srbije?</h3><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Istorijski dan za Srpsku masoneriju jeste 10. maj 5912. godine, kada je u Beogradu pod patronatom jednog od masonskih vrhovnih saveta (u ovom slučaju Grčke) osnovan i uspostavljen Vrhovni savet drevnog i prihvaćenog Škotskog reda Srbije, čime je Srpsko Slobodno zidarstvo dobilo nezavisnost. Da se podestimo, najpoznatiji masoni na našim prostorima u periodu pre 1918. godine bili su Sima Milutinović Sarajlija, Stevan Mokranjac, Stevan Sremac, Svetomir Nikolajević, Jovan Đaja, Lazar Paču, Mihailo Vujić, Đorđe Vajfert, Dositej Obradović, kao i mnogi drugi.</div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><h3 style="clear: both;">Zašto je Grčka izabrana da bude domaćin Kongresa?</h3><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Želim da naglasim da je Grčka odigrala važnu ulogu u Srpskoj masoneriji. Nakon 110 godina, ponovo u Grčkoj, u gradu bogova, održan je veličanstven Međunarodni skup Slobodnih zidara, uz uvažavanje i poštovanje različitih kultura, razmišljanja, jezika i običaja, jedinstven u bratskoj ljubavi i iskrenom putovanju do večne svetlosti. Trebalo je biti u Atini i osetiti neverovatnu energiju, pogotovo jer je hram disao punim plućima kao jedno, a svi okupljeni su se povezali u neraskidivi bratski lanac.</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br /></div><h3 style="clear: both; text-align: center;"><span style="background-color: black; box-sizing: border-box; font-family: Amiko; font-weight: 700; text-align: start;"><span style="color: #04ff00; font-size: small;">Ko će biti domaćin za održavanje Kongresa naredne godine?</span></span></h3><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #222222; font-family: Amiko; font-size: 16px; font-weight: 700; text-align: start;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj_P2GlvomBnuRTG_uVdJcRZD6i3eUQqai1wvwCkys4aX5xf5m_qDVcg0-8YJC3DnwwT5IN6AOvcmj0kBZMeMsFPPDdagcQPw7ZbEH5GqtvVtBtJlzV9TYvvA15mL1diAasZ5zXOcYXEQfrxhytVl7uM3pR_Gv8T2-McFDKc1oY5dXWhmc9uaptrGCt/s518/1-19.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="518" data-original-width="388" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj_P2GlvomBnuRTG_uVdJcRZD6i3eUQqai1wvwCkys4aX5xf5m_qDVcg0-8YJC3DnwwT5IN6AOvcmj0kBZMeMsFPPDdagcQPw7ZbEH5GqtvVtBtJlzV9TYvvA15mL1diAasZ5zXOcYXEQfrxhytVl7uM3pR_Gv8T2-McFDKc1oY5dXWhmc9uaptrGCt/w300-h400/1-19.jpg" width="300" /></a></div><br /><span style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #222222; font-family: Amiko; font-size: 16px; font-weight: 700; text-align: start;"><br /></span></div></div><br /><div style="text-align: justify;"><span style="background-color: black; color: #04ff00;">Na Kongresu u Atini, Savet Sigma Svetske lože je doneo odluku da se VIII Kongres održi u Beogradu, 23. juna 6023. godine u organizaciji Sigma Svetske lože Srbije. Izabran je dan svetog Jovana, zaštitnika Slobodnih zidara, dan za okupljanje kako bismo se osvrnuli na svoju prošlost i razmislili o budućnosti. Slobodni zidari proslavljaju ovaj praznik ritualno, i sastaju se kako bi obeležili završetak masonske godine. To će biti najveći skup masona na Balkanu ikada organizovan. Svakako ćemo se truditi da budemo dobri domaćini našoj braći koja nam dolaze u goste.</span></div></div><div style="text-align: justify;"><span style="background-color: white;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="background-color: white;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIiX3ZjUEz8JihVHf9bm6s69_f4Xy4mG8nWcyejnVe_ji6-4QtunXAWQrCeHWHDyuXvnOI8aIQ3x9d_soSEunRxCpsc8XNpzRZKtOpJRZkn49oEdkxGQGEEOkgAZOQisb0qsV95OJ5bL7l6rYCtLcuW7ltp74ONcpIFofuLVK7KH1l8U_tGw_cV1tk/s668/3-9.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="540" data-original-width="668" height="324" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIiX3ZjUEz8JihVHf9bm6s69_f4Xy4mG8nWcyejnVe_ji6-4QtunXAWQrCeHWHDyuXvnOI8aIQ3x9d_soSEunRxCpsc8XNpzRZKtOpJRZkn49oEdkxGQGEEOkgAZOQisb0qsV95OJ5bL7l6rYCtLcuW7ltp74ONcpIFofuLVK7KH1l8U_tGw_cV1tk/w400-h324/3-9.jpg" width="400" /></a></div><div style="text-align: justify;"><br /></div><h3 style="text-align: center;">Koji su dalji koraci Sigme?</h3><div><br /></div><div>Imamo godinu dana da ojačamo naš bratski lanac. To podraumeva prvenstveno rad na samom sebi, a onda i na našem neposrednom okruženju. Bitno je da naš zajednički rad na osnaživanju svetlosti čoveka i čovečanstva do Čovečnosti bude obasjan svetlošću, mudrošču, snagom i lepotom. Samo da ponovim, da je za delegaciju Sigma Svetske lože Srbije, ovaj kongres upamćen i po još još jednom važnom događaju. Potpisali smo Akt o prijateljstvu, priznanju i međusobnom saradnji sa braćom iz Grčke, Italije i Rumunije, sa željom da u neposrednom kontaktu jačamo naš bratski lanac, praveći jaku i ozbiljnu Masonsku uniju na tlu Evrope. Sijaće Sigma na Masonskom nebu Evrope dugo, dugo! NEKA BUDE TAKO🌿</div><span style="background-color: white;"><br /></span></div>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-27652225327626804132022-03-19T17:13:00.001+01:002022-03-20T05:45:29.017+01:00Žak de Mole - Jacobus Burgundus Molensis<h3 style="text-align: center;"> Jacobus Burgundus Molensis</h3><p><br /></p><p>Žak de Mole je bio poslednji veliki Majstor Vitezova Templara, koji je na današnji dan spaljen na lomači 1314. Njegovo ime ima hermetičko značenje: </p><p></p><ul style="text-align: left;"><li> Jakin </li><li> Boaz </li><li> Mac Benac </li></ul><p></p><p style="text-align: justify;">Ignis – Maris – Balneum – inicijali predstavljaju alhemijski proces pripreme Materije Velikog dela. Kraljevska Umetnost je sačuvala znanje o transformaciji (transmutaciji) Neobrađenog kamena u Kubni i Savršeno obrađeni Kamen. Alhemija je ulivala nadu i pomagala Posvećeniku da se vrati u stanje iskonskog zdravlja kakvo je imao Adam. To se postiže preko Usavršavanja Kamena Filozofa. Kolone J i B su stubovi Vatre i Oblaka iz Starog Zaveta. Mac Benac (Mahabon-Moaben) je Univerzalna So – koja je i ’’Magnet’’ – Hiram. Akacija na grobu Majstora Hirama je Istinska Materija Filozofa – iz koje Majstori crpe svoje ’’blago Hrama’’. To je Prava Svetlost Sveta iz koje se Majstor Hiram uzdigao – ’’pod maskom Iskupitelja’’. Tri stuba u Hramu su tri glavne Faze Veledela – Nigredo – Albedo i Rubedo. Mac Benac (Mak Benak) je Škotska verzija imena jednog od odbeglih Francuskih Vitezova Templara, koji je sa sobom u Škotsku poneo ’’Testament de Molay’’ – misteriozni Templarski rukopis sa alhemijskih metodama transmutacije metala uvijenih u mistične simbole. Jedan od stepenova Masonerije se upravo bavi ’’transmisijom’’ Znanja koje je bilo u posedu Reda Hramovnika. </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiedYQa9NU_craI4Nk50ITrb91OrmgGIjEIn9qPIi2kM69WxYPNAFRJOW3C4HQo3xCV4Yg_8TIsHRkCcY8S-YM6PDEbXgBBtLBvAgNou_7Tdw8BxC7NRPe9kFkzzioAErwtLd-2S0hgtJYjqTudYLOA81Tu-_0t4tOjnRLeMmmlmlPwOi1EIezEpIzm=s1870" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1870" data-original-width="1200" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiedYQa9NU_craI4Nk50ITrb91OrmgGIjEIn9qPIi2kM69WxYPNAFRJOW3C4HQo3xCV4Yg_8TIsHRkCcY8S-YM6PDEbXgBBtLBvAgNou_7Tdw8BxC7NRPe9kFkzzioAErwtLd-2S0hgtJYjqTudYLOA81Tu-_0t4tOjnRLeMmmlmlPwOi1EIezEpIzm=w410-h640" width="410" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Žak de Mole umire, kao i sam Red – ali kao Feniks-Hiram biva uzdignut i pokriven Masonskim Redom. Filip Lepi, Francuski kralj, želeo je da se dokopa Tajnog Templarskog rituala ’’uzdizanja’’, koji je podrazumevao da Kandidat ostane u grobu-kripti tri dana zatvoren, pre nego što bude uzdignut. Pre nego što bi bio položen u grob, Kandidat je ispijao napitak koji ga je uvodio u izmenjeno stanje svesti – i stanje blisko smrti. Kada su Inkvizitori ispitivali zatočene Vitezove Templare o tom ritualu, govorili su: ’’radije bih dozvolio da mi glava bude odrubljena nego da izdam poverenu mi Tajnu’’! </div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-51140831156596577972022-03-17T13:11:00.004+01:002022-03-22T16:50:15.296+01:00Obred Memfis Mizraim<h3 style="text-align: center;"> Obred Memfis Mizraim</h3><div><br /></div><div><div style="text-align: justify;">Jedan od posebno upečatljivih stepenova Masonerije, Škotskog Obreda Drevnog i Prihvaćenog, ali i Drevnog i Izvornog Obreda Memfis Mizraim, je onaj Viteza Medene Zmije – ’’Zmije od Međi’’. Legenda stepena govori o vremenu lutanja Jevreja kroz pustinju i događaju koji se zbio na Horivu. Obeshrabreni i umorni počeli su da govore protiv Boga i Mojsija. Otrovnim zmijama Bog učini da ljudi shvate posledice gubitka vere i nezadovoljstva. Kada uvideše gde su pogrešili, moljaše Boga i Mojsija da od njih ukloni zmije otrovnice. Mojsije sledeći Božja uputstva načini zmiju od međi (bakra) te svakoga koga je ujela zmija, ako bi je pogledao, on ožive i ozdravi. Pouka stepena sugeriše, da nije zmija ta koja je iscelila ljude, već vera u Boga da će ih izlečiti i odvesti u Zemlju obećanu. Zmija je bila obešena na Tau krst. Naziv zmije je Nehuštan, od hebrejske reči ’’nehhoshet’ – bakar. Dužnost Viteza Medene Zmije je očišćenje duše od mulja i blata materijalnog sveta i obnavljanje vere. Svaki se čovek, pa i narodi, kad tad se suočavaju sa periodima ’’pustinje’’, praćeni padom morala i gubitkom vere. Ovaj stepen poziva na očuvanje vere u sebe, jednih u druge i Boga. Prema kabalističkom tumačenju, zmija koja se uzdiže na Mojsijevom štapu je ’’Zmija Mudrosti’’, koja Inicijata vodi ka Kruni na Drvetu života. Na Dalekom Istoku je poznata kao Kundalini, kosmička vatrena energija duhovne svesti; koja otvara i pročišćava energetske centre – čakre. Na ovom stepenu se ostvaruje buđenje u Kosmičku svest, sagledvanjem sveopšte harmonije i vertikale i horizontale, obuhvatajući sve sfere i njihove međusobne odnose. Numerička vrednost Mojsijeve zmije je, s pram kabalističkog tumačenja, 358, koji je i broj ’’Mesije’’. Zlatni Tau-krst je amblem Večnog života. </div><div><br /></div><div>Stupor Mundi. 🌹</div></div><div><br /></div>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-18211150648174127932022-03-17T13:04:00.003+01:002022-03-18T10:38:01.293+01:00Merovinška Loza<h3 style="text-align: center;"><br /></h3><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><h3 style="clear: both;">Merovinška Loza</h3><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Hilderik I je bio Merovinški kralj, Salijskih Franaka. Poreklom je iz Panonije, preciznije, rođen je na mestu današnje Sremske Mitrovice; kao i mnogi Merovinzi posle njega. Hilderik I iz Panonije odlazi u Orlean da bi tamo bio podignut na štitu, s hodno drevnom ritualu, postavši kraljem Merovinga. Iz Galije putuje u Irsku gde je postao Sveti Patrik. </div><div><br /></div></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg6K0lcc84otctdxax9K7cEoN9MGfM2oKhnUIJH8a2Hlw52zD6Foo_yHVSeBg4ghvjLCZ_-mIiglWaGhiLe4aJH73P-lDrcp_1LxWwmJHUNYgahuS87kzw3puUNQehsOllJeUCB_pYkGrONhMMo2ZdcBcfNIiXEhS6deZvgh4J2x8yw7U7VCyRsn2Lb=s1000" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: left;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="666" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg6K0lcc84otctdxax9K7cEoN9MGfM2oKhnUIJH8a2Hlw52zD6Foo_yHVSeBg4ghvjLCZ_-mIiglWaGhiLe4aJH73P-lDrcp_1LxWwmJHUNYgahuS87kzw3puUNQehsOllJeUCB_pYkGrONhMMo2ZdcBcfNIiXEhS6deZvgh4J2x8yw7U7VCyRsn2Lb=w426-h640" width="426" /></a></div><p><br /></p><p style="text-align: justify;"><span style="background-color: black; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"><span style="color: #04ff00;">Nažalost, mnogi Masoni nisu u potpunosti upoznati sa pojedinim detaljima iz istorije masonskog Reda, kao i pojedinim masonskim posvećenicima koji su ostavili dubok i neizbrisiv trag. Istorija Masonerije na tlu Evrope je nedovojiva od istorije Merovinga; koji su je uspostavili i preneli širom evropskog kontinenta. Hilderik je otac proslavljenog Klovisa I, koji će postati prvi merovinški kralj nezavisnog Franačkog kraljevstva. Klovis je ‘’istorijski’’ Kralj Artur, o kome će biti više reči u nekim narednim teksovima. ‘’Okrugli sto’’ kralja Artura je drevni običaj-ritual, koji potiče iz davnina, a koji su praktikovali Kraljevi Ribari. U grobnici kralja Hilderika je otkriveno više od 300 zlatnih pčela, te i to ide u prilog povezanosti Merovinga sa Masonskim Redom, ali i poreklom iz drevnog Izraela; rođaci slavnog Samsona. Pčela je ‘’ljiljan’’ cvet Davidijanske Krvne loze Graala. </span></span></p><p><span style="background-color: black; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"><span style="color: #04ff00;">Stupor Mundi. 🌹</span></span></p>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-27089875531134118302022-03-17T12:49:00.004+01:002022-03-18T12:54:14.399+01:00Katari<h3 style="text-align: center;">Katari</h3><p><br /></p><p style="text-align: justify;">Katari su vodili čist i pravedan život, slobodni ljudi na dobrom glasu, Nažalost bili su gotovo zbrisani sa lica zemlje. Zašto? Samo zbog konkurencije. Katari ili Čisti su, kaže predanje, čuvali neku Veliku tajnu, te je Katolička Crkva želela da je se dokopa. Spominje se neki Svitak ili neka relikvija od velike važnosti. Sasvim je moguće da je reč o nekom Izgubljenom Jevanđelju, tačnije apokrifnom, koje je bilo odbačeno na nekom od Crkvenih sabora; jer je suviše bilo ’’provakativno’’ te se nije uklapalo u uobličenu ’’istinu’’ ili crkvenu dogmu. Četiri Jevanđelja su ’’napisana’’ tendeciozno, te toliko profiltrirana, da je ostala samo gola ljuštura od originala. Ta ‘’izabrana’’ Jevanđelja je napisala Rimska porodica Piso. Oni su bili još jedna u nizu porodica koje su nakon mnogo vekova, preciznije u Venciji, nazivane Crnim Plemstvom. Zapravo je reč o prikrivenom Vavilnskom Kultu, pomešanim sa Mitraizmom, Mazdaizmom, drevnom Egipatskom religijom, profiltriranim Gnosticizmom i drugim ’’mitologijama’’. Ali, šta je sa pravim Isusovim učenjem? Njega je sačuvala Esenska Zajednica ili Deca Svetlosti, Čuvari Saveza - Ebioniti, kako god ih zvali. Nakon rušenja Irodovog Hrama, 70 g.n.e. čitava esenska zajednica je bila uništena od strane rimskih okupatora. ‘’Istorijski Isus’’ umire u trenutku kada rimske legije ulaze da oskrnave Sveti hram. Neki preživeli članovi su sklonili u ’’Pustinju’’. Nakon mnogo vekova dolaze Krstaši, tačnije Templari, koji se susreću se sa Vitezovima Pustinje ili Aurore; koji im predaju originalno Isusovo učenje. Zatim se Ig de Paganus u Jerusalimu susreće sa Pravom Crkvom Jovanovom ili Johanitima, biva Iniciaran u nju od strane Jovana Teokleta. To je linija koja je išla preko ’’Jovana’’, ili Glasnika, koji su negovali čistu Gnostičku tradiciju. Između ostalog njeni su članovi bili Dositej, obzglavljeni sin Kralja ribara, Isus i njegov naslednik Jovan Jevanđelista. No, vratimo se Katarima. Dakle, oni su bili takav trn u oku Katoličkoj crkvi , da su prosto morali biti uklonjeni. Jedan od razloga je i to što su verovali da je Isus imao ’’družbenicu’’, tačnije suprugu. Rabin ne može biti neko ko nije oženjen. Po Jevrejskom običaju, punoletstvo te polna zrelost se sticala kada čovek napuni 13 godina. Tako je i danas u Ortodoksnom Judaizmu. Biti ’’učitelj’’ a ne oženjen u očima Pravovernih Jevreja se smtralno grehom. No, to je samo jedna sporedna priča. Ono što su Katari negovali jesu običaji i način života Esenske zajednice. Katolička Crkva ih je zvala Albigenezi, navodno po obližnjem gradu Albi. Ali, to je daleko od istine. Oni su zapravo bili poklonici ’’kulta’’ Bele Boginje. Nju su poštovali Templari. Pre ''hrišćanskog'' doba, Montsegur je bio posvećen sunčevom kultu Abelija i njegove supruge Balisene; njih su obožavali Kelti. Takođe, zamkom je upravljala porodica Belisen; njihovi potomci i danas postoje. Krstaši predvođeni Simonom de Monforom su opseli zamak Montsegur sa željom da ih provedu lomačama, uzmu ’’relikviju’’ i konačno završe sa njima; sa Katarima. Te Krstaše žedne krvi, gonila je jedna druga ’’legenda’’; ona o Gori Spasenja iz legende o Svetom Gralu. Reč je o Montsalvašu; gde se navodno nalazi Gralski Zamak. Oto Ran će tamo vršiti iskopavanja tokom drugo svetskog rata. Tamo je i izvršio ’’Enduru’’, Katarsko ’’samoubistvo’’, kako esesovcima ne bi pao u ruke. Bio je član Ahnenerbe, ali je postao odmetnu član. Duboko unutar planine, nad kojom se nadvija zamak Montsegur, postoji nekoliko pećina u kojima su Katari vršili svoje obrede. Tako je nastala legenda o ’’skrivenom blagu’’. To ’’blago’’ ili ’’relikvija’’ nikada nisu pali u ruke Krstaša Inkvizitora. Odbranu Montsegura je predvodio Gospodar Ramon de Perela. Sa Aragonskim kraljem i njegovom porodicom je preko tajnih kanala uredio da se ’’relikvija’’ odnese u zamak Monreal de So. Aragonski kraljevi su bili u krvnim vezama sa Merovinzima – potomcima Isusa. Uoči pada Montsegura, četvorica Katara su spuštena konopima niz strmu liticu i uputuli li se ka već dogovorenoj maršruti; zamku Monreal de So. Ta četvorica su se zvala, Amiel Ekar, Igo, Poatven i jedan neznanac. Šta bi mogla biti ’’priroda te relikvije’’? Moguće neki drevni spis koji im je omogućavao da stupe u kontak sa ’’pravim Bogom’’; koji je po Katarima čisti Duh; te kao takav nije tvorac ovog sveta tj. Demijurg. Katari su verovali u dobrog i zlog Boga, jer su bili sledbenici mazdaističke filozofije, odnosno dualizma. To je bio jedan od razlog zbog koga su bili progonjeni. Istinsko blago ili ’’relikvija’’ Katara je možda takođe ’’sveta krv’’, Sveti Graal. </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgvjFnfqxVWeMEaT2fIJYEl7VnV8HqMGrB4g1ucA7I2aKyIsctNqwkkDh42wTLpp1X1hWLhEqNVoPfgJq0DAxTzEpohcqXYRNjp-8aoRfk0qHYIRUvvrPYifFv1R028t2Cs2-JCMG86qVpRZIgluXatVZHMrJdbwXaLez7P7n3VNotkEbRAeXzS6o7V=s491" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="491" data-original-width="349" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgvjFnfqxVWeMEaT2fIJYEl7VnV8HqMGrB4g1ucA7I2aKyIsctNqwkkDh42wTLpp1X1hWLhEqNVoPfgJq0DAxTzEpohcqXYRNjp-8aoRfk0qHYIRUvvrPYifFv1R028t2Cs2-JCMG86qVpRZIgluXatVZHMrJdbwXaLez7P7n3VNotkEbRAeXzS6o7V=s16000" /></a></div><p style="text-align: justify;">Ta četvorica ljudi su bili nekako ’’posebni’’ i njihovi životi su čini se bili važnije od ostalih. Ostali Katari su se svesno žrtvovali zarad Tajne; Tajne koja je nastavili da se prenosi do današnjeg dana i koju čuvaju ‘’Jovani’’. Ako te put nanese Hodočasniče, obiđi Polje Spaljenih podno Montsegura i odaj poštu onima koji su radosno otišli na lomaču, jer su znali da je duša besmrtna, te da će se iz tog pepela iznova roditi. Nastupilo je vreme okrivenja Velikih Tajni čovečanstva. Neke od njih će jako biti ‘’bolne’’ za one koji vekovima manipulišu ljudima, držeći ih kao robove lancima straha i obmane. Kad tad, lanci će pasti. Dajte Slobodu i Mir ljudima. </p><p>U sećanje na Braću i Sestre Katare, koji su na današnji dan mučenički postradali 1244. godine. </p><p> https://youtu.be/Zjcjug6SqVM <br /><br />Stupor Mundi. 🌹</p>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-88847424021975806832022-01-01T11:43:00.003+01:002022-02-25T11:58:16.817+01:00Javni konkurs za upis na seminar "O Iluminatima"<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEh4F7kA06321QjyPH4x3wznaAB48kwdNFkoVpt0PPX6Jkkex43mMFHhAVnNeheRlUX7L7lALTa0tS1oFwGrhDjFQcld32_t0cpSg5ZMeL_8g6T2OUpphR6UkcNk7WykzUjZjmrG0UO_nSJROIY9-N9Aul1yy0-c58JXMYqTzysTteknVFQ2Xt761ZSU=s1095" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="367" data-original-width="1095" height="189" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEh4F7kA06321QjyPH4x3wznaAB48kwdNFkoVpt0PPX6Jkkex43mMFHhAVnNeheRlUX7L7lALTa0tS1oFwGrhDjFQcld32_t0cpSg5ZMeL_8g6T2OUpphR6UkcNk7WykzUjZjmrG0UO_nSJROIY9-N9Aul1yy0-c58JXMYqTzysTteknVFQ2Xt761ZSU=w640-h189" width="640" /></a></div><br /><p></p><p></p><h4 style="text-align: center;">Javni konkurs za upis na seminar "O Iluminatima"</h4><br /><p></p><p style="text-align: justify;">Seminar počinje 2. februara 2022. (polaznici će saznati zašto baš na taj dan) i završava se na Dan Reda Iluminata 1. maja 2022. godine. Pored iniciranih u društva sa tajnama, pravo upisa ostvariće i jedna broj zainteresovanih profanih pojedinaca koji žele da saznaju pravu Istinu o ovom mističnom Bratstvu.</p><p>Prijave za upis i molbe za eventualne dodatne informacije šaljite na:</p><p><a href="mailto:m.d.akademija.b.rogosic@gmail.com">m.d.akademija.b.rogosic@gmail.com</a></p><p style="text-align: justify;">Poslednjih godina, pa i decenija, svedoci smo da se u obliku knjiga, pamfleta, a danas i sajtova, stranica i drugih elektronskih prezentacija objavljuje sve i svašta u vezi Reda Iluminata, koji stoji na samom vrhu hijerarhijske Piramide Moći društava sa tajnama. Sve to zbunjuje zainteresovane i najčešće im daje pogrešnu sliku, jer je većinu napisanog pišu petparački senzacionalisti željni slave i novca. Ima čak i "autora" iz redova određenih Bratstva koji neosnovanim kritikama Iluminata iskazuju strah za pozicioniranje svojih Bratstava koje smatraju "ugroženim" upravo od Iluminata?! Takve okolnosti su i stvorile potrebu da se brojne kontroverze razjasne na istinit način od strane upućenih koji više decenija proučavaju ovu temu na različite načine.</p><p style="text-align: justify;">Veoma nam je važno da istaknemo sledeće: Ovaj seminar ni u kom slučaju ne predstavlja sistem “vrbovanja”, niti se kroz njega omogućava pristup Redu Iluminata na bilo koji način. M.D.A.B. ne zagovara, niti zastupa stavove ovog Reda. M.D.A.B. je nezavisna obrazovna institucija koja radi u slavu Znanja i istražuje i proučava sve društvene fenomene povezane sa Slobodnim Zidarstvom na nepristrasan način.</p><p style="text-align: justify;"><span style="text-align: left;">Na ovom seminaru zainteresovani polaznici će saznati mnogo toga u vezi filozofije i ideologije (posebno šta predstavlja utopiju, a šta je već ostvareno, ili se ostvaruje iz "široke" doktrine Reda), načina delovanja i krajnjih ciljeva Reda Iluminata. Takođe, akcenat će biti i na ritualistici, simbolici, stepenima Reda i generalno ezoterijsko-idejnoj potki, dok će mnogima poznati istorijski podaci biti samo pomenuti, uz naravno - razjašnjavanje nekih nejasnih mesta u skoro 250-godišnjoj istoriji ovog mističnog Reda. Biće pomenuto i prvo javno pojavljivanje Reda na našim prostorima, iako su (istina veoma retki) pripadnici srpskog i drugih ex-YU naroda postajali članovi ovog Bratstva još u 18. veku. Takođe, biće razjašnjene kontroverze oko toga da li je Red ugašen ili je nastavio da radi sve do današnjih dana, kao i o socijalnim grupacijama koje forsiraju priču da Iluminati predstavljaju samo mit, tj. da Red ne postoji već vekovima.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="text-align: left;"><br /></span></p><p style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhKwHQgU-FM6MI4J26iQg0tOPv1Di6YK0ppTfBBlfCufELvY1Ld45WCPFhg6mSD0EKn__uEM_od66g8LM1ZKomhlskkxaDrJSXPr8MLE8v-gxgjzHDjp76TPL_6O5_fg1kPkFAyvTy935jzUBDFI7roUjFyOP5Jjv2zHbm4XzW6_SP8_Brb3FeRCjiD=s355" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="266" data-original-width="355" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhKwHQgU-FM6MI4J26iQg0tOPv1Di6YK0ppTfBBlfCufELvY1Ld45WCPFhg6mSD0EKn__uEM_od66g8LM1ZKomhlskkxaDrJSXPr8MLE8v-gxgjzHDjp76TPL_6O5_fg1kPkFAyvTy935jzUBDFI7roUjFyOP5Jjv2zHbm4XzW6_SP8_Brb3FeRCjiD=s16000" /></a></div><br /><p></p><p style="text-align: justify;">Metod rada se znatno razlikuje od onog na koji su navikli polaznici naše Akademije, i koji važi za (skoro) sve ostale seminare. Ovde je interaktivni pristup obavezan, i nije dovoljno biti samo puki posmatrač. Nakon svakog od segmeneta seminara polaznici će pisati eseje kako bi se kroz takav prikaz njihovog toka misli utvrdilo da li ispravno shvataju materiju, tj. da li su im potrebna dodatna pojašnjenja. Polaznici kojima srpski, hrvatski, bosanski ili crnogorski nisu maternji jezici, moći će da pišu eseje na slovenačkom ili makedonskom, dok ćemo se oko eventualnog korišćenja drugih jezika posebno dogovarati. Osnovni udžbenik biće već poznata knjiga rektora <a href="http://www.slobodnozidarstvo.org/slobodanskrbicinfo" target="_blank">Fr:. Škrbića</a> "<a href="http://www.slobodnozidarstvo.org/uploads/23429/images/Iluminati.jpg?r=3x4&w=400" target="_blank">O Iluminatima</a>", ali će polaznici dobijati i dosta drugog propratnog materijala, gde će naći čak i neke dokumente iz 18. veka koji nisu do sada javno publikovani. Poseban akcenat biće stavljen na veze Slobodnog Zidarstva i Reda Iluminata, što će posebno biti značajno za pripadnike Masonskog Bratstva, koji će moći da shvate značaj Slobodnog Zidarstva koje daje osnovu svim hijerarhijski višim društvima sa tajnama, što ne umanjuje značaj same Masonerije, jer u Piramidi Moći svaki kamen ima svoj izuzetni značaj, pa bio on u temelju, ili na samom vrhu piramide.</p><p style="text-align: justify;">Kao i drugi naši seminari, i ovaj će se organizovati po ON-LINE principu, tj. ne zahteva nikakvo lično prisustvo, već ga mogu pohađati, iz svojih domova, polaznici iz svih zemalja sveta. Konsultacije se vrše "1 na 1", tj. akcenat je personalizaciji i ličnom radu sa svakim od polaznika, gde će se termini i načini komunikacije dogovoriti vodeći računa o dnevnim obavezama, kako polaznika, tako i predavača. Generalno, kurs neće oduzimati puno vremena polaznicima, ali će zahtevati mnogo razmišljanja i iznošenja ličnih stavova, pa oni koji nisu raspoloženi za takav pristup mogu da odaberu neke druge seminare gde se mogu ostvariti dobri rezultati i pasivnijim "slušalačkim" pristupom. </p><p style="text-align: left;">TAJNOST JE ZAGARANTOVANA, što se očekuje i od polaznika, koji se na to obavezuju na samom početku prijemne procedure.</p><p style="text-align: left;">Očekujemo vaše aplikacije... Javite se na: <a href="mailto:m.d.akademija.b.rogosic@gmail.com">m.d.akademija.b.rogosic@gmail.com</a></p>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-7958471600289308592021-12-31T07:00:00.007+01:002022-02-25T09:38:46.187+01:00Masonska Duhovna Akademija Balkana (MDAB)<h4 style="text-align: center;"><span style="font-size: medium;"><b>Masonska Duhovna Akademija Balkana (MDAB)</b></span></h4><div><span style="font-size: medium;"><b><br /></b></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiwLeORHNaJxx4zYcq9Wl9ubC6b_UoI7_y1VTu6XECEfZtyzkPGkBs-MmoQL69gqvWPn5EFvE-k8crX9TZgUnzSPjZaVcN5UsrA40fKjcv43Px6HcWWI6uooMD7G7Ys_-A73z57uuhEdMZcDJJBcet2j3Q-WhkoKV9aP1vsDNx4V_x-ooJD47e__ceH=s400" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="300" data-original-width="400" height="259" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiwLeORHNaJxx4zYcq9Wl9ubC6b_UoI7_y1VTu6XECEfZtyzkPGkBs-MmoQL69gqvWPn5EFvE-k8crX9TZgUnzSPjZaVcN5UsrA40fKjcv43Px6HcWWI6uooMD7G7Ys_-A73z57uuhEdMZcDJJBcet2j3Q-WhkoKV9aP1vsDNx4V_x-ooJD47e__ceH=w352-h259" width="352" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><p style="text-align: justify;">Na Balkanu najzad postoji edukativni centar za proučavanje Kraljevske Umetnosti i drugih ezoterijskih disciplina, koji vode najpoznatiji i najiskusniji srpski masonolozi, a uskoro, nadamo se, i drugi balkanski masonolozi. Putem različitih seminara, kurseva, predavanja, tribina... a kasnije i kroz osnovne studije masonologije, kao i magistarske i doktorske studije, potrudićemo se da povisimo nivo Znanja i poznavanja svih segmenata Slobodnog Zidarstva i na taj način utičemo na razvoj i prosperitet - ne samo Masonskog Bratstva, već društva u celini. Iako je rad Akademije prvenstveno usmeren ka obrazovanju Masona, pojedini seminari i kursevi će biti otvoreni i za profane pojedince, koji iskažu zrelost i iskrenu želju da o Slobodnom Zidarstvu uče sa izvora, od onih koji su izučavanju masonskih tajni posvetili (skoro) čitav život. Sve dodatne informacije možete naći na našoj FB stranici (<a href="https://www.facebook.com/MasonskaDuhovnaAkademijaBalkan" target="_blank">kliknite na ovaj link da uđete na nju</a>).</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p><span style="font-size: medium;">Kontakt: </span></p><p><span style="font-size: medium;"><a href="mailto:m.d.akademija.b.rogosic@gmail.com">m.d.akademija.b.rogosic@gmail.com</a></span></p><p><br /></p>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-55487460939363345302021-10-01T09:13:00.003+02:002022-02-25T09:54:21.756+01:00Prvi sajam Masonskih i srodnih knjiga 17-27.10.2021.<p> </p><h3 style="text-align: center;"><b>Prvi sajam Masonskih i srodnih knjiga</b></h3><div><b><br /></b></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjv0ApNFmWbfFwypj7nWYReYOyz7e8lTGbZ7A6qKAMGmxVjEK3mZhGuWoYKE5rtsx5YIfrNj_NfMeRgkzdl7jQ14eXzPaBxjf3GWPHjCIc9f5JLpc9scwvMblVqyMJF6r1cq0_4MlNVWA9JYtApDfHa7Gt2kHUfeKAIiyeXanXOJ0VCmZ3-SfC7l-K_=s999" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="333" data-original-width="999" height="326" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjv0ApNFmWbfFwypj7nWYReYOyz7e8lTGbZ7A6qKAMGmxVjEK3mZhGuWoYKE5rtsx5YIfrNj_NfMeRgkzdl7jQ14eXzPaBxjf3GWPHjCIc9f5JLpc9scwvMblVqyMJF6r1cq0_4MlNVWA9JYtApDfHa7Gt2kHUfeKAIiyeXanXOJ0VCmZ3-SfC7l-K_=w652-h326" width="652" /></a></div><br /><div><br /></div><h3 style="text-align: justify;"><span style="font-size: medium;"><b>Iskoristite jedinstvenu priliku da preko 1000 masonskih i srodnih knjiga nabavite sa neverovatnim popustima koji idu i do 50%!!! Posetite prvi Balkanski on-line sajam masonskih i srodnih knjiga.</b></span></h3><div style="text-align: justify;"><b><br /></b></div><div>Poručivanje i informacije na: <a href="mailto:advokatrogosic@gmail.com">advokatrogosic@gmail.com</a></div><div><b><br /></b></div><div style="text-align: justify;">Pošto su spoljašnje okolnosti uticale da se ne održi tradicionalni Beogradski sajam knjiga na kojem smo decenijama imali priliku da nabavljamo masonsku literaturu, odlučili smo da ne dopustimo da ljubitelji knjiga ovog oktobra ostanu bez literature vezane za Slobodno Zidarstvo.</div><div style="text-align: justify;"><b><br /></b></div><div style="text-align: justify;">Kao što ste već navikli u poslednjih 10-ak godina, sve inovativne i afirmativne ideje za promociju slobodno-zidarske misli dolaze iz malog ali čvrstog srpskog masonološkog jezgra, pa vas neće začuditi da je i ova ideja, o organizaciji prvog ovakvog Sajma knjiga na Balkanu, a moguće je i u svetu, rođena u glavi <a href="http://www.slobodnozidarstvo.org/brankorogosicinfo" target="_blank">Branka Rogošića</a>. Kao organizatori Sajma pojavljuju se izdavačka kuća "Masonerija u Srbiji" i <a href="http://www.slobodnozidarstvo.org/akademija" target="_blank">Masonska Duhovna Akademija Balkana</a>.</div><div style="text-align: justify;"><b><br /></b></div><div>POPUSTI I POGODNOSTI VAŽE SAMO ZA VREME TRAJANJA SAJMA, od 17. do 27.10.2021.</div><div><b><br /></b></div><div>Prvo ćemo vam predstaviti pogodnosti za kupovinu knjiga koje smo mi objavili, i koje možete naći na strani "<a href="http://www.slobodnozidarstvo.org/objavljeneknjige-katalog" target="_blank">Objavljene knjige - katalog</a>".</div><div><b><br /></b></div><div>POPUSTI NA KNJIGE IZ NAŠIH EDICIJA:</div><div>* 25% popusta na sve knjige, čak i ako naručite samo jednu jedinu !!!</div><div>* 33% popusta ako poručite 3-5 knjiga</div><div>* 40% popusta ako poručite 6-9 knjiga</div><div>* 50% popusta (u pola cene !!!) ako poručite 10 i više knjiga.</div><div><br /></div><div><br /></div><div>KNJIGE DRUGIH IZDAVAČA - PREKO 1000 NASLOVA</div><div><b><br /></b></div><div style="text-align: justify;">U ponudi imamo preko 1000 najnovijih, novih, starih, antikvarnih, raritenih i unikatnih masonskih knjiga, od koje su neke svetski jedinstvene, jer sadrže posvete i potpise predratnih, ili današnjih Masona. Knjige smo podelili u 28 tematskih grupa:</div><div><b><br /></b></div><div>- Masonska literatura (263 naslova)</div><div>- Masonska literatura na stranim jezicima (43 naslova)</div><div>- Templari i drugi viteški redovi (7 naslova)</div><div>- Rotary, Sokoli, Jadranska straža (8 naslova)</div><div>- Iluminati i druga tajna društva i Redovi (18 naslova)</div><div>- Teorije zavere, Novi Svetski Poredak (34 naslova)</div><div>- Misterije starog Egipta (9 naslova)</div><div>- Drevne civilizacije (17 naslova)</div><div>- Sloveni, drevni Srbi, paganizam (27 naslova)</div><div>- Jevreji, judaizam, anti-cionizam... (31 naslov)</div><div>- Islam, sufizam, muslimanska mistika (9 naslova)</div><div>- Sveti Gral, apokrifni spisi, sekte (12 naslova)</div><div>- Astrologija, numerologija, hipnoza... (20 naslova)</div><div>- Kabala, tarot, Ji-Đing (21 naslov)</div><div>- Filozofija i religija dalekog Istoka (10 naslova)</div><div>- Biblija, religija, crkvena istorija (27 naslova)</div><div>- Magija, demonologija, okultizam... (19 naslova9</div><div>- Ezoterija, hermetizam, alhemija... (21 naslov)</div><div>- Antropozofija, teozofija i sl. (21 naslov)</div><div>- Filozofija, politika, pravo, nauka, umetnost (46 naslova)</div><div>- (Para)psihologija, alternativna medicina... (27 naslova)</div><div>- Knjige predratnih Masona (123 naslova)</div><div>- Knjige o predratnim Masonima (41 naslov)</div><div>- Ilirizam i jugoslovenstvo (13 naslova)</div><div>- Dositej, Njegoš, Vuk (47 naslova)</div><div>- Istorija: Sarajevski atentat i 27. mart (11 naslova)</div><div>- Istorija: XX vek (50 naslova)</div><div>- Istorija (49 naslova)</div><div><br /></div><div>KOMPLETAN POPIS SA PREKO 1000 KNJIGA u Excelu - ŠALJEMO NA VAŠ ZAHTEV. POŠALJITE NAM e-mail...</div><div><br /></div><div>SAJAMSKI POPUSTI NA KNJIGE DRUGIH IZDAVAČA</div><div><br /></div><div>* Kupiš 5 knjiga - platiš samo 4 (najjeftiniju dobiješ na poklon)</div><div>* Kupiš 10 knjiga - platiš samo 7 (najjeftinije 3 dobiješ na poklon)</div><div>* Za porudžbine preko 120.000 din - čak 50% popusta, tj. U POLA CENE!!!</div><div><br /></div><div><br /></div><div>Za katalog, dodatne informacije i poručivanje, obratite se na e-mail:<b> <a href="mailto:advokatrogosic@gmail.com">advokatrogosic@gmail.com</a></b></div></div><div><br /></div><div><br /></div>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-82676616665722209372021-06-19T12:00:00.000+02:002022-02-25T12:30:16.641+01:00Veče masonologa u Beogradu<p> </p><h3 style="text-align: center;">Veče masonologa u Beogradu 19.06.2020. godine</h3><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Pet vodećih autora masonske literature je održalo književno veče u Beogradu, 19.06.2020. godine.</p><p style="text-align: justify;">Pored predstavljanja novih izdanja, bilo je reči i o drugim zanimljivim temama.</p><p><br /></p><p style="text-align: center;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="300" src="https://www.youtube.com/embed/UGQmLZ1-fxI" width="551" youtube-src-id="UGQmLZ1-fxI"></iframe></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /><p></p>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0Београд, Србија44.8125449 20.4612316.502311063821153 -14.69502 73.122778736178844 55.61748tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-36276471065849681072021-06-04T12:13:00.003+02:002022-02-25T12:31:30.784+01:00Modafinil<h3 style="text-align: center;"><b> Modafinil – pametan ili rizičan potez?</b></h3><p style="text-align: justify;">Kompetitivno akademsko okruženje, pritisak profesionalnog napredovanja i danas sve zastupljeniji pristup u kome važi samo jedno pravilo "minimalan napor – maksimalna dobit", projektovao se i na svet medicine i farmacije. Primena modafinila, leka koji će fokus i sposobnost koncentrisanja podići na nivo budističkog sveštenika tokom najdublje meditacije, postala je omiljeni partner za učenje među studentima. Iako je istina da modafinil promoviše budnost, popravlja raspoloženje i ono najvažnije, poboljšava kognitivne funkcije poput memorije, pažnje itd., primena modafinila nikako ne sme ostati posmatrana isključivo kroz potencijalne benefite, već i rizike koje ovaj "pametni lek" nosi sa sobom.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><h3 style="text-align: left;"><b>Šta je modafinil?</b></h3><p style="text-align: justify;">Modafinil je lek koji se izdaje na lekarski recept u terapiji narkolepsije, ali i drugih poremećaja spavanja. Narkolepsija je moždani poremećaj koji karakteriše nekontrolisan san koji se javlja tokom dana. Modafinil stimuliše centralni nervni sistem i pomaže pacijentu da ostane budan tokom dana. Kod zdravih pojedinaca koji uzimaju modafinil produžava se period budnosti, poboljšava motivacija kao i kognitivne funkcije.</p><p style="text-align: justify;">Modafinil nije lek bez neželjenih dejstava, pa su glavobolja, mučnina, anksioznost, nervoza, insomnija, stomačne tegobe, razdražljivost i gubitak telesne mase često udruženi sa željenim efektima.</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEi58vMmkGfg9FVXbqNjft-uwmCMSBM2OqXYm9KLDsALPluqX8RihqKmJLgobr8B_4JdIOyFA20hLnkLAgUyVACF9t2FiYkrrA9fI6ASs-2jJ7EdmXXV4l4_Je30geQc7x_gIIHz3p2QVdBsTMjqpZRRMzW9koBbukoWFchSuKb0Ld-qZvwx8S2Y4wjo=s1024" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="868" data-original-width="1024" height="339" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEi58vMmkGfg9FVXbqNjft-uwmCMSBM2OqXYm9KLDsALPluqX8RihqKmJLgobr8B_4JdIOyFA20hLnkLAgUyVACF9t2FiYkrrA9fI6ASs-2jJ7EdmXXV4l4_Je30geQc7x_gIIHz3p2QVdBsTMjqpZRRMzW9koBbukoWFchSuKb0Ld-qZvwx8S2Y4wjo=w400-h339" width="400" /></a></div><div style="text-align: center;"><br /></div><p style="text-align: center;">Modafinil -Modvigil - Nuvigil - Modalert - Provigil - Armodafinil (nazivi istog leka)</p><p style="text-align: center;"><br /></p><h4 style="text-align: left;">Kako modafinil deluje?</h4><p style="text-align: center;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Trenutna medicinska saznanja ukazuju da modafinil utiče na nekoliko različitih neurotransmitera, među kojima su najvažniji dopamin i noradrenalin, koji moduliraju kognitivne funkcije. Dopamin poboljšava sposobnost opažanja, ali i nivo zainteresovanosti za svakodnevne zadatke. Uticaj noradrenalina ogleda se pre svega u sposobnosti pojedinca da ostane budan i fokusiran. Takođe modafinil utiče i na glutamat, neurotransmiter važan za proces učenja.</p><h3 style="text-align: justify;">Da li je primena modafinila kod zdravih pojedinaca bezbedna?</h3><h4 style="text-align: justify;"><span style="font-weight: normal;">U ovom trenutku ne postoje dugoročne studije o bezbednosti primene modafinila kod zdravih pojedinaca. Ono što svakako najviše brine u odsustvu ovih podataka jeste činjenica da se razvoj i potpuno sazrevanje mozga završava u ranim dvadesetim godinama, pa ostaje pitanje kako modafinil deluje na adolescentski mozak kod kojeg ovaj dinamični proces nije u potpunosti završen. Razvoj mozga se sastoji od povezivanja među neuronima, odnosno pravljenja sinapsi. Od broja i organizacije ovih sinapsi zavisi sve, od sposobnosti da učimo i pamtimo do održavanja socijalnih odnosa. Da li primena modafinila ima negativan efekat na ove prirodne procese, utiče li na proces stvaranja sinapsi i sazrevanje, ostaje nepoznanica. Bez nauke kao svetionika na isturenom kopnu, plovidba brodom modafinila ne izgleda kao sigurna opcija. Dodatni aspekt za brigu predstavlja potencijal modafinila da izazove zavisnost. Savremene vizualizacione tehnike u istraživanjima moždanih funkcija, poput PET skena, ukazuju da doza modafinila od 400 mg povećava količinu oslobođenog dopamina na nivou centra za nagradu. Centar za nagradu kao evolutivna genijalnost prirode osigurava održanje života jedinke, kao i produženje vrste, sa aspekta motivacije pojedinca da ponavlja radnje neophodne za život. Ipak, kada centar za nagradu umesto prirodnim nagradama, poput hrane, vode ili seksa, postane aktiviran primenom veštačkih nagrada poput lekova, u ovom slučaju modafinila, odgovornost je nauke da ukaže i upozori na opasnosti zloupotrebe modafinila, kao i potencijala za izazivanje zavisnosti.</span></h4><p style="text-align: justify;">Takođe, problem predstavlja i način na koji ovaj lek dospeva u ruke studenata, a to je uglavnom kupovina preko interneta. Nabavka leka putem interneta nosi bezbednosni rizik, jer ko ili šta je garant da je lek koji ste kupili zaista modafinil, da li je pravilno skladišten, da li je došlo do kontaminacije leka i koliko je zapravo primena leka kupljenog na ovaj način bezbedna. Sa ovog stanovišta možda ćemo u budućnosti ući u eru primene modafinila kao pametnog leka za učenje, ili leka za vožnju kod profesionalnih vozača kojima je budnost tokom vožnje noću životno važna, ali bi u tom slučaju snabdevanje lekom moralo biti pod nadzorom medicinskih profesionalaca, a ne internet preprodavaca kao što je današnja praksa.</p><h3 style="text-align: justify;">Modafini, san i memorija</h3><p style="text-align: justify;">Sa aspekta bezbedne primene važno je sagledati i uticaj modafinila na san. Primena modafinila kod pojedinaca koji ga koriste pri promeni vremenskih zona (jet lag) ili promeni radnih smena (dnevne/noćne) razlikuje se od primene kod studenata. Studenti obično modafinil uzimaju svakodnevno i po nekoliko doza tokom dana, kada efekti prethodne krenu da blede. Ovakav način primene kompromituje regularan obrazac spavanja, jer u trenutku kada je vreme za krevet, u organizmu i dalje cirkuliše lek koji promoviše budnost. Imajući u vidu da svako od nas upravo tokom sna konsoliduje memoriju, postavlja se pitanje da li primena modafinila kontraproduktivna upravo sa aspekta konsolidacije memorije, ali i rizika od demencije.</p><p style="text-align: justify;">Istraživači sa univerziteta u Kembridžu ukazuju na to da dugotrajna primena modafinila zapravo oštećuje našu memoriju. Upravo je tim stručnjaka sa ovog čuvenog univerziteta podvukao paralelu između nikotina i modafinila iz perspektive kognitivnih performansi. Inicijalno stanovište u kome je nikotin kao stimulator nervnog sistema posmatran kao kognitivni pojačivač danas je promenjeno. Kod ljudi koji koriste nikotin hronično, usled adaptacija mozga kognitivne funkcije postaju umanjene, a primena nikotina kao stimulatora ih zapravo vraća na početni nivo. Iz ove perspektive nikotin se ne može posmatrati kao kognitivni pojačivač, već zapravo sredstvo za povratak u normalno stanje. Da li imamo garancije da se po ovom pitanju modafinil razlikuje od nikotina?</p><p style="text-align: justify;">Probajte da zamislite sledeću, nesvakidašnju paralelu. Ukoliko ste ljubitelj klizanja i ponekad uhvatite sebe kako maštate o klizanju preko zaleđenog jezera okruženog borovom šumom, siguran sam da bi prva stvar koju biste uradili pre prepuštanja ovom magičnom užitku bila provera debljine leda. Čini mi se da smo sa aspekta primene modafinila ovaj korak preskočili, već opčinjeni efektima leka ostali gluvi za reči nauke koja tek treba da da konačni sud o efikasnosti i bezbednosti.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: left;"><b>Reference:</b></p><p style="text-align: left;">Dance, A. (2016). A dose of intelligence. Nature, 531(7592), S2.</p><p style="text-align: left;">Volkow, N. D., Fowler, J. S., Logan, J., Alexoff, D., Zhu, W., Telang, F., Hubbard, B. (2009). Effects of modafinil on dopamine and dopamine transporters in the male human brain: clinical implications. Jama, 301(11), 1148-1154.</p><p style="text-align: left;">Brühl, A. B., & Sahakian, B. J. (2016). Drugs, games, and devices for enhancing cognition: implications for work and society. Annals of the New York Academy of Sciences, 1369(1), 195-217.</p><p style="text-align: left;">Sahakian, B., & LaBuzetta, J. N. (2013). Bad Moves: How decision making goes wrong, and the ethics of smart drugs. OUP Oxford.</p><p style="text-align: left;">Urban, K. R., & Gao, W. J. (2014). Performance enhancement at the cost of potential brain plasticity: neural ramifications of nootropic drugs in the healthy developing brain. Frontiers in systems neuroscience, 8, 38.</p><p style="text-align: left;">Mohamed, A. D. (2015). The effects of Modafinil on motivation and salience of pleasure in healthy individuals: Quantitative evidence from the cognitive neurosciences. AJOB Neuroscience, 6(1), 15-17.</p><p style="text-align: left;">Murillo-Rodríguez, E., Barciela Veras, A., Barbosa Rocha, N., Budde, H., & Machado, S. (2017). An overview of the clinical uses, pharmacology, and safety of modafinil. ACS chemical neuroscience, 9(2), 151-158.</p><div style="text-align: left;"><br /></div><p style="text-align: center;"><br /></p><p style="text-align: justify;"><br /></p>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0Србија44.016521 21.00585915.706287163821152 -14.150390999999999 72.32675483617885 56.162109tag:blogger.com,1999:blog-4827591934258602396.post-67552240362897758242008-06-21T03:30:00.002+02:002023-06-22T23:55:15.160+02:00Ubuntu filozofija<h1 style="text-align: left;"><span style="color: #04ff00;"> Ubuntu filozofija </span></h1><div class="post-header" style="--tw-border-spacing-x: 0; --tw-border-spacing-y: 0; --tw-ring-color: rgb(59 130 246 / .5); --tw-ring-offset-color: #fff; --tw-ring-offset-shadow: 0 0 #0000; --tw-ring-offset-width: 0px; --tw-ring-shadow: 0 0 #0000; --tw-rotate: 0; --tw-scale-x: 1; --tw-scale-y: 1; --tw-scroll-snap-strictness: proximity; --tw-shadow-colored: 0 0 #0000; --tw-shadow: 0 0 #0000; --tw-skew-x: 0; --tw-skew-y: 0; --tw-translate-x: 0; --tw-translate-y: 0; background-color: #141414; color: lime; font-family: "Josefin Sans"; font-size: 14px; line-height: 1.6; margin: 0px 0px 1em;"><div class="post-header-line-1" style="--tw-border-spacing-x: 0; --tw-border-spacing-y: 0; --tw-ring-color: rgb(59 130 246 / .5); --tw-ring-offset-color: #fff; --tw-ring-offset-shadow: 0 0 #0000; --tw-ring-offset-width: 0px; --tw-ring-shadow: 0 0 #0000; --tw-rotate: 0; --tw-scale-x: 1; --tw-scale-y: 1; --tw-scroll-snap-strictness: proximity; --tw-shadow-colored: 0 0 #0000; --tw-shadow: 0 0 #0000; --tw-skew-x: 0; --tw-skew-y: 0; --tw-translate-x: 0; --tw-translate-y: 0;"></div></div><div class="post-body entry-content" id="post-body-3872315986314011129" itemprop="articleBody" style="--tw-border-spacing-x: 0; --tw-border-spacing-y: 0; --tw-ring-color: rgb(59 130 246 / .5); --tw-ring-offset-color: #fff; --tw-ring-offset-shadow: 0 0 #0000; --tw-ring-offset-width: 0px; --tw-ring-shadow: 0 0 #0000; --tw-rotate: 0; --tw-scale-x: 1; --tw-scale-y: 1; --tw-scroll-snap-strictness: proximity; --tw-shadow-colored: 0 0 #0000; --tw-shadow: 0 0 #0000; --tw-skew-x: 0; --tw-skew-y: 0; --tw-translate-x: 0; --tw-translate-y: 0; background-color: #141414; color: lime; line-height: 1.4; position: relative; text-align: left; width: 750px;"><b><span style="font-family: arial;"><span style="--tw-border-spacing-x: 0; --tw-border-spacing-y: 0; --tw-ring-color: rgb(59 130 246 / .5); --tw-ring-offset-color: #fff; --tw-ring-offset-shadow: 0 0 #0000; --tw-ring-offset-width: 0px; --tw-ring-shadow: 0 0 #0000; --tw-rotate: 0; --tw-scale-x: 1; --tw-scale-y: 1; --tw-scroll-snap-strictness: proximity; --tw-shadow-colored: 0 0 #0000; --tw-shadow: 0 0 #0000; --tw-skew-x: 0; --tw-skew-y: 0; --tw-translate-x: 0; --tw-translate-y: 0;">Ubuntu?!?</span> Reč je o humanosti, milosrđu, etici, reč je o osnovnom smislu reči "ljudsko" biće, reč je o onome što bi smo svi trebali biti, reč je o Ubuntuu. Šta je Ubuntu? Ubuntu je socio-religijsko-filozofski pravac koji vuće korene iz subsaharske Afrike. Najčešće je vezan za Bantu crnce i kulturu. Sama rec Ubuntu potiče iz Bantu jezika (mnozina). Zulu narod ima običaj da kaže "Umuntu Ngumuntu Ngabantu", što znači "da čovek može da postane čovek, samo kroz druge ljude", što je u stvari i esencija Ubuntu filozofije. Ubuntu filozofija kaže da je tvoj bol i moj bol, da je tvoje bogatstvo i moje bogatstvo, tvoja sreća je i moja sreća. Osnova je odgovornost i saosećanje, ka drugim ljudima oko nas. Ubuntu je zajedništvo, kolektivnost, osećaj pripadnosti nećemu većem i širem od nas samih. Harmonija ljudskosti i saosećajnosti u cilju izgradnje zajednice, zajednice ljudi, ravnopravnih ljudi po svim osnovama. Naš prijatelj koji pomaže svom prijatelju u nevolji je tada i sam u problemu, mi ćemo mu pomoći da ga prebrodi, a indirektno pomažemo i njegovom prijatelju, tako i mi sami preuzimamo na sebe deo tog bola i patnje, svesno ili ne, nebitno je. Jednostavno čovek ne može da bude ljudsko biće, ako je sam i izolovan. Da bi postao ljudsko biće čovek mora da oseti druga ljudska bića oko sebe, da oseti saosećanje, milosrđe, ljubav, da primi pomoć. Da nauči i shvati važnost davanja i pomoći, jer ako ne daješ deo sebe i ne pomažeš onima kojima je pomoć potrebna, onda nisi ljudsko biće, ne nosiš Ubuntu, odnosno Ubuntu nije deo tebe. Svi ljudi su neraskidivo vezani sa ljudima iz svoje blizine. Svi mi imamo prijatelje koji opet imaju svoje prijatelje. Svakodnevno mi pomažemo našim bližnjim i primamo pomoć od prijatelja, naši prijatelji pomažu nama, a primaju pomoć od svojih prijatelja. Tako se stvara jedna velika neraskidiva mreza koju cine jedinke, ljudi. Kroz mrezu se prenose znanja, vestine, ljubav, saosećajnost. Prenoseći znanje na jedinke iz svoje okoline, mi to znanje dalje predajemo kroz njih na njihovu okolinu u kojoj smo mi samo deo, isto tako primamo ono što nam stiže iz najbliže okoline, a to je nešto što je krenulo ko zna odakle. Jasno je da zajednica kao takva nema granica ni krajeva. Pošto su svi ljudi povezani međusobno, onda su i svi ljudi prijatelji međusobno, što direktno što indirektno. Oni koji imaju Ubuntu u sebi neće čekati da im neko zatrazi pomoć ili da podeli nešto sa njima. Oni će to uraditi sami. Nelson Mandela je svojevremeno rekao: - Ako dođeš u selo, ne treba da tražiš hranu, ljudi će ti je sami dati. Smisao je da celokupna zajednica ima napredak, da svima bude bolje, ako je neko oko nas gladan, žedan, postoji nešto što mu nedostaje, onda i naša zajednica nije na nivou na kojem bi trebalo i trpi, svi koji mogu bi trebalo da se potrude da je poprave, ne zbog sebe samih kao jedinki, nego zbog zajednice i sebe kao dela te zajednice. Iako koncept Ubuntua nije težak za razumevanje u osnovi, smisao i posledice su dubokosmislene. Međusobna povezanost ljudi, na dobrovoljnoj osnovi bez bilo kakvih materijalnih ili nekih drugih skrivenih motiva je smisao Ubuntua. Ubuntu je davanje, spremnost da se podeli nešto sa nekim drugim, nebitno da li je taj neko nama blizak ili poznat. Iako ceo koncept deluje utopistički, nije baš tako. Ubuntu pokret je imao najveće zasluge za ukidanje aparthejda u Južnoj Africi, imao je snažne implikacije na političku scenu cele subsaharske Afrike. Takođe religijski je našao uporište u hrišćanstvu jer je dosta blizak sa nekim gledištima. Dezmond Tutu je dobio Nobelovu nagradu, svojevremeno boreći se baš za koncept Ubuntua, odnosno ukidanje apatrthejda. Ne želim da teoretišem nešto dublje i dalje, jer to nije smisao ovog teksta. Želeo sam samo da ukažem na nešto što potiće iz, po nama primitivnog društva, a ima tako univerzalnu veličinu. Na filozofiju koju nisu stvorili moderni mislioci iz "savremenog sveta" kojim se tako divimo svakodnevno na dubokoumnim i univerzalnim mislima. Na filozofiju koja je nastajala vekovima, sa kolena na koleno, bez imena tvorca i onoga koji će sve zasluge na sebe preuzeti. Filozofiju toliko humanu da je to u modernom svetu prosto nemoguće pojmiti. Filozofiju koja je nastala sa čovekom kao bićem tamo negde u Africi kao deo elementarne borbe za opstanak u divljini i koja je deo našeg genetskog koda, koja se još uvek razvija i evoluira kako se razivaja i evoluira ljudsko biće. Zašto bi neko pomagao nekome bez razloga ili koristi? To je osnovna antiteza Ubuntua ili malo drugačije rečeno, zašto bi svako od nas bio čovek i ljudsko biće, kada može da bude samo čovek i životinja? Na ova pitanja ja nemam univerzalni odgovor, ali znam da se odgovor nalazi u nama samima, u našim genima, svako od nas bi to trebao da oseti i da vidi. Svako od nas bi takođe trebalo da se zapita da li nosi Ubuntu u sebi? Koliko je spreman da pomogne zajednici u kojoj živi? Koliko je spreman da se posveti onima kojima je njegova posvećenost bitna? Koliko je spreman da nesebično podeli sa nekim ono što je sa mukom stekao? Modernim jezikom govoreći, Ubuntu znaci biti altruista, čovek koji daje i pomaže bez plate i želje za revanšizmom. Mene lično koncept Ubuntua opisuje u potpunosti i sretan sam sto sam sebe u nećemu našao. :) </span></b></div>Blog sa zanimljivim i korisnim tekstovima iz više sfera...http://www.blogger.com/profile/09241101484417827698noreply@blogger.com0